
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 15116/2024
16.10.2024. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Dragane Marinković, predsednika veća, Zorice Bulajić, Irene Vuković, Radoslave Mađarov i Jasmine Simović, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Vladimir Mišković, advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije, Ministarstvo za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja, koju zastupa Državno pravobranilaštvo, Beograd, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 1179/22 od 24.04.2024. godine, u sednici održanoj 16.10.2024. godine, doneo je
R E Š E NJ E
NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 1179/22 od 24.04.2024. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.
ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužene izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 1179/22 od 24.04.2024. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu P 26890/19 od 09.11.2021. godine, stavom prvim izreke, dozvoljeno je objektivno preinačenje tužbe. Stavom drugim izreke, obavezana je tužena da tužiocu na ime naknade štete po osnovu neisplaćenih iznosa invalidnine isplati za period od 2018. godine zaključno sa junom 2020. godine, iznose kao u ovom stavu izreke sa zakonskom zateznom kamatom od dospelosti svakog pojedinačnog iznosa do isplate. Stavom trećim izreke, obavezana je tužena da tužiocu na ime troškova parničnog postupka isplati 93.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti odluke do isplate. Stavom četvrtim izreke, odbijen je zahtev tužioca u delu koji se odnosi na zakonsku zateznu kamatu na troškove parničnog postupka od presuđenja do isplate. Stavom petim izreke, tužilac je oslobođen od plaćanja sudskih taksi.
Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž 1179/22 od 24.04.2024. godine, stavom prvim izreke, prvostepena presuda je potvrđena u stavu prvom, drugom i trećem izreke, a žalba tužene odbijena. Stavom drugim izreke, odbijen je zahtev tužene za troškove drugostepenog postupka.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužena je izjavila reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava sa predlogom da se o reviziji odluči kao o izuzetno dozvoljenoj primenom člana 404. ZPP.
Članom 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku - ZPP („Službeni glasnik RS“, br.72/11...18/20) u vezi člana 92. Zakona o uređenju sudova („Službeni glasnik RS“, broj 10/23), propisano je da posebna revizija se može izjaviti zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla pobijati revizijom, ako je po oceni Vrhovnog suda potrebno razmotriti pravna pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava, dok je stavom 2. istog člana propisano da ispunjenost uslova za izuzetnu dozvoljenost revizije Vrhovni sud ceni u veću od pet sudija.
Vrhovni sud nalazi da u ovom slučaju nisu ispunjeni uslovi propisani odredbom člana 404. stav 1. ZPP pošto ne postoji potreba razmatranja pravnih pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, niti novog tumačenja prava, već se revizijom osporava utvrđeno činjenično stanje. Predmet tražene pravne zaštite je naknada štete na ime neisplaćene invalidnine tužiocu, o kom zahtevu su nižestepeni sudovi odlučili, tako što su usvojili tužbeni zahtev tužioca za period od juna 2018. godine do juna 2020. godine. O pravu tužioca, visini tražene naknade i pripadajuće kamate, nižestepeni sudovi su odlučili uz primenu materijalnog prava koje je u skladu sa pravnim shvatanjem izraženim kroz odluke Vrhovnog kasacionog suda, u kojima je odlučivano o istovetnim zahtevima tužilaca, sa istim ili sličnim činjeničnim stanjem i pravnim osnovom, zbog čega u ovom slučaju ne postoji potreba za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, kao ni potreba ujednačavanja sudske prakse ili novog tumačenja prava. Na dosuđene iznose za navedeni period tužiocu je dosuđena zakonska zatezna kamata od dospelosti svakog pojedinačnog mesečnog iznosa primenom članova 277. stava 1. i 186. ZOO jer je osnov potraživanja naknada štete. Revizijskim navodima kojima se osporava odgovornost tužene ukazivanjem da sudovi nisu na pouzdan način utvrdili propustom kog organa je za tužioca nastala šteta, niti cenili doprinos tužioca nastanku štete, zapravo se osporava činjenično stanje i ocena izvedenih dokaza što nije dozvoljen revizijski razlog shodno članu 407. stav 2. ZPP. Pravnosnažna presuda dostavljena uz reviziju ne ukazuje nužno i na drugačiji pravni stav izražen u toj odluci, jer odluka o osnovanosti zahteva u ovoj vrsti sporova zavisi od utvrđenog činjeničnog stanja u svakom konkretnom slučaju. Iz iznetih razloga, odlučeno je kao u stavu prvom izreke.
S obzirom na izloženo, u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje posebnoj reviziji predviđenoj članom 404. stav 1. ZPP, pa je na osnovu stava 2. istog člana Vrhovni sud odlučio kao u stavu prvom izreke.
Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni sud je utvrdio da revizija nije dozvoljena.
Članom 403. stav 3. ZPP, propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.
Tužba radi naknade štete na ime neisplaćene invalidnine podneta je 05.11.2019. godine, vrednost predmeta spora je 255.000,00 dinara. U podnesku pod 11.12.2020. godine tužilac je preinačio tužbu i kao vrednost predmeta spora označio iznos 409.601,39 dinara.
Imajući u vidu da su u ovom slučaju radi o imovinskopravnom sporu, koji se odnosi na novčano potraživanje, u kome vrednost predmeta spora pobijanog dela pravnosnažne presude ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra prema srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan preinačenja tužbe, to je Vrhovni sud utvrdio da je revizija tužene nedozvoljena, primenom člana 403. stav 3. ZPP.
Iz navedenih razloga, na osnovu člana 413. ZPP, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.
Predsednik veća – sudija
Dragana Marinković,s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković

.jpg)
