Rev 1450/2019 upis u katastar

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 1450/2019
14.01.2021. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud u veću sastavljenom od sudija: Zorane Delibašić, predsednika veća, Gordane Komnenić, Biserke Živanović, Božidara Vujičića i Vesne Subić, članova veća, u pravnoj stvari tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Vladimir Gavarić, advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije, koju zastupa Državno pravobranilaštvo, tuženog Grada Beograda, koga zastupa Gradsko pravobranilaštvo Grada Beograda i tužene Gradske opštine Vračar, koju zastupa Opštinsko prvobranilaštvo Gradske opštine Vračar, radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 2661/18 od 10.05.2018. godine, u sednici održanoj 14.01.2021. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 2661/18 od 10.05.2018. godine, primenom člana 404. ZPP.

ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 2661/18 od 10.05.2018. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž 2661/18 od 10.05.2018. godine, stavom drugim izreke, koji se revizijom pobija, odbijena je žalba tužioca i potvrđena presuda Višeg suda u Beogradu P 1207/16 od 13.10.2017. godine u stavu trećem izreke, kojim je odbačena tužba u delu kojim je tužilac tražio da ova presuda ima služiti tužiocu ka osnovu za upis prava svojine u Katastru nepokretnosti i drugim javnim knjigama u njegovu korist na nepokretnosti bliže opisanoj ovim stavom izreke, postojećoj na kp. br...., upisane u LN ..., KO ....

Protiv ovog stava pravnosnažne presude donesene u drugom stepenu, tužilac je izjavio reviziju, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava, s tim što je predložio da se o reviziji odluči kao izuzetno dozvoljenoj, u skladu sa odredbom člana 404. ZPP.

Primenom člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Sl. glasnik RS“ br.72/11 i 55/14), posebna revizija se može izjaviti zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja se ne bi mogla pobijati revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda, potrebno razmotriti pravna pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i kada je potrebno novo tumačenje prava. Prema stavu 2. istog člana, ispunjenost uslova za izuzetnu dozvoljenost revizije Vrhovni kasacioni sud ceni u veću od pet sudija.

Pobijanim delom pravnosnažne presude odbačena je tužba u delu kojim je tužilac tražio da ova presuda služi kao osnov za upis prava svojine na nepokretnosti koja je predmet spora, u javnim knjigama u korist tužioca, s obzirom da sudska odluka predstavlja osnov za upis stvarnih prava u katastar nepokretnosti, a koji postupak se sprovodi po pravilima upravnog postupka. Imajući ovo u vidu, kao i da tužilac revizijom ne ukazuje na drugačije odluke drugostepenih sudova ili Vrhovnog suda Srbije i Vrhovnog kasacionog suda, proizilazi da u konkretnom slučaju ne postoji potreba za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, kao ni potreba ujednačavanja sudske prakse ili novog tumačenje prava, što znači da nisu ispunjeni uslovi iz člana 404. stav 1. ZPP, na osnovu čega je i odlučeno je kao u stavu prvom izreke.

Ispitujući dozvoljenost revizije, u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. u vezi člana 420. stav 6. Zakona o parničnom postupku („Sl. glasnik RS“ br.72/11 i 55/14), Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija nije dozvoljena.

Revizijom tužioca pobija se rešenje kojim je tužba odbačena u delu kojim je tužilac tražio da ova presuda služi kao osnov za upis stvarnih prava u katastar neporetnosti.

Odredbom člana 420. stav 1. ZPP, propisano je da se revizija može izjaviti i protiv rešenja drugostepenog suda kojim je postupak pravnosnažno završen. Primenom stava 2. istog člana, revizija protiv rešenja nije dozvoljena u sporovima u kojima ne bi bila dozvoljena revizija protiv pravnosnažne presude, što znači da je uslovljena graničnom vrednošću za izjavljivanje revizije, propisanom članom 403. stav 3. ZPP. Međutim, kada je za izjavljivanje revizije merodavna vrednost predmeta spora, na osnovu člana 28. stav 1. ZPP, uzima se samo vrednost glavnog zahteva, dok se prema stavu 2. istog člana, kamate, ugovorna kazna i ostala sporedna traženja, kao i parnični troškovi ne uzimaju u obzir ako ne čine glavni dug.

Imajući ovo u vidu, kao i da je u konkretnom slučaju revizija izjavljena protiv rešenja kojim je odbačena tužba u delu kojim je tužilac tražio da ova presuda služi kao osnov za upis stvarnih prava u katastar neporetnosti, dakle protiv rešenja kojim je odlučeno o sporednom traženju, koje ne čini njegov glavni zahtev, to je i revizija tužioca nedozvoljena.

U skladu sa iznetim, a na osnovu člana 413. u vezi člana 420. stav 6. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća – sudija

Zorana Delibašić,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić