
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 14450/2025
03.06.2026. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branke Dražić, predsednika veća, Marine Milanović i Vesne Mastilović, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Nenad Maksimović, advokat iz ..., protiv tuženog Grada Bora, koga zastupa Pravobranilaštvo Grada Bora, radi isplate, odlučujući o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 3353/24 od 03.06.2025. godine, u sednici održanoj 03.06.2026. godine, doneo je
P R E S U D U
ODBIJA SE, kao neosnovana, revizija tužilje izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 3353/24 od 03.06.2025. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Boru P 1499/23 od 18.04.2024. godine, stavom prvim izreke, obavezan je tuženi kao korisnik eksproprijacije da tužilji kao ranijem sopstveniku na ime naknade za eksproprisanu nepokretnost k.p. br. 4179/3, livada 6. klase, površine 0.16.35 ha KO ... isplati 2.022,789,30 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate. Stavom drugim izreke, obavezan je tuženi da tužilji na ime naknade štete za izgubljenu dobit usled nemogućnosti korišćenja k.p. br. 4179/3 za period od 27.09.2018. godine do 12.02.2024. godine isplati 62.500,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate, a odbijen kao neosnovan tužbeni zahtev da se obaveže tuženi da tužilji po istom osnovu isplati preko dosuđenog do traženog iznosa od 362.500,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom. Stavom trećim izrke, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev da se obaveže tuženi da tužilji na iznos od 2.022,789,30 dinara isplati zakonsku zateznu kamatu od 03.04.2023. godine kada dana dopunskog veštačenja do 18.04.2024. godine kao dana presuđenja. Stavom četvrtim izreke, obavezan je tuženi da tužilji na ime naknade troškova parničnog postupka isplati 444.756,75 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate.
Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž 3353/24 od 03.06.2025. godine, prvostepena presuda je ukinuta u stavu prvom izreke, u usvajajućem delu stava drugog izreke i u stavu četvrtom izreke i presuđeno tako što je odbijen tužbeni zahtev za isplatu naknade za eksproprisanu nepokretnost i naknadu štete za izgubljenu dobit i obavezana tužilja da tuženom na ime naknade troškova parničnog postupka isplati 342.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužilja je blagovremeno izjavila reviziju, iz svih zakonskih razloga.
Ispitujući pobijanu presudu u smislu člana 408. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/2011….10/2023), Vrhovni sud je ocenio da revizija tužilje nije osnovana.
U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, a u postupku pred drugostepenim sudom nisu učinjene ni druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz člana 374. st. 1. i 2. ZPP, zbog kojih se revizija može izjaviti.
Prema utvrđenom činjeničnom stanju na osnovu sprovedene rasprave pred drugostepenim sudom, rešenjem Odeljenja za upravno pravne poslove i opštu upravu SO Bor od 18.06.1993. godine, eksproprisane su nepokretnosti u vlasništvu tužilje - k.p. br. 4179/3, livada 6. klase, površine 0.16.35 ha, k.p. br. 4179/4, pašnjak 6. klase, površine 0.02.70 ha i k.p. br. 4179/1, livada 6. klase, površine 0.02.32 ha sve KO ... . Navedene nepokretnosti su eksproprisane uz naknadu i prenete u društvenu svojinu u cilju izgradnje garaža u ... i odlučeno je da će se po pravnosnažnosti rešenja održati javna rasprava za sporazumno određivanje naknade. Rešenjem Opštinskog suda u Boru R 170/94 od 26.12.1994. godine (pravnosnažno 20.02.1995. godine) određena je naknada za eksproprisane nepokretnosti, pa je korisnik eksproprijacije Fond za građevinsko zemljište i puteve Opštine Bor obavezan da tužilji preda u svojinu i državinu k.p. br. 3977/1, livadu 6. klase, površine 0.21.97 ha u mzv. ... i da joj na ime naknade za nekorišćenje eksproprisanih nepokretnosti za 1994. godinu isplati 100,00 dinara. Prema izvodima iz Katastra nepokretnosti iz 2021. godine, k.p. br. 3977/1 i k.p.br. 4179/3 su bile u vlasništvu Republike Srbije, a kao korisnik je bio upisan grad Bor, a prema izvodu iz 2025. godine navedene parcele su u svojini tuženog Grada Bora. Ocenom nalaza i mišljenja veštaka građevinske struke utvrđeno je da se kat.parc. 4179/3, po kulturi livada 6.klase, prvobitne površine 0.16.35 ha nalazi u građevinskom području, južno od ulice ... koja se spaja sa ... ulicom. Unutar nje kao matične parcele formirano je 24 nove parcele za izgradnju garaža. Usled formirnja novih parcela kat.parc. 4179/3 nije pretrpela promenu oblika i spoljnih granica, već promenu površine, pa je površina ostatka parcele k.p. br. 4179/3 postojeće oko novoformiranih parcela 0.10.59ha. Uviđajem suda na licu mesta utvrđeno je da se na k.p. br. 4179/3 nalazi sklop zidanih garaža od betonskih blokova, u dva reda, iz kojih su neke prizemne, a neke u dva nivoa, ispred i iza kojih se nalazi put nasut rizlom. Katastarska parcela br. 3977/1 se nalazi u istom naselju, u ... ulici. Po kulturi je njiva 6. klase, površine 0.17.95 ha. Ocenom nalaza i mišljenja veštaka poljoprivredne struke utvrđeno je da k.p. br. 4179/3 može da se pokosi dva puta godišnje, da bi se time baliralo 5 bala sena, da jedna bala iznosi 12.500,00 dinara i da za period od 20.02.1995. godine do 30.09.2021. godine, (26 godina 7 meseci i 10 dana) ukupna izmakla dobit iznosi 337.500,00 dinara. Ocenom dopunskog nalaza veštaka utvrđeno je da tržišna vrednost k.p. br. 4179/3 iznosi 1.237,18 dinara/m2, što za površinu 0.16.35 ha iznosi 2.022.789,30 dinara. Identičnu procenu tržišne vrednosti dala je i Poreska uprava Bor.
Na ovako utvrđeno činjenično stanje, pravilno je drugostepeni sud primenio materijalno pravo iz odredbi Zakona o eksproprijaciji, važećeg u vreme donošenja rešenja o eksproprijaciji i odredbi Zakona o obligacioim odnosima i nakon ukidanja prvostepene presude u usvajajućem delu odbio kao neosnovan tužbeni zahtev.
Tužilja je na osnovu odluka nadležnih državnih organa donetih u postupku u kom je postojala pravna zaštita, rešenjem Odeljenja za upravno-pravne poslove i opštu upravu SO Bor od 18.06.1993. godine u postupku eksproprijacije lišena svojine na tri nepokretnosti, između ostalih i na predmetnoj k.p. br. 4179/3 KO ... uz naknadu, a naknada za eksproprisane nepokretnosti joj je određena u davanju u zamenu druge nepokretnosti - kat.parc. 3977/1 KO ... pravnosnažnim rešenjem Opštinskog suda u Boru od 26.12.1994. godine, koju je korisnik eksproprijacije obavezan da tužilji preda u svojinu i državinu.
Sledom navedenog, nakon što je doneto pravnosnažno rešenje o određivanju naknade za eksproprisanu imovinu, tužilja kao raniji vlasnik je izgubila pravo svojine na eksproprisanom zemljištu (između ostalih i na predmetnoj k.p. br. 4179/3 KO ..., koja je privedena nameni zbog koje je eksproprisana). Vlasnik te nepokretnosti je postao korisnik eksproprijacije, pa tužilja kao raniji vlasnik ne može iznova da zahteva drugi oblik naknade za eksproprisano zemljište, ili po novim tržišnim uslovima utvrđivanje njene visine.
Pravnosnažno rešenje o određivanju naknade za eksproprisane nepokretnosti, po kome je korisnik eksproprijacije obavezan da tužilji preda u svojinu i državinu kat.parc. 3977/1 KO ..., predstavlja izvršnu ispravu na osnovu koje je tužilja mogla da zahteva njeno izvršenje, odnosno predaju nepokretnosti koja joj je data u zamenu za eksporprisano zemljište i na njoj upis prava svojine. Odlučujuća činjenica za odluku o postavljenom tužbenom zahtevu je, dakle, da li je doneto pravnosnažo rešenje o eksproprijaciji i rešenje o naknadi za eksproprisanu nepokretnost, a ne da li je isto izvršeno, kako je to pravilno zaključio drugostepeni sud. Posledično je pravilno ocenjen neosnovanim i tužbeni zahtev za naknadu štete u vidu izgubljene dobiti na predmetnoj parceli.
Navodima revizije se ne dovodi u sumnju pravilnost pobijane presude. Odluka drugostepenog suda zasnovana je na činjeničnom stanju utvrđenom tokom prvostepenog postupka i na osnovu sprovedene rasprave pred drugostepenim sudom, iz koga je drugostepeni sud izveo drugačiji činjenično pravni zaključak i primenom odredaba materijalnog prava doneo drugačiju odluku od prvostepenog suda, za koju su dati dovljni i jasni razlozi, koje u svemu kao pravilne prihvata i ovaj sud.
Iz navedenih razloga, primenom člana 414. stav 1. ZPP Vrhovni sud je odlučio kao u izreci.
Predsednik veća – sudija
Branka Dražić,s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković

.jpg)
