Rev 15152/2024 3.19.1.26.1.4

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 15152/2024
27.03.2025. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Dragane Marinković, predsednika veća, Zorice Bulajić, Irene Vuković, Jelice Bojanić Kerkez i Radoslave Mađarov, članova veća, u parnici tužioca – protivtuženog AA iz ..., čiji je punomoćnik Nemanja Tešović, advokat iz ..., protiv tuženog – protivtužioca BB iz ..., čiji je punomoćnik Bojan Grubanović, advokat iz ... i tuženog VV iz ..., radi raskida ugovora o doživotnom izdržavanju, odlučujući o reviziji tuženog – protivtužioca BB izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 3605/23 od 22.02.2024. godine, u sednici održanoj 27.03.2025. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tuženog – protivtužioca BB izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 3605/23 od 22.02.2024. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.

ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tuženog – protivtužioca BB izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 3605/23 od 22.02.2024. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Šidu P 56/2022 od 02.10.2023. godine, stavom prvim izreke, raskinut je ugovor o doživotnom izdržavanju zaključen između tužioca kao primaoca izdržavanja i GG kao davaoca izdržavanja, potvrđen pred Četvrtim opštinskim sudom u Beogradu 20.03.2003. godine pod brojem R3 203/2003. Stavom drugim izreke, odbijen je protivtužbeni zahtev tuženog – protivtužioca BB da se obaveže tužilac da mu na ime naknade za primljeno davanje i usluge isplati 1.406.242,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od podnošenja protivtužbe, kao i zahtev za troškove parničnog postupka. Stavom trećim izreke, obavezan je tuženi - protivtužilac BB da tužiocu na ime troškova parničnog postupka isplati 174.800,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti odluke do isplate.

Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 3605/23 od 22.02.2024. godine, stavom prvim izreke, žalba tuženog – protivtužioca BB je odbijena i prvostepena presuda u ožalbenom odbijajućem delu i delu odluke o troškovima potvrđena. Stavom drugim izreke, odbijen je zahtev tuženog – protivtužioca za troškove žalbenog postupka.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tuženi BB je blagovremeno izjavio reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava, sa pozivom na odredbu člana 404. Zakona o parničnom postupku.

Prema članu 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku(„Službeni glasnik RS“, broj 72/11, 55/14, 87/18 i 18/20) u vezi člana 92. Zakona o uređenju sudova („Službeni glasnik RS“, broj 10/23) revizija je izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja se ne bi mogla pobijati revizijom, ako je po oceni Vrhovnog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija). O dozvoljenosti i osnovanosti revizije iz stava prvog ovog člana odlučuje Vrhovni sud u veću od pet sudija (stav 2.).

Po oceni Vrhovnog suda, uslovi za primenu instituta izuzetno dozvoljene revizije iz člana 404. stav 1. ZPP u konkretnom slučaju nisu ispunjeni. Imajući u vidu vrstu spora i sadržinu tražene sudske zaštite, način presuđenja i razloge koje su nižestepeni sudovi dali za svoje odluke u pogledu osnovanosti zahteva tuženog BB za naknadu za dato izdržavanje po osnovu ugovora o doživotnom izdržavanju zaključenog između tužioca, kao primaoca izdržavanja i majke tuženog BB, kao davaoca izdržavanja, koji je raskinut, ne postoji potreba za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa ili pravnih pitanja u interesu ravnopravnosti građana, kao ni novim tumačenjem prava niti ujednačavanjem sudske prakse. Obrazloženje pobijane presude je u skladu sa postojećom sudskom praksom u tumačenju i primeni materijalnog prava u slučaju naknade za dato izdržavanje u slučaju smrti davaoca izdržavanja, a pitanja na koja se ukazuje kao sporna, vezana su za konkretnu činjeničnu podlogu i razrešenje činjeničnog pitanja konkretnog spora. Revizijskim navodima se osporava činjenično stanje i ocena izvedenih dokaza, što u postupku po reviziji nije dozvoljeno na osnovu člana 407. stav 2. ZPP. Pored toga, bitne povrede odredaba parničnog postupka nisu dozvoljen razlog za izjavljivanje posebne revizije.

Imajući u vidu izneto na osnovu člana 404. stav 2. ZPP odlučeno je kao u stavu prvom izreke.

Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP Vrhovni sud je našao da revizija nije dozvoljena.

Prema članu 403. stav 3. ZPP, revizija nije dozvoljena u imovinsko-pravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.

Tužba radi raskida ugovora o doživotnom izdržavanju podneta je 14.04.2022. godine, označena vrednost predmeta spora je 10.000,00 dinara. Protivtužba radi isplate je podneta 06.06.2022. godine, vrednost predmeta spora je 1.406.242,00 dinara

Prema članu 403. stav 3. Zakona o parničnom postupku, revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe.

U konkretnom slučaju tuženi BB revizijom pobija odluku o protivtužbenom zahtevu.

Imajući u vidu da se u konkretnoj pravnoj stvari radi o imovinskopravnom sporu u kome se tužbeni zahtev onosi na nenovčano potraživanje, a protivtužbeni zahtev na novčano potraživanje, u kome vrednost predmeta spora po protivtužbi ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja protivtužbe, to je Vrhovni sud našao da je revizija nedozvoljena, primenom člana 403. stav 3. ZPP.

Na osnovu iznetog, primenom člana 413. ZPP, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća – sudija

Dragana Marinković,s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković