
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 1425/2020
29.10.2020. godina
Beograd
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija Božidara Vujičića, predsednika veća, Vesne Subić, Jelice Bojanić Kerkez, Spomenke Zarić i Zorane Delibašić, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Vladimir Mišković, advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije- Ministarstvo odbrane, koju zastupa Vojno pravobranilaštvo sa sedištem u Beogradu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 496/2019 od 23.10.2019. godine, u sednici veća održanoj dana 29.10.2020. godine, doneo je
R E Š E NJ E
NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 496/2019 od 23.10.2019. godine, kao o izuzetno dozvoljenoj.
ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 496/2019 od 23.10.2019. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž 496/2019 od 23.10.2019. godine, stavom prvim izreke, odbijena je, kao neosnovana, žalba tužioca i potvrđena presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu P 12752/18 od 19.11.2018. godine, kojom je odbijen, kao neosnovan, tužbeni zahtev da se obaveže tužena da tužiocu, na ime naknade nematerijalne štete za pretrpljene duševne bolove zbog umanjenja životne aktivnosti isplati iznos od 400.000,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate i obavezan tužilac da tuženoj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 42.000,00 dinara. Stavom drugim izreke odbijen je, kao neosnovan, zahtev tužioca za naknadu troškova drugostepenog postupka.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužilac je blagovremeno izjavio reviziju, iz svih zakonskih razloga, sa predlogom da se o reviziji odluči kao o izuzetno dozvoljenoj, primenom člana 404. Zakona o parničnom postupku.
Po oceni Vrhovnog kasacionog suda, nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji tužioca kao o izuzetno dozvoljenoj, u smislu odredbe člana 404. Zakona o parničnom postupku ("Službeni glasnik RS", br. 72/2011, 49/2013-US, 74/2013- US, 55/2014, 87/2018, 18/2020, u daljem tekstu: ZPP).
Pravnosnažnom presudom, primenom materijalnog prava iz člana 376. Zakona o obligacionim odnosima, zbog zastarelosti potraživanja je odbijen, kao neosnovan, tužbeni zahtev za naknadu nematerijalne štete, koju je tužilac pretrpeo usled boravka na ratištu u periodu od 23.03.1999. godine do 25.06.1999. godine, u vidu duševnih bolova zbog umanjenja životne aktivnosti od 12%. Ovo zbog toga što je iz nalaza i mišljenja sudskog veštaka neuropsihijatra utvrđeno da je bolest tužioca dobila svoj konačan oblik šest meseci po povratku sa ratišta, kada je prerasla iz akutnog u hronično stanje i kada je tužilac stekao saznanje za štetu i njen obim, a tužbu za naknadu štete je podneo 15.07.2014. godine, nakon isteka i subjektivnog i objektivnog roka propisanog članom 376. ZPP za njeno podnošenje.
U takvom slučaju, Vrhovni kasacioni sud je ocenio da je drugostepepni sud prema činjenicama utvrđenim u ovoj pravnoj stvari doneo odluku u skladu sa pravnim stavovima koji su izraženi kroz odluke Vrhovnog kasacionog suda, zbog čega nema uslova za odlučivanje o reviziji kao izuzetno dozvoljenoj, a radi razmatranja pravnog pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse ili novog tumačenja prava. Iz odluka Vrhovnog kasacionog suda koje je tužilac dostavio uz reviziju ne proizlazi zaključak o različitom odlučivanju u istoj ili bitno sličnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji. Pravilna primena prava u sporovima sa tužbenim zahtevom, kakav je u konkretnom slučaju, zavisi od utvrđene činjenice kada je po medicinskim standardima oboljenje dobilo svoj konačan oblik, bez obzira na trenutak kada se oštećeni prvi put javio lekaru.
Iz navedenih razloga, na osnovu člana 404. ZPP, odlučeno kao u prvom stavu izreke.
Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5., u vezi člana 403. stav 3. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je utvrdio da revizija nije dozvoljena.
Prema članu 403. stav 3. ZPP, revizija nije dozvoljena u imovinsko-pravnim sporovima, ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.
Tužba u ovoj pravnoj stvari podneta je 15.07.2014.godine, sa tužbenim zahtevom za naknadu štete u iznosu od 400.000,00 dinara, o kojem je odlučeno prvostepenom presudom donetom 19.11.2018. godine. Drugostepena presuda je doneta 23.10.2019. godine.
Kako u konkretnom slučaju vrednost predmeta spora pobijanog dela pravnosnažne presude očigledno ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, to revizija tužioca nije dozvoljena u smislu člana 403. stav 3. ZPP.
Na osnovu člana 413. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.
Predsednik veća - sudija
Božidar Vujičić,s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić