
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 14247/2022
27.03.2025. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Mirjane Andrijašević, predsednika veća, Ivane Rađenović i Marine Milanović, članova veća, u parnici tužioca „Graditelj NS“ DOO Novi Sad, koga zastupa punomoćnik Miodrag Vojnović, advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije, koju zastupa Državno pravobranilaštvo, Odeljenje u Novom Sadu, uz učešće umešača na strani tužene AA iz ..., čiji je punomoćnik Boško Kovačević, advokat iz ..., radi utvrđenja prava svojine, odlučujući o reviziji tuženog i umešača izjavljenim protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 1684/21 od 28.10.2021. godine, u sednici održanoj 27.03.2025. godine, doneo je
R E Š E NJ E
UKIDA SE presuda Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 1684/21 od 28.10.2021. godine i predmet vraća istom sudu na ponovno suđenje.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Višeg suda u Novom Sadu P 84/2021 od 02.03.2021. godine, stavovima prvim i drugim izreke, delimično je usvojen tužbeni zahtev i utvrđeno da je tužilac vlasnik parcele br. ..., potes ..., zemljište pod zgradom objektom površine 140 m2, zemljište pod zgradom objektom površine 288 m2, potes ..., zemljište pod zgradom objektom površine 122 m2, potes ..., zemljište pod zgradom objektom površine 270 m2, potes ..., zemljište pod zgradom objektom površine 41 m2, potes ..., zemljište uz zgradu objekat površine 500 m2, potes ..., njiva druge klase u površini od 1520 m2, sve u površini od 2881 m2, upisane u list nepokretnosti broj ... KO ..., što je tužena dužna trpeti da se tužilac na osnovu ove presude upiše kao vlasnik predmetnih nepokretnosti u listu nepokretnosti Republičkog geodetskog zavoda. Stavom trećim izreke, odbijen je deo tužbenog zahteva da se utvrdi da je tužilac vlasnik parcele br. ..., potes ..., njiva druge klase, površine 228919 m2 i parcele br. ..., potes ..., njiva druge klase u površini od 171927 m2 sve upisane u list nepokretnosti broj ... KO ..., što je tužena dužna trpeti da se tužilac na osnovu ove presude upiše kao vlasnik predmetnih nepokretnosti u listu nepokretnosti Republičkog geodetskog zavoda. Stavom četvrtim izreke, odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.
Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 1684/21 od 28.10.2021. godine, preinačena je prvostepena presuda u pobijanom odbijajućem delu, tako što je utvrđeno da je tužilac vlasnik nepokretnosti upisanih u list nepokretnosti broj ... KO ... parcele br. ..., potes ..., njiva druge klase, površine 22 ha 89a 19 m2 i parcele br. ..., potes ..., njiva druge klase, površine 17ha 19a 27 m2, te je tužena dužna trpeti da se tužilac na osnovu ove presude uknjiži kao vlasnik tih nepokretnosti u Katastru nepokretnosti i obavezana je tužena da tužiocu naknadi troškove prvostepenog postupka od 514.000,00 dinara i žalbenog postupka od 187.500,00 dinara, u ukupnom iznosu od 701.500,00 dinara.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužena i umešač na strani tužene su blagovremeno izjavili revizije, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.
Ispitujući pobijanu presudu na osnovu člana 408, u vezi člana 403. stav 2. tačka 2. Zakona o parničnom postupku - ZPP („Službeni glasnik RS“ broj 72/11 ... 10/23), Vrhovni sud je našao da da su revizije osnovane.
U sprovedenom postupku, nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju Vrhovni sud pazi po službenoj dužnosti, a bitna povreda propisana odredbom člana 374. stav 2. tačka 12. ZPP na koju tužena u reviziji ukazuje, nije razlog zbog koga revizija može da se izjavi na osnovu odredbe člana 407. stav 1. tačka 2. istog Zakona.
Prema utvrđenom činjeničnom stanju, u listu nepokretnosti broj ... KO ... upisane su parcele broj ..., ... i ..., na kojima je tužena uknjižena kao vlasnik zamljišta (državna svojina), a tužilac kao nosilac prava korišćenja, dok su objekti na parceli br. ... ukljiženi kao privatna svojina tužioca. Zemljište pod katastarskom parcelom br. ..., njiva druge klase, površine 22ha 89a 19m2 i parcelom br. ..., njiva druge klase, površine 17ha 19a 27m2, po vrsti je poljoprivredno zemljište. Presudom Privrednog suda u Novom Sadu P 1591/96 od 25.12.1997. godine (u parnici koja je vođena između tužioca „Agrokoop“ Eksport Import DD sa p.o. Novi Sad i tuženog „Agrobegeč“ Društveno preduzeće poljoprivredna proizvodnja p.o. Begeč), utvrđeno je da je Agrokoop Eksport Import DD sa p.o. (između ostalog) sunosilac prava korišćenja u jednakim delovima sa tuženim Agrobegeč DP na kat.parceli br. ... površine od 19 ha, 96 a 59 m2 i kat.parceli br. ... površine od 14 ha 68 a 43 m2, sve upisano u zknj. uložak br. ... KO ... . U obrazloženju te odluke je navedeno da je sukorisništvo tužilac Agrokoop Eksport Import DD stekao na osnovu ugovora iz 14.11.1976. godine, zaključenim između pravnih prethodnika stranaka u tom postupku, a čiji je predmet bio zajedničko investiranje, na osnovu kog je pravni prethodnik tužioca („Agrokoop“) uneo novčana sredstva, a pravni prethodnik tuženog („Agrobegeč”) uneo zemljište u određenoj novčanoj protivvrednosti. Ova presuda postala je pravnosnažna dana 03.11.2000. godine. Rešenjem Privrednog suda u Novom Sadu R1 147/01 od 18.10.2001. godine (pravnosnažno 19.11.2001. godine), izvršena je fizička deoba zajedničkih stvari, imovine i prava korišćenja na napokretnostima u jednakim idealnim delovima predlagača “Agrokoop“ AD Novi Sad i protivnika predlagača “Agrobegeč” Društveno preduzeće poljoprivredna proizvodnja Begeč, tako da predlagaču „Agrokoop“ AD, između ostalog, deobom pripada (u celosti) pravo korišćenja na predmetnim parcelama br. ..., ... i ... KO ..., koje su bile upisane u zknj.uloške br. ..., ... i ... KO ..., kao društvena svojina sa pravom korišćenja DP „Agrobegeč“. Nakon uknjižbe prava sukorišćenja u korist „Agrokoop“ Eksport Import DD i tuženog „Agrobegeč“ DP na osnovu pravnosnažne presude Privrednog suda u Beogradu P 1591/96 od 25.12.1997. godine (Dn rešenjem od 15.11.2000. godine), zemljišnoknjižni sud je po zahtevu „Agrokoop“ AD, a na osnovu pravnosnažnog rešenja Privrednog suda u Novom Sadu od 18.10.2001. godine, izvršio ukljižbu prava korišćenja na parcelama br. ... i ..., u korist „Agrokoop“ AD u celosti (Dn rešenjem od 14.02.2002. godine).
Tužilac Graditelj NS DOO je kao kupac, dana 11.4.2006. godine zaključio sa privrednim društvom „Agrokoop“ Eksport-import AD Novi Sad kao prodavcem, ugovor o kupoprodaji nepokretnosti, koji je overen pred Opštinskim sudom u Novom Sadu Ov1. .../... dana 29.05.2006. godine. Predmet ovog ugovora, između ostalog su i parcela br. ... površine 22ha 89 ari i 19m2, što u prirodi predstavlja njivu ...; parcela br. ... upisana površine 17 ha 19 ari i 27m2, što u prirodi predstavlja njivu Vizić i parcela br. ... ukupne površine 28a 81 m2 što u prirodi predstavlja zgradu, dvorište i njivu ... . U ugovoru je konstatovano da prodavac garantuje da na nepokretnostima ne postoji uknjižba založnog prava ili bilo kog drugog tereta, a predaja poseda ugovorena je po skidanju useva od strane prodavca i isplati kupoprodajne cene u celosti. Prodavac je po ugovoru dao kupcu neopozivu izjavu i saglasnost da se kupac na osnovu ugovora može uknjižiti kao vlasnik nepokretnosti u zemljišnoj knjizi po isplati cene u celosti. Tužiocu je odbijen zahtev za uknjižbu prava svojine na predmetnim nepokretnostima koji je podnet u toku 2006. godine (Dn 3668/06). Na dan 10.03.2008 godine predmetne nepokretnosti su u zemljišnoj knjizi bile upisane kao društvena svojina sa pravom korišćenja „Agrokoop“ Eksport Import AD u celosti.
Privredno društvo „Agrobegeč“ AD (sada DOO) prvivatizovan je po Zakonu o svojinskoj transformacji („Sl.glasnik RS" br.32/97 i 10/2001). U toku postupka privatizacije Ministarstvo za ekonomsku i vlasničku transformaciju, Direkcija za procenu vrednosti kapitala je 13.10.2000. godine donela rešenje br. 953/99-17 kojim je verifikovala procenjenu vrednost osnovnog kapitala DP „Agrobegeč“ sa stanjem na dan 31.12.1998. godine. Predmetne parcele su obuhvaćene procenom vrednosti kapitala tog privrednog društva, kao društvena imovina stečena pravnim poslom. U toku procene vrednosti društvenog kapitala subjekt privatizacije je nadležnom ministarstvu dostavio Elaborat koji je sačinjem na osnovu Zakona o pretvaranju društvene svojine na poljoprivrednom zemljištu u druge oblike svojine, u kom su sporne parcele br. ... i ... KO ... (prema popisu poljoprivrednog zemljišta pravnih lica obrazac P-1) evidentirane kao nepokretnosti pravnog lica stečene pravnim poslom. Rešenjem Fi 2208/98 od 03.07.1998 godine u Agenciji za privredne registre upisana je statusna promena „Agrokoop“ Eksport Import mešovito DD sa p.o., u „Agrokoop“ AD za proizvodnju i trgovinu Novi Sad, a rešenjem Ministarstva ekonomije i regionalnog razvoja 160-023-01-121/2006 verifikovana je struktura ukupnog osnovnog kapitala „Agrokoop“ AD nakona konačne otplate akcija u drugom krugu svojinske transformacije na dan 31.07.2006. godine. Rešenjem Fi 2841/02 od 26.08.2002. godine u Agenciji za privredne registre izvršen je upis statusne promene za DP Agrobegeč, u AD Agrobegeč, nakon prvog kruga privatizacije, a u periodu od 2007. do 2009. godine okončan postupak svojinske transformacije.
Na osnovu tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostepeni sud je primenom odredaba člana 20. Zakona o osnovama svojinsko pravnih odnosa, člana 1. Zakona o pretvaranju društvene svojine na poljoporivrenom zemljištu u druge oblike svojine, člana 392. Zakon o preduzećima, člana 2. Zakona o svojinskoj transformaciji, ocenio da tužilac neosnovao tužbenim zahtevom traži da se utvrdi njegovo pravo svojine na parcelama br. ... i ... KO ... na osnovu ugovora o kupoprodaji nepokretnosti od 11.04.2006. godine, koji je kao kupac zaključio sa privrednim subjektom AD „Agrokoop“, kao prodavcem. Ovo zbog toga što tužlac koji tvrdi da je pravo svojine stekao na osnovu tog pravnog posla, nije dokazao da je njegov pravni prethodnik AD „Agrokoop“, u momentu zaključenja ugovora bio vlasnik tih parcela, niti je pravni prethodnik mogao preneti više prava nego što ga sam ima. Po stanovištu prvostepenog suda, poljoprivredno zemljište u društvenoj svojini, koje je pravno lice steklo na osnovu pravnog posla je društveni kapital tog preduzeća, kao sredstvo za proizvodnju, ali da to nije dovoljna činjenica da to zemljište po sili zakona postane privatna svojina tog privrednog subjekta, već je potrebno da taj privredni subjekt i društveni kapital tog preduzeća prođu kroz postupak svojinske transformacije, odnosno privatizacije, u kom postupku dolazi i do stvarnopravne promene u pogledu pretvaranja dotadašnjeg prava korišćenja na stvarima koje su bile u društvenoj svojini (procenjene kao društvani kapital), u pravo svojine. Kako je AD Agrokoop na osnovu pravnosnažnih odluka Privrednog suda u Novom Sadu i to presudom P 1591/96 od 25.12.1997. godine i rešenjem R1 147/01 od od 18.10.2001. godine (razvrgnućem sa AD Agrobegeč), stekao pravo korišćenja na predmetnim parcelama u društvenoj svojini, po kom osnovu je i upisan u evidenciji nepokretnosti kao nosilac prava korišćenja, to tužilac svoj zahtev za utvrđivanje svojine nije mogao zasnivati na činjenicama koje se odnose na svojinsku transformaciju privrednog subjekta DP „Agrobegeč“ ( koje je organizovano 2002. godine kao AD Agrobegeč), a u kom postupku je rešenjem nadležnog ministarstva od 13.10.2000. godine verifikonava procenjena vrednost kapitala tog tada društvenog preduzeća. Izostanak dokaza i činjenica koji se odnose na svojinsku transformaciju „Agrokoop“ eksport-import AD utiče i na ocenu punovažnosti pravnog posla na osnovu kog tužilac zahteva utvrđenje prava na predmetnim parcelama, jer zaključenjem ugovora kojim se otuđuju nepokretnosti pravnog lica u postupku privatizacije bez odobrenja, protivno je odredbama 398a Zakona o preduzećima, što čini takav ugovor ništavim, tim pre što je kapital procenjen na dan 31.7.2006. godine, a ugovor o kupoprodaji nepokretnosti sa tužiocem zaključen dana 11.04.2006. godine. Kako je pravni prethodnik tužioca „Agrokoop“ AD na osnovu sudskih odluka na parcelama u društvenoj svojini br. ... i ... stekao isključivo pravo korišćenja, a nema dokaza da je pre zaključenja ugovora sa tužiocem izvršio svojinsku transformaciju u kom postupku bi označene parcele bile procenjene kao društveni kapital tog privrednog subjekta i zajedno sa privrednim subjektom postale privatna svojina subjekta privatizacije, to je iz iznetih razloga prvostepeni sud je odbio tužbeni zahtev tužioca za utvrđenje prava svojine na tim parcelama, koje su po vrsti poljoprivredno zemljište.
Drugostepeni sud nije prihvatio stanovište prvostepenog suda nalazeći da su prava na spornim nepokretnostima pravnom prethodniku tužioca, prodavcu nepokretnosti („Agrokoop“), utvrđena presudom Privrednog suda u Novom Sadu P 1591/96 od 25.12.1997. godine (pravnosnažno okončana 20.09.2000. godine), imajući u vidu da je navedena parnica, pokrenuta 1996. godine, tekla u vreme kada je otpočeo postupak privatizacije privrednog društva „Agrobegeč“ DP, u kom postupku je verifikovana i procenjena vrednost društvenog kapitala subjekta privatizacije na dan 31.12.1998. godine, koji kapital su činile i sporne nepokretnosti, a na osnovu elaborata sačinjenog u postupku „razgraničenja“ kojim je potvrđeno da su stečene pravnim poslom i da čine društveni kapital prvnog lica. Po tom osnovu je 15.11.2000. godine izvršena uknjižba prava korišćenja u korist sticaoca „Agrokoop“ AD u presudom utvrđenom udelu. Stvarno pravo na spornim nepokretnostima prodavcu nekopretnosti „Agrokoop“ AD (pravnom prethodniku tužioca), utvrđeno je navedenom presudom kada je već bio statusno organizovan i u APR-u upisan 03.07.1998. godine kao društvo kapitala (AD), tako da se radi o svojini društva kapitala, a ne društvenoj svojini i društvenom kapitalu, usled čega nema predmeta privatizacije. Okolnost što je presudom utvrđeno postojanje prva korišćenja, a ne pravo svojine je bez značaja, jer predmetne nepokretnosti nisu bile državna svojina već društvo kapitala pravnog lica „Argobegeč“ koji te nepokretnopsti nije prodao i njime raspolagao u toku privatizacije i pre izvršenog „razraničenja“ po zakonu, već je predmetno stvarno pravo ( u osnovi pravo svojine) utvrđeno navedenom presudom. Kako je tužiocu kao kupcu predmetnih nepokretnosti, ugovarač „Agrokoop“ AD kao prodavac, preneo pravo svojine na spornim nepokretnostima koje su bile njegova imovina i kapital, a ne društveni kapital tog pravnog lica, to ugovor o kupoprodaji nije zaključen protivno odredbama članova 13. i 14. Zakona o prometu nepokretnosti. Zbog toga je prvostepena presuda preinačena i usvojen tužbeni zahtev.
Po oceni Vrhovnog suda, za sada se ovakav zaključak drugostepenog suda ne može prihvatiti, jer je zbog pogrešne primene materijalnog prava činjenično stanje nepotpuno utvrđeno.
Zakonom o pretvaranju društvene svojine na poljoprivrednom zemljištu u druge oblike svojine («Službeni glasnik RS» , br. 49/92 i 54/96), bilo je propisano da je poljoprivredno zemljište u društvenoj svojini koje je pravno lice steklo po osnovu Zakona o agrarnoj reformi i propisima o nacionalizaciji poljoprivrednog zemljišta u državnoj svojini; da je poljoprivredno zemljište u društvenoj svojini koje je pravno lice steklo na osnovu pravnog posla, kao sredstvo za proizvodnju, društveni kapital tog preduzeća (član 1.); da će Ministarstvo nadležno za poslove poljoprivrede i preduzeća koja koriste poljoprivredno zemljište iz člana 1. ovog zakona, izvršiti popis tog zemljišta i odgovarajuće promene u zemljišnim, odnosno drugim javnim knjigama o evidenciji nepokretnosti najkasnije do 31. decembra 1997. godine; da je preduzeće dužno da vodi evidenciju o poljoprivrednom zemljištu koje koristi; da će način i postupak utvrđivanja i evidentiranja poljoprivrednog zemljišta odrediti Ministarstvo za poslove poljoprivrede (član 3.). Preduzeće ne može otuđiti ili zameniti poljoprivredno zemljište pre izvršenog popisa zemljišta u državnoj svojini i ne može vršiti pretvaranje društvenog kapitala u druge oblike svojine pre nego što izvrši popis zemljišta u državnoj svojini i odgovarajuće promene u zemljišnim, odnosno drugim javnim knjigama o evidenciji nepokretnosti (član 6. stav 3.).
Uputstvom o načinu i postupku utvrđivanja i evidentiranja poljoprivrednog zemljišta u državnoj i društvenoj svojini koje koriste pravna lica («Službeni glasnik RS», broj 21/94) predviđeno je, pored ostalog da preduzeća, zemljoradničke zadruge ili druga pravna lica koja koriste poljoprivredno zemljište u društvenoj ili državnoj svojini vrše popis tog zemljišta (tačka 1.); da se popis zemljišta vrši na obrascu P-1, u koji se unose podaci o katastarskim parcelama koje preduzeće faktički koristi (tačka 2.); da za svaku parcelu iz popisa preduzeće pribavlja prepis (kopiju) dokumentacije po kome je steklo pravni osnov korišćenja zemljišta i prilaže je uz popisnu dokumentaciju u obliku elaborata (tačka 4.); da podatke iz obrasca P-1 sa priloženom dokumentacijom preduzeće uz prijavu dostavlja Republičkom geodetskom zavodu – organizacionoj jedinici u opštini u cilju utvrđivanja novih katastarskih parcela i izvršenja odgovarajućih promena u katastru nepokretnosti (tačka 5.); da će Republički geodetski zavod – organizaciona jedinica u opštini po službenoj dužnosti izvršiti proveru podataka o činjenicama navedenim u obrascu P-1 od strane preduzeća i uzeti u postupak provođenje nastalih promena na nepokretnostima (tačka 6.).
Odredbama Zakona o svojinskoj transformaciji («Službeni glasnik RS“, br. 32/97 i 10/01) bilo je propisano da se svojinska transformacija vrši u preduzeću i drugom obliku organizovanja koji raspolaže društvenim i državnim kapitalom (preduzeće) u skladu sa saveznim zakonom kojim se uređuje promena vlasništva društvenog kapitala pod uslovima, na način i po postupku predviđenim ovim zakonom (član 1. stav 1.); da predmet svojinske transformacije, u smislu ovog zakona, jeste društveni i državni kapital kojim raspolaže preduzeće (član 2.); da kontrolu i verifikaciju procene vrednosti i strukture kapitala, kao i kontrolu načina i postupka svojinske transformacije vrši Direkcija za procenu vrednosti kapitala obrazovana ovim zakonom (član 5.). Prema članu 10. istog zakona, u društvenom preduzeću svojinska transformacija vrši se donošenjem odluke o usvajanju programa transformacije, odluke o organizovanju preduzeća kao društva kapitala i odluke o izdavanju i prodaji akcija (stav 1.), a da u društvu kapitala sa društvenim kapitalom svojinska transformacija vrši se donošenjem odluke o usvajanju programa transformacije i odluke o izdavanju i prodaji akcija (stav 2.). Za obavljanje poslova kontrole i verifikacije procene vrednosti kapitala, kontrole zakonitosti postupka i načina svojinske transformacije obrazuje Direkcija za procenu vrednosti kapitala u sastavu Ministarstva za ekonomsku i vlasničku transformaciju (član 39).
Odredbama Zakona o privatizaciji («Službeni glasnik RS» br. 38/01, 18/03, 45/05, 123/07 i 30/10) predviđeno je da danom stupanja na snagu ovog zakona prestaje da važi Zakon o svojinskoj transformaciji ("Službeni glasnik RS", br. 32/97 i 10/2001) i propisi doneti na osnovu tog zakona, te da će se postupak privatizacije započet do dana stupanja na snagu ovog zakona nastaviti po odredbama ovog zakona. Ovim zakonom se uređuju uslovi i postupak promene vlasništva društvenog, odnosno državnog kapitala (član 1.); da je Agencija za privatizaciju pravno lice koje prodaje kapital, odnosno imovinu i promoviše, inicira, sprovodi i kontroliše postupak privatizacije, u skladu sa zakonom (član 5. stav 1.); da u obavljanju poslova kontrole postupka privatizacije, u smislu propisa o privatizaciji, Agencija proverava: procenjenu vrednost kapitala ili imovine subjekta privatizacije, usklađenost programa privatizacije ili programa restrukturiranja sa propisima, usklađenost priliva sredstava po osnovu izvršene prodaje sa ugovorom o prodaji i izvršenje ugovora o prodaji u kojem je Agencija ugovorna strana, kao i prenos akcija bez naknade zaposlenima (član 5. stav 3.); da se sredstva ostvarena od prodaje kapitala u postupku privatizacije uplaćuju na račun Agencije i, posle izmirivanja troškova prodaje u postupku privatizacije i posebne naknade ostvarene zaključenjem ugovora o prodaji kapitala, odnosno imovine (provizija), kao i prvenstvenog namirenja poverilaca subjekata privatizacije u kojima je sprovedeno restrukturiranje, uplaćuju na uplatni račun budžeta Republike Srbije (član 41b); da privredno društvo koje u strukturi kapitala ima akcije u vlasništvu Akcijskog fonda ili akcije koje taj Fond prodaje po zakonu, ne može vršiti promenu pravne forme, niti otvoreno akcionarsko društvo može postati zatvoreno, bez saglasnosti Akcijskog fonda (član 59.); da nadzor nad primenom odredaba ovog zakona i propisa donetih na osnovu njega vrši ministarstvo nadležno za poslove privatizacije, a da kontrolu rada Vlade Republike Srbije i ministarstva nadležnog za poslove privatizacije u sprovođenju postupka privatizacije vrši nadležni odbor Narodne skupštine Republike Srbije (član 62. st. 1. i 2.); da se akcije za koje nije objavljen javni poziv za upis i prodaju akcija do dana stupanja na snagu ovog zakona u preduzećima koja su izvršila privatizaciju dela društvenog, odnosno državnog kapitala prema odredbama Zakona o svojinskoj transformaciji ("Službeni glasnik RS", br. 32/97 i 10/2001) prenose Akcijskom fondu (član 67.); da Ministarstvo nadležno za poslove privatizacije nastavlja da obavlja kontrolu i verifikaciju započetih a nezavršenih postupaka svojinske transformacije i procene vrednosti kapitala, kao i kontrolu procene vrednosti kapitala učesnika statusnih promena (član 77. stav 2.).
Imajući u vidu navedene zakonske odredbe, pretvaranje društvene svojine u privatnu predviđeno je isključivo pod uslovima, na način i u postupku propisanim tim posebnim zakonima, kao u konkretnom slučaju. Preduzeća i druga pravna lica koja koriste poljoprivredno zemljište u društvenoj svojini, a koje je steklo na osnovu pravnog posla, kao sredstvo za proizvodnju, je društveni kapital tog preduzeća. Ukoliko je subjekt privatizacije u vreme otpočinjanja tog postupka privatizacije bio korisnik nepokretnosti, u društvenom preduzeću svojinska transformacija vrši se donošenjem odluke o usvajanju programa transformacije, odluke o organizovanju preduzeća kao društva kapitala i odluke o izdavanju i prodaji akcija, a u društvu kapitala sa društvenim kapitalom svojinska transformacija vrši se donošenjem odluke o usvajanju programa transformacije i odluke o izdavanju i prodaji akcija. Popis zemljišta vrši se na obracu P-1 u koji se unose podaci o katastarskim parcelama koje preduzeće faktički korist (razgraničenje državne i društvene imovina na tom zemljištu). Svojinskom transformacijom ove imovine u postupku privatizacije uz činjenicu da je ista obuhvaćena procenom vrednosti kapitala u okviru programa transformacje, subjekt privatizacije kao korisnik, po okončanom postupku privatizacije postaje nosilac prava svojine nad tom imovinom.
U konkretnom slučaju, prema utvrđenom činjeničnom stanju, privatizacija privrednog društva DP „Agrobegeč“ otpočela je po Zakonu o svojinskoj transformaciji, a u tom postupku je Ministrastvo za ekonomsku i vlasničku transformaciju, Direkcija za procenu vrednosti kapitala je 13.10.2000. godine donela rešenje br. 953/99-17 kojim je verifikovala procenjenu vrednost osnovnog kapitala DP „Agrobegeč“ sa stanjem na dan 31.12.1998. godine. Predmetne parcele br. ... i ... KO ... su bile obuhvaćene procenom vrednosti kapitala tog privrednog društva, kao društvena imovina stečena pravnim poslom. U toku procene vrednosti društvenog kapitala, subjekt privatizacije DP „Agrobegeč“ je nadležnom ministarstvu dostavio Elaborat koji je sačinjen na osnovu Zakona o pretvaranju društvene svojine na poljoprivrednom zemljištu u druge oblike svojine, u kom su sporne parcele br. ... i ... KO ... (prema popisu poljoprivrednog zemljišta pravnih lica- obrazac P-1 bez datuma, sa konstatacijom stanja krajem 1992. godine), evidentirane su kao nepokretnosti pravnog lica stečene pravnim poslom. Nakon prvog kruga vlasničke transformacije, rešenjem Fi 2841/02 od 26.08.2002. godine, dotadašnji DP „Agrobegeč“ poljoprivredna proizvodanja Begeč, organizovan je kao AD „Agrobegeč” za poljoprivrednu proizvodanju Begeč.
Pre donošenja navedenog rešenja nadležnog ministarstva od 13.10.2000. godine kojim je verifikovana procenjena vrednost osnovnog kapitala DP „Agrobegeč“ sa stanjem na dan 31.12.1998. godine, presudom Privrednog suda u Novom Sadu P 1591/96 od 25.12.1997. godine (pravnosnažna 20.09.2000. godine) utvrđeno je da je „Agrokoop“ Eksport Import DD sa p.o. sunosilac prava korišćenja u jednakim delovima sa DP „Agrobegeč“ na spornim parcelama br. ... i ... KO ..., po kom osnovu je 15.11.2000. godine izvršena uknjižba prava korišćenja u presudom utvrđenom delu, a zatim je rešenjem Privrednog suda u Novom Sadu R1 147/01 od 18.10.2001. godine (pravnosnažno 19.11.2001. godine), u postupku fizičke deobe predlagaču „Agrokoop“ AD pripalo (u celosti) pravo korišćenja na predmetnim parcelama br. ... i ... KO ... .
Kod utvrđenja tih činjenica, drugostepeni sud nalazi da time što je navedena parnica P 1591/96 (pokrenuta 1996. godine) tekla u vreme kada je otpočeo postupak privatizacije DP „Agrobegeč“, da je u tom parničnom postupku razrešen pravni odnos između privrednih subjekata „Agrokoop“ AD i DP „Agrobegeč“ i da je utvrđeno da je „Agrokoop“ AD imalac stvarnog prava, odnosno prava svojine, jer su predmetne nepokretnosti procenjene kao društveni kapital subjekta privatizacije i zaključuje da su bez značaja okolnosti da je pravnosnažnom presudom utvrđeno postojanje prava korišćenja a ne pravo svojine, da je Agrobegeč tek 26.08.2002. godine statusno organizovan kao društvo kapitala i koji subjekti su vlasnici kapitala (oličenog u akcijama).
Po oceni Vrhovnog suda ovakvo stanovište drugostepenog suda zasnovano je na drugačijem činjeničnom stanju od utvrđenog u prvostepenom postupku, na šta se osnovano revizijama ukazuje, u smislu člana 407. stav 2. ZPP. Drugostepeni sud je preinačio prvostepenu presudu na osnovu člana 394. stav 1. tačka. 3. i 4. ZPP nalazeći da je na pravilno utvrđeno činjenično stanje, prvostepeni sud izveo nepravilan zaključak o postojanju drugih činjenica na kojima je zasnovana presuda i pogrešno primenio materijalno pravo. Međutim, drugostepeni sud je činjenice na osnovu kojih je izveo zaključak o osnovanosti tužbenog zahteva, bez održavanja rasprave, zasnovao na drugačijoj (sveobuhvatnoj) oceni dokaza tako što nalazi da je postupak svojinske transformacije privrednog društva „Agrobegeč“ DP otpočeo u toku trajanja parnice P 1591/96 pred Privrednim sudom u Novom Sadu, a pri tom je izostalo na osnovu kojih dokaza utvrđuje tu relevantnu činjenicu, u odnosu na činjenično stanje utvrđeno u prvostepenoj presudi. Drugostepeni sud nije u mogućnosti da drugačije ceni neposredno izvedene dokaze pred prvostepenim sudom radi preinačenja prvostepene presude. Ako ne prihvati ocenu dokaza prvostepenog suda, drugostepeni sud je dužan da zakaže raspravu u smislu člana 383. stav 3. ZPP, na kojoj će, ponovnim izvođenjem dokaza, da utvrdi bitne činjenice za pravilno odlučivanje o tužbenom zahtevu tužioca. Drugostepeni sud nije postupio na način propisan navedenom odredbom zakona, zbog čega se pobijana presuda ne može ispitati sa stanovišta pravilne primene materijalnog prava.
U konkretnom slučaju, kako se postupak svojinske transformacije sprovodi po pravilima predviđenim Zakonom o svojinskoj transformaciji, to isti započinje donošenjem (istovremeno) odluke o usvajanju programa tramsformacije i odluke o izdavanju i prodaji akcija. Predmet tih odluka je popisana i procenjena vrednost i struktura društvenog kapitala kojim raspolaže preduzeće (koja se iskazuje u akcijama ili udelima) i postaje zatim, predmet prodaje u skladu sa navedenom odlukom o izdavanju i prodaji akcija. S tim u vezi, drugostepeni sud je propustio da razjasni kada je započet postupak svojinske transformacije DP „Agrobegeč“ ( na osnovu koga pravni prethodnik tužioca AD „Agrokoop“ zasniva svoje pravo svojine na predmetnim parcelama) i da li je taj postupak okončan u skladu sa programom transformacije i odlukom o izdavanju i prodaji akcija (prema pravilima sadržanim u Zakonu o privatizaciji), a imajući u vidu da su predmet procene društvenog kapitala bile predmetne parcele tog privrednog subjekta ili su evidentirane i usklađene promene u strukturi i vrednosti kapitala, a s obzirom na to da su u skladu sa pravnosnažnom presudom Privrednog suda u Novom Sadu P 1591/96 od 25.12.1997. godine i pravnosnažnim rešenjem istog suda R1 147/01 od 18.10.2001. godine izvršene odgovarajuće promene u javnim knjigama o evidenciji nepokretnosti. Ovo iz razloga što pretvaranje društvene svojine u privatnu svojinu omogućava upis prava svojine na nepokretnostima koje su bile u društvenoj svojini, a koje čine imovinu subjekta privatizacije, sve u zakonom predviđenom postupku pretvaranja društvenog, odnosno državnog kapitala po pravilima sadržanim i napred navedenim posebnim zakonima.
Sa napred navedenih razloga, činjenično stanje od značaja za odluku o postavljenom zahtevu nije dovoljno raspravljeno i samim tim nepotpuno utvrđeno, a što je sve bilo od uticaja na pravilnu primenu materijalnog prava. Zbog toga je pobijana drugostepena presuda morala biti ukinuta i predmet vraćen tom sudu na ponovno suđenje.
Ukinuta je i odluka o troškovima postupka, jer zavisi od njegovog ishoda.
U ponovnom postupku drugostepeni sud će postupiti po iznetim primedbama i odlučiti da li je radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja, kao i eventualne drugačije ocene izvedenih dokaza, potrebno održati raspravu pred tim sudom, da bi potom imao mogućnost da te dokaze oceni i razjasni sve okolnosti i činjenice za pravilnu primenu materijalnog prava, nakon čega će doneti pravilnu i zakonitu odluku.
Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci, primenom odredbe člana 416. stav 3. ZPP.
Predsednik veća - sudija
Mirjana Andrijašević, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković

.jpg)
