Rev 15008/2024 3.1.2.7.4

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 15008/2024
24.10.2024. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Dragane Marinković, predsednika veća, Zorice Bulajić i Irene Vuković, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Momčilo Kovačević, advokat iz .., protiv tužene Republike Srbije – Ministarstva pravde - Višeg javnog tužilaštva u Nišu, koju zastupa Državno pravobranilaštvo, Odeljenje u Nišu, radi naknade nematerijalne štete, odlučujući o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 4721/23 od 12.03.2024. godine, u sednici održanoj 24.10.2024. godine, doneo je

P R E S U D U

USVAJA SE revizija tužilje i PREINAČUJE presuda Apelacionog suda u Nišu Gž 4721/23 od 12.03.2024. godine u odbijajućem delu, tako što se tužena obavezuje da tužilji AA, pored iznosa koji je dosuđen navedenom presudom na ime naknade nematerijalne štete isplati iznos od još 692.500,00 dinara (ukupno 1.642.500,00 dinara) sa zakonskom zateznom kamatom od 14.09.2023. godine do isplate, i na ime troškova parničnog postupka iznos od još 116.787,50 dinara (ukupno 263.875,00 dinara).

OBAVEZUJE SE tužena da tužilji na ime troškova postupka po reviziji isplati iznos od 27.000,00 dinara, u roku od 15 dana od dana prijema pismenog otpravka ove presude.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Nišu P 4161/22 od 14.09.2023. godine, stavom prvim izreke, delimično je usvojen tužbeni zahtev tužilje, pa je tužena obavezana da joj na ime naknade nematerijalne štete zbog neosnovanog lišenja slobode isplati iznos od 1.642.500,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana presuđenja 14.09.2023. godine do konačne isplate, dok je za iznos preko dosuđenog do tražnih 2.190.000,00 dinara tužbeni zahtev tužilje odbijen, kao neosnovan. Stavom drugim izreke, obavezana je tužena da tužilji na ime naknade troškova parničnog postupka isplati iznos od 263.875,00 dinara.

Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž 4721/23 od 12.03.2024. godine, stavom prvim izreke, preinačena je prvostepena presuda u usvajajućem delu stava prvog izreke i u stavu drugom izreke, tako što je tužena obavezana da tužilji na ime naknade nematerijalne štete zbog neosnovnog lišenja slobode isplati iznos od 950.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana presuđenja 14.09.2023. godine do konačne isplate, dok je za iznos preko iznosa dosuđenog ovom presudom do iznosa od 1.642.500,00 dinara tužbeni zahtev tužilje odbijen, kao neosnovan. Stavom drugim izreke, obavezana je tužena da tužilji na ime troškova parničnog postupka isplati iznos od 147.087,50 dinara.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužilja je blagovremeno izjavila reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava.

Vrhovni sud je ispitao pobijanu presudu na osnovu člana 408. u vezi člana 403. stav 2. tačka 2. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/11, 55/14, 87/18 i 18/20) i utvrdio da je revizija tužilje osnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. Zakona o parničnom postupku, na koju Vrhovni sud pazi po službenoj dužnosti.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, Više javno tužilaštvo u Nišu 27.12.2016. godine donelo je naredbu o sprovođenju istrage Kt 186/16, Kti 101/2016 protiv tužilje i NN lica zbog postojanja sumnje da su izvršili krivično delo ubistvo iz člana 113. KZ u saizvršilaštvu, u vezi člana 33. KZ i krivično delo ubistvo iz člana 113. KZ u pokušaju, u vezi člana 30. KZ u saizvršilaštvu, u vezi člana 33. KZ. Rešenjem Višeg suda u Nišu od 27.12.2016. godine, po predlogu Višeg javnog tužilaštva u Nišu, tužilji je određen pritvor, koji će se računati od dana hapšenja 26.12.2016. godine, u 13,00 časova. Pritvor je produžavan rešenjima suda sve do 07.06.2017. godine, kada je zamenjen merom zabrane napuštanja stana uz primenu elektronskog nadzora. Naredbom Višeg javnog tužilaštva u Nišu Kt 186/16 od 23.02.2022. godine obustavljena je istraga protiv tužilje. Tužilja je provela u pritvoru 162 dana, a mera zabrane napuštanja stana trajala je 203 dana. Tužilja je podnela zahtev za naknadu štete Ministarstvu pravde, Komisiji za naknadu štete o kome nije odlučeno. Izveden je dokaz veštačenjem od strane sudskog veštaka neuropsihijatra i utvrđeno da je neosnovano lišenje slobode i ulazak u pritvor, kao i saznanje o tome, kod tužilje uzrokovalo primarni strah jakog intenziteta trajanja par sati. Tokom boravka u pritvoru i trajanja istražnog postupka doživljavala je primarni strah srednje jakog intenziteta. Okončanjem istrage od februara 2022. godine trpi primarni strah lakog intenziteta koji postoji i dalje. Primarni strah jakog intenziteta je ostavio prolaznu posledicu u formi psihičke destabilizacije dijagnostikovane kao poremećaj prilagođavanja prolongiranog trajanja sa dominacijom anksiozne i depresivne nepsihotične simptomatologije. Tužilja je zbog neosnovanog lišenja slobode trpela duševne patnje koje su bile jakog intenziteta tokom boravka u pritvoru šest meseci, a izlaskom u kućne uslove, iako i dalje lišena slobode, duševne patnje su bile na gornjoj granici srednjeg intenziteta još šest meseci. Ove duševne patnje su trajale na srednjem intenzitetu sve vreme dok je trajala istraga još četiri godine i narasle na nivo jakog intenziteta povremeno i ograničeno pojavljivanjem u Višem javnom tužilaštu, saslušavanjem, izvođenjem novih dokaza, jer nije znala kada će je opet pritvoriti, a negde je to i očekivala. Od oslobađanja od istražnog postupka februara 2022. godine kod tužilje traju i dalje kao trajne, duševne patnje lakog intenziteta koje prerastaju na nivo srednjeg intenziteta povremeno i ograničeno iako je na slobodi, svakom neprijatnošću uticajem okoline, neprijatnostima i vređanjem na radnom mestu, prozivanjem nje kao da je ubica. Opisane duševne patnje se ogledaju u narušenom kvalitetu života, povlačenju, izbegavanju druženja i gužve, stalnim oprezom da je neko ne povredi, nesigurnošću, doživljaju srama, stigme i odbacivanja od okoline, te osećaju krivice zbog neprijatnosti nanetih porodici.U vreme lišenja slobode tužilja je bila stara ... godina, bila je neudata i bez dece. Sada je udata, porodična žena, majka jednog deteta, zaposlena preko dve godine.

Polazeći od ovako utvrđenog činjeničnog stanja prvostepeni sud je ocenio da tužilja ima pravo na naknadu nematerijalane štete zbog neosnovanog lišenja slobode u smislu člana 584. stav 1. tačka 1 Zakonima o kriivičnom postupku, u vezi sa članom 155. i članom 200. Zakona o obligacionim odnosima jer je Više javno tužilaštvo zbog nedovoljno dokaza za optuženje obustavilo istragu koja se vodila protiv tužilje zbog osnovana sumnje da je izvršila krivično delo ubistvo iz člana 113. KZ u saizvršilaštvu, u vezi člana 33. KZ i krivično delo ubistvo iz člana 113. KZ u pokušaju, u vezi člana 30. KZ u saizvršilaštvu, u vezi člana 33. KZ. Prilikom odmeravanja novčane naknade za pretrpljenu nematerijalnu štetu zbog neosnovanog lišenja slobode prvostepeni sud je imajući u vidu životnu dob tužilje u vreme lišenja slobode, porodično stanje, okolnosti lišenja slobode, trajanje lišenja slobode, prirodu i težinu krivičnog dela koje joj je stavljeno na teret, kao i dužinu i trajanje duševnih bolova i straha, tužilji dosudio iznos od 1.642.500,00 dinara, nalazeći da isti odgovora okolnostima slučaj i svrsi zbog koje se dosuđuje.

Drugostepeni sud je preinačio prvostepenu presudu, nalazeći da je prvostepeni sud pogrešno primenio materijalno pravo prilikom odmeravanja pravične novčane naknade pretrpljene nematerijalne štete, pa je dosuđen iznos umanjio, smatrajući da tužilji kao satisfakcija za pretrpljenu nematerijalnu štetu pripada iznos od 950.000,00 dinara. Stoga je, preko ovog iznosa, a do prvostepenom presudom dosuđenog iznosa od 1.642.500,00 dinara tužbeni zahtev odbio, kao neosnovan.

Vrhovni sud nalazi da su osnovani revizijski navodi tužilje o pogrešnoj primeni materijalnog prava od strane drugostepenog suda prilikom odmeravanja visine naknade nematerijalne štete zbog neosnovanog lišnja slobode.

Naknadu nematerijalne štete zbog neosnovanog lišenja slobode sud odmerava uzimajući u obzir sve objektivne i subjektivne okolnosti kao što su dužina trajanja lišenja slobode, težina i priroda krivičnog dela koje je oštećenom stavljeno na teret, ugled koji je oštećeni uživao u svojoj životnoj i radnoj sredini, životno doba oštećenog i porodično stanje u vreme lišenja slobode, zanimanje i druge činioce koji utiču na prirodu, težinu i trajanje duševnih bolova izazvanih lišenjem slobode. Imajući u vidu u utvrđene okolnosti relevantne za odmeravanje visine naknade nematerijalne štete koje se odnose na životnu dob i porodične prilike tužilje u vreme lišenja slobode, dužinu trajanja lišenja slobode, prirodu i težinu krivičnog dela koje je tužilji stavljeno na teret, intenzitet i trajanje duševnog bola i straha, kao i cilj i svrhu naknade nematerijalne štete, Vrhovni sud je ocenio da je prvostepeni sud primenom članom 200. Zakona o obligacionim odnosima pravilno odmerio visinu pravične novčane naknade za ovaj vid štete u iznosu od 1.642.500,00 dinara. Stoga je pobijana drugostepena presuda preinačena i tužena obavezana da tužilji pored iznosa dosuđenog drugostepenom presudom (950.000,00 dinara) isplati i iznos od još 692.500, dinara.

Kod izloženog preinačena je i odluke o troškovima postupka, tako što je tužilji pored iznosa troškova parničnog postupka dosuđenih drugostepenom presudom, dosuđen i iznos od još 116.787,50 dinara (ukupno 263.875,00 dinara)

Imajući u vidu navedeno, Vrhovni sud je primenom člana 416. stav 1. Zakona o parničnom postupku, odlučio kao u stavu drugom izreke.

Tužilja je uspela u postupku po reviziji, pa joj, na osnovu članova 153. stav 1, 154. i 163. stav 2. Zakona o parničnom postupku, pripadaju i opredeljeni troškovi revizijskog postupka. Visina je odmerena na ime traženih troškova za sastav revizije u iznosu od 27.000,00 dinara, prema Advokatskoj tarifi važećoj u vreme preduzimanja parničnih radnji. Trošak sudske takse u postupku po reviziji nije priznat, jer ovaj zahtev nije opredeljen u smislu člana 163. stav 2. Zakona o parničnom postupku.

Na osnovu iznetog, primenom člana 165. stav 2. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća – sudija

Dragana Marinković, s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković