Rev 1374/2018 3.1.2.6

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 1374/2018
27.02.2020. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Slađane Nakić Momirović, predsednika veća, Dobrile Strajina i Marine Milanović, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., koga zastupa Saša Bajić, advokat iz ..., protiv tuženih BB iz ..., VV, nepoznatog boravišta, koju zastupa privremeni zastupnik Asani Hava, advokat iz ..., GG iz ..., DD iz ... i maloletne ĐĐ iz ..., čiji je zakonski zastupnik BB iz ..., radi utvrđenja prava svojine, predaje stvari i naknade štete, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 2744/17 od 23.11.2017. godine, u sednici veća održanoj dana 27.02.2020. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 2744/17 od 23.11.2017. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Višeg suda u Zrenjaninu P 37/16 od 20.01.2017. godine delimično je usvojen tužbeni zahtev i obavezani tuženi da predaju tužiocu u posed 12 krava muzara, 2 svinje kotilje i 3 ovce i da isplate tužiocu na ime neosnovanog obogaćenja iznos od 950.030,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 20.01.2017. godine pa do isplate. Istom presudom odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev kojim je traženo da se utvrdi da je tužilac stekao pravo svojine u celosti na nepokretnostima: novoizgrađenim objektima i to na tri završena hangara i jednom nezavršenom hangaru, svinjcu, valovu za krave i bazenu za guske koji se nalaze na parceli ... KO ..., te da se kao nosilac prava svojine na ovim nepokretnostima i pripadajućem zemljištu po pravnom naslovu ove presude ima upisati u list nepokretnosti br. ... KO ... kada se za to steknu zakonski uslovi što bi tuženi bili dužni da priznaju i trpe i predaju tužiocu u posed novoizgrađene objekte i tri završena hangara i jedan nezavršeni hangar, svinjce, valov za krave i bazen za guske, jednu kosačicu marke „...“, jednu balirku marke „...“, pet metalnih kolica za iznošenje đubriva, deset lopata sa držalicama, deset vila, viljuškaste i okaste ključeve, garniture šrafcigera, 200 grama kanapa za baliranje, dvanaest krava muzara, dvadesetjednu ovcu i jednog ovna, tri svinje kotilje, četiri mlade junice, šest mladih teladi i jednog priplodnog bika, kao i da se obavežu tuženi da isplate tužiocu preko dosuđenog iznosa a do traženog iznosa od 2.881.882,61 dinara, iznos od 1.931.852,61 dinara sa potraživanom zakonskom zateznom kamatom od 07.12.2007. godine pa do isplate kao i deo zahteva za dosuđenje zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos od 950.030,00 dinara za period od 07.12.2007. godine do 19.01.2017. godine. Obavezan je tužilac da isplati privremenom zastupniku drugotužene troškove zastupanja tužene drugog reda u iznosu od 94.500,000 dinara i određeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 2744/17 od 23.11.2017. godine delimično je preinačena prvostepena presuda u usvajajućem delu tužbenog zahteva i u tom delu tužbeni zahtev odbijen dok je u preostalom pobijanom odbijajućem delu i delu odluke o troškovima parnice prvostepena presuda potvrđena. Istom presudom obavezan je tužilac da tuženoj VV isplati troškove žalbenog postupka u iznosu od 60.000,00 dinara.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu blagovremeno je izjavio reviziju tužilac zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.

Vrhovni kasacioni sud je ispitao pobijanu presudu na osnovu člana 408. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br. 72//11...) koji se u ovoj parnici primenjuje na osnovu člana 506. stav 2. istog zakona i nalazi da revizija nije osnovana.

U sprovedenom postupku nema bitne povrede odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. Zakona o parničnom postupku na koju sud u postupku po reviziji pazi po službenoj dužnosti. Revizijom se neosnovano ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 1. u vezi člana 211. Zakona o parničnom postupku jer je pobijanom presudom navedena odredba pravilno primenjana.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju EE koji je preminuo u toku ove parnice 18.07.2011. godine je suprug tužene BB i otac tuženih VV, GG, DD i mal.ĐĐ, dok je tužilac brat od strica tužene BB, ŽŽ i ZZ. ŽŽ i ZZ su rođena braća tužene BB. EE je bio vlasnik porodične stambene zgrade sa pomoćnim objektima i poljoprivrednim zemljištem u KO ... . Radi se o salašu sa stambenom zgradom i pomoćnim zgradama kao i poljoprivrednim zemljištem oko salaša gde se bavio stočarskom proizvodnjom. ZZ je živeo u zajedničkom domaćinstvu sa EE i njegovom porodicom od 1994. godine a ŽŽ od 2000. godine. Polovinom 2002. godine, tužilac EE, ŽŽ i ZZ su postigli dogovor o zajedničkoj poljoprivrednoj proizvodnji na salašu EE s tim da EE uloži salaš i rad, tužilac novčana sredstva i rad u toku gradnje spornih objekata, a ŽŽ i ZZ novčana sredstva i rad. Dogovorena je i izgradnja potrebnih objekata, nabavka mehanizacije i stoke za stočarsku proizvodnju a kada salaš počne da ostvaruje dobit da istu dele tako što će EE pripasti ¼ dobiti a ostatak ostalim ugovornicima. Nije dogovoren način raspodele sredstava u slučaju prestanka saradnje. Takođe je utvrđena specifikacija izgrađenih pomoćnih objekata na salašu i njihova građevinska vrednost, zatečena stoka u vreme započinjanja zajedničke saradnje i naknadno stečena tokom zajedničke stočarske proizvodnje i pokretne stvari koje je tužilac doneo na salaš radi zajedničkog poslovanja. Deo stoke je uginuo, nešto je tužilac prodao i zadržao novac. Odnosi su poremećni tokom 2006. godine nakon čega je tužilac saopštio sada pok. EE da prekida saradnju. Iste godine EE je došao u sukob i sa ŽŽ i ZZ nakon čega je ZZ napustio salaš kao i EE a na salašu je ostao samo ŽŽ.

Na utvrđeno činjenično stanje pravilno je pobijanom odlukom ocenjeno da je između tužioca, sada pok. EE, čiji su pravni sledbenici tuženi, ŽŽ i ZZ bio zaključen usmeni ugovor ortakluku te da su sva lica koja su učesnici spornog materijalno pravnog odnosa morala biti obuhvaćena tužbom, jer bez učešća svih, pravni odnos ne može zakonito da se razreši. Visina ortačkih udela i raspodela imovine nakon prestanka ortakluka ne može se parcijalno raspraviti isključivo između tužioca i pravnih sledbenika sada pok. EE već uz učešće svih ortaka. Ugovor o ortakluku nije regulisan pozitivnim propisima već se na osnovu člana 4. Zakona o nevažnosti pravnih propisa donetih pre 10.04.1941. godine i za vreme neprijateljske okupacije („Sl. list FNRJ“ br. 86/46) na pravne odnose, u ovom slučaju spor iz ugovora o ortakluku primenjuju pravna pravila bivših paragrafa 723 do 758 Građanskog zakonika za kraljevinu Srbiju i načela Zakona o obligacionim odnosima koja važe za sve ugovore. Radi se o ugovoru za koji nije propisana obavezna pisana forma, kojim se dva ili više lica obavezuju da će zajednički iskorišćavati svoja imovinska dobra u cilju postizanja imovinske koristi. Da bi se neko smatrao ortakom neopohdno je da je uneo neku imovinsku vrednost u ortakluk i da učestvuje u podeli zajedničke dobiti. U ovom slučaju u odsustvu pisanog ugovora nižestepeni sudovi su raspoloživim dokazima utvrdili udruživanje rada i sredstava četiri ortaka i oblik njihovog materijalnog učešća u ortakluku i prema sadržini njihovog pravnog odnosa, vrste i uloženih udela u zajednički posao bilo je nužno učešće svih ortaka radi deobe imovine nakon raskida ugovora o ortakluku.

Pobijanom odlukom je pravilno ocenjeno da nije osnovan ni svojinski zahtev tužioca u odnosu na novoizgrađene objekte na salašu. Sticanje svojinskog udela na poljoprivrednim objketima i opremi ne zavisi samo od izvršnog ulaganja pojedinog ortaka već od dogovora ortaka o podeli imovine nakon prestanka ugovora i volje ortaka za sticanje svojine koja u ovom slučaju nije dokazana. Takođe sporni objekti po svojoj sadržini predstavljaju pomoćne poljoprivredne objekte za obavljanje poslova stočarstva i ne mogu biti predmet samotalnog sticanja svojine, pri čemu su u gradnju spornih objekata uložena i novčana sredstva drugih ortaka ŽŽ i ZZ. Razloge koje su naveli nižestepeni sudovi kao pravilne i na zakonu zasnovane prihvata i Vrhovni kasacioni sud u celosti, nalazeći stoga da nije potrebno dalje obrazlagati odluku po reviziji.

Sa iznetih razloga odlučeno je kao u izreci presude na osnovu člana 414. Zakona o parničnom postupku.

Predsednik veća-sudija

Slađana Nakić Momirović,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić