
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 1506/2024
15.10.2025. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Gordane Komnenić, predsednika veća, dr Ilije Zindovića, Marije Terzić, Nadežde Vidić i Dobrile Strajina, članova veća, u parnici tužioca Gradske opštine Stari Grad Beograd, čiji je zakonski zastupnik Gradsko pravobranilaštvo Grada Beograda, protiv tuženog AA iz ..., čiji je privremeni zastupnik Mirjana Luković, advokat iz ..., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 4219/23 od 06.09.2023. godine, u sednici održanoj 15.10.2025. godine, doneo je
R E Š E NJ E
DOZVOLJAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 4219/23 od 06.09.2023. godine.
UKIDAJU SE presuda Apelacionog suda u Beogradu Gž 4219/23 od 06.09.2023. godine i presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu P 3034/21 od 06.12.2022. godine i predmet VRAĆA prvostepenom sudu na ponovno suđenje.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu P 3034/21 od 06.12.2022. godine, stavom prvim izreke, odbijen je tužbeni zahtev tužioca kojim je tražio da se obaveže tuženi da tužiocu na ime duga isplati 378.601,31 dinara i to u pojedinačno mesečno opredeljenim iznosima sa zakonskom zateznom kamatom od dospelosti svakog iznosa posebno do isplate. Stavom drugim izreke, obavezan je tužilac da tuženoj nadoknadi troškove postupka od 25.500,00 dinara.
Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž 4219/23 od 06.09.2023. godine, odbijena je, kao neosnovana žalba tužioca i potvrđena presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu P 3034/21 od 06.12.2022. godine.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužilac je izjavio blagovremenu reviziju, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava, pozivajući se na odredbu člana 404. Zakona o parničnom postupku.
Odredbom člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/11... 18/20), u vezi odredbe člana 92. Zakona o uređenju sudova („Službeni glasnik RS“, broj 10/23), propisano je da je revizija izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija).
Po oceni Vrhovnog suda, posebna revizija tužene u ovom sporu je dozvoljena radi ujednačavanja sudske prakse u pogledu odlučivanja o tužbenim zahtevima iz istog ili sličnog činjeničnopravnog odnosa, a u vezi neplaćene zakupnine, zbog čega je odlučeno kao u stavu prvom izreke.
Ispitujući pobijanu presudu primenom člana 408. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni sud je našao da je revizija tužene osnovana.
Prema utvrđenom činjeničnom stanju, između pravnog prethodnika tužioca JP „Poslovni prostor“ GO Stari Grad i tuženog zaključen je ugovor o zakupu poslovnog prostora br. 187/3322 od 30.07.2013. godine. Odlukom Upravnog odbora JP „Javno- poslovni prostor“ GO Stari Grad, zbog neizvršavanja ugovornih odredbi ugovor je otkazan. Tuženi nije platio zakupninu od novembra 2015. godine do oktobra 2016. godine u visini od 378.601,31 dinar, a za poslovni prostor u Beogradu, u ... ulici broj .., površine 26 m2. Ugovor je bio zaključen za period do 31.05.2017. godine. Tužilac je podneo tužbu dana 25.11.2020. godine.
Pri ovako utvrđenom činjeničnom stanju, prvostepeni sud je zahtev odbio kao neosnovan. Polazeći od odredbe člana 27. stav 1, člana 23. i člana 24. Odluke o načinu postupanja sa nepokretnostima koje su u svojini Grada Beograda, odnosno na kojima Grad Beograd ima posebna svojinska ovlašćenja („Službeni list Grada Beograda“, br. 63/16), zaključio je da tužilac nije aktivno legitimisan da vodi ovaj spor. Ovo iz razloga što je prema članu 23. naznačene Odluke, Grad Beograd stekao posebna svojinska ovlašćenja nad tim prostorom i od 01.12.2016. godine prava i obaveze iz zaključenog ugovora prešle su na Grad Beograd, a tužilac kao pravni prethodnik Grada Beograda je u skladu sa članom 24. stav 1. te Odluke najkasnije do 01.12.2016. godine mogao da pokrene sudski postupak protiv tuženog radi naplate zakupnine. Tužilac je tužbu podneo tek 25.11.2020. godine, te nije aktivno legitimisan za pokretanje spora. Da je pre 01.12.2016. godine tužilac pokrenuo sudski postupak, shodno članu 24. Odluke, mogao je ostati u ulozi tužioca. Od 01.12.2016. godine sva prava i obaveze su prešle na Grad Beograd, pa proizilazi da tužilac u ovom sporu nije aktivno legitimisan.
Drugostepeni sud je u svemu prihvatio pravnu argumentaciju prvostepenog suda.
Po oceni Vrhovnog suda, u ovoj pravnoj stvari se pošlo od pogrešne primene materijalnog prava, što je za posledicu imalo nepotpuno utvrđeno činjenično stanje.
Odredbom člana 23. Odluke o načinu postupanja sa nepokretnostima koje su u javnoj svojini Grada Beograda, odnosno nad kojima Grad Beograd ima posebna svojinska ovlašćenja („Sl. glasnik Grada Beograda“, br. 63/2016), propisano je da na Grad Beograd, odnosno organizacionu jedinicu Gradske uprave nadležne za obavljanje poslova upravljanja i davanja u zakup poslovnih zgrada i poslovnog prostora prelaze sva prava i obaveze iz ugovora o zakupu koji su zaključile gradske opštine, odnosno javna preduzeća ili druge organizacione jedinice osnovane od strane gradskih opština iz člana 22. stav 1. ove odluke, ukoliko su u saglasnosti sa zakonom i propisima Grada Beograda počev od 01.12.20216. godine.
Prema članu 24. iste Odluke, propisano je da započeti sudski sporovi sa zakupcima poslovnih zgrada i poslovnih prostorija kojima su upravljale gradske opštine iz člana 22. stav 1. ove odluke, pokrenuti zbog neizmirene zakupnine biće nastavljeni i okončani bez promene tužioca.
Međutim, nižestepeni sudovi nisu cenili od kakvog je značaja autentično tumačenje odredaba člana 23. stav 1. i člana 24. o načinu postupanja sa nepokretnostima koje su u javnoj svojini Grada Beograda, odnosno sa kojima Grad Beograd ima posebna svojinska ovlašćenja („Sl. list Grada Beograda“, br. 63/16... 52/19) gde je konstatovano da odredbe člana 23. stav 1. treba razumeti tako da „aktivnu legitimaciju tužioca u postupcima zbog neizmirene zakupnine Grad Beograd može imati samo za zakupnine koje su nastale kao obaveza zakupca nakon 01.12.2016. godine.“
U odluci Grada Beograda objavljenoj 13.04.2023. godine („Službeni list Grada Beograda br. 93/23) dato je autentično tumačenje i odredbe člana 24. navedene Odluke, po kojoj: „za neizmirene zakupnine do 01.12.2016. godine aktivnu legitimaciju tužioca ima isključivo lice sa kojim je zakupac do tog momenta bio u ugovornom odnosu (gradske opštine, odnosno javna preduzeća ili druge organizacione jedinice osnovane od strane gradsih opština), bez obzira na datum pokretanja sudskog postupka.“
U ponovnom postupku prvostepeni sud će imati u vidu primedbe Vrhovnog suda, po istima postupiti i nakon pravilno i potpuno izvedenih dokaza doneće zakonitu odluku.
Shodno iznetom, na osnovu člana 416. stav 2. ZPP odlučeno je kao u izreci.
Predsednik veća – sudija
Gordana Komnenić, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković

.jpg)
