Rev 13940/2025 3.19.1.26.1.4

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 13940/2025
11.06.2026. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Mirjane Andrijašević, predsednika veća, Ivane Rađenović, Vladislave Milićević, Marine Milanović i Vesne Mastilović, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., sa prebivalištem u ..., ..., čiji je punomoćnik Branko Mihajlović, advokat iz ..., protiv tuženih ..., radi sticanja bez osnova, odlučujući o reviziji tuženih izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 285/25 od 20.06.2025. godine, u sednici održanoj 11.06.2026. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tuženih izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 285/25 od 20.06.2025. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.

ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tuženih izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 285/25 od 20.06.2025. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Paraćinu P 834/24 od 07.10.2024. godine, stavom prvim izreke, usvojen je tužbeni zahtev i tuženi su obavezani da tužilji na ime sticanja bez osnova solidarno isplate 24.334 evra sa kamatom utvrđenom na godišnjem nivou u visini referentne kamatne stope Evropske centralne banke na glavne operacije za refinansiranje uvećane za 8% poena počev od dana veštačenja 07.12.2023. godine do isplate, sve u dinarskoj protivvrednosti po najpovoljnijem kursu banke na dan isplate u mestu isplate. Stavom drugim izreke, tuženi su obavezani da tužilji naknade troškove parničnog postupka od 580.919,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od dana izvršnosti presude do isplate.

Presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 285/25 od 20.06.2025. godine, stavom prvim izreke, odbijena je žalba tuženih i potvrđena je prvostepena presuda. Stavom drugim izreke, odbijeni su zahtevi parničnih stranaka za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tuženi su blagovremeno izjavili reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava, s tim što su predložili da se revizija smatra izuzetno dozvoljenom (član 404. ZPP).

Odlučujući o dozvoljenosti izjavljene revizije na osnovu člana 404. stav 2. Zakona o parničnom postupku – ZPP („Službeni glasnik RS“, broj 72/11... 18/20 i 10/23 – drugi zakon), Vrhovni sud je našao da nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji tužene kao izuzetno dozvoljenoj u smislu člana 404. stav 1. ZPP. Imajući u vidu vrstu spora i sadržinu tražene sudske zaštite, način presuđenja i razloge koje su nižestepeni sudovi dali za svoje odluke, u konkretnom slučaju ne postoji potreba za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa, odnosno pravnih pitanja u interesu ravnopravnosti građana, a ne postoji potreba novog tumačenja prava. O osnovanosti tužbenog zahteva, odlučeno je uz primenu materijalnog prava koje ne odstupa od pravnog shvatanja izraženog u odlukama Vrhovnog suda u kojima je odlučivano o zahtevima sa činjeničnim stanjem kao u ovoj pravnoj stvari, a tiče se primene odredaba članova 210. i 214. u vezi sa članom 371. Zakona o obligacioniim odnosima. U konkretnom slučaju radi se o parnici radi sticanja bez osnova, u kojima odluka o osnovanosti tužbenog zahteva i primena materijalnog prava zavise od utvrđenog činjeničnog stanja u svakom konkretnom slučaju. Posebnom revizijom ne može se pobijati pravnosnažna presuda zbog pogrešne ocene izvedenih dokaza (čime se zapravo osporava utvrđeno činjenično stanje). Tuženi u reviziji nije pružio dokaz o postojanju različitih odluka u istoj činjeničnoj i pravnoj situaciji kao u konkretnom slučaju i suprotnom presuđenju sudova, pa nije ispunjen zakonski uslov koji se odnosi na potrebu za ujednačavanjem sudske prakse. Iz navedenog razloga je odlučeno kao u stavu prvom izreke.

Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP Vrhovni sud je našao da revizija nije dozvoljena.

Odredbom člana 403. stav 3. ZPP, propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.

Tužba radi sticanja bez osnova podneta je 24.06.2019. godine. Vrednost pobijanog dela pravnosnažne presude je 24.334 evra u dinarskoj protivvrednosti, što prema srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe, predstavlja dinarsku protiv- vrednost ispod 40.000 evra.

Imajući u vidu da se u konkretnom slučaju radi o imovinskopravnom sporu u kome se tužbeni zahtev odnosi na novčano potraživanje, u kome vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra prema srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, to je Vrhovni sud našao da revizija nije dozvoljena, primenom člana 403. stav 3. ZPP.

Na osnovu iznetog, primenom člana 413. ZPP, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća – sudija

Mirjana Andrijašević, s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković