Rev 15708/2023 3.19.1.25.1.4; 3.19.1.25.1.3

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 15708/2023
27.02.2024. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Dobrile Strajina, predsednika veća, Dragane Mirosavljević, Nadežde Vidić, dr Ilije Zindovića i Mirjane Andrijašević, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Miodrag Janković, advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije, Privredni sud u Beogradu, čiji je zakonski zastupnik Državno pravobranilaštvo Beograd, radi naknade imovinske štete, odlučujući o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Beogradu Gžrr1 96/23 od 16.03.2023. godine, u sednici održanoj 27.02.2024. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Beogradu Gžrr1 96/23 od 16.03.2023. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.

ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužene izjavljena protiv presude Višeg suda u Beogradu Gžrr1 96/23 od 16.03.2023. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Drugog osnovnog suda u Beogradu Prr1 95/22 od 30.01.2023. godine, stavom prvim izreke, obavezana je tužena da tužiocu na ime imovinske štete po osnovu povrede prava na suđenje u razumnom roku isplati 3.626,41 dinar sa zakonskom zateznom kamatom od 20.04.2022. godine do konačne isplate. Stavom drugim izreke, odbijen je tužbeni zahtev u kome je na iznos dosuđen stavom prvim izreke presude potraživana zakonska kamata od 04.01.2002. godine do 20.04.2022. godine. Stavom trećim izreke, tužena je obavezana da tužiocu isplati na ime troškova parničnog postupka od 48.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti do isplate.

Presudom Višeg suda u Beogradu Gžrr1 96/23 od 16.03.2023. godine, stavom prvim izreke, odbijene su kao neosnovane žalbe tužioca i tužene i potvrđena prvostepena presuda u stavovima prvom i trećem izreke. Stavom drugim izreke, odbijeni su zahtevi tužioca i tužene za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužena je izjavila blagovremenu reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava i predložila da se o reviziji odluči kao o izuzetno dozvoljenoj na osnovu člana 404. Zakona o parničnom postupku.

Po oceni Vrhovnog suda nisu ispunjeni zakonski uslovi za odlučivanje o reviziji tužene kao izuzetno dozvoljenoj u smislu člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku - ZPP („Službeni glasnik RS“ br. 72/11 ... 10/23). Pravnosnažnom presudom odlučeno je o naknadi imovinske štete koja je tužiocu izazvana povredom prava na suđenje u razumnom roku u smislu odredbe člana 31. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku. O pravu tužioca, visini tražene naknade i načinu obračuna kamate, sudovi su odlučili uz primenu materijalnog prava koje je u skladu sa pravnim shvatanjem izraženim kroz odluke Vrhovnog suda i Vrhovnog kasacionog suda, u kojima je odlučivano o istovetnim zahtevima tužilaca, sa istim ili sličnim činjeničnim stanjem i pravnim osnovom. Pobijana presuda usklađena je i sa pravnim stavovima o odgovornosti države za materijalnu štetu nastalu zbog potpunog ili delimičnog neizvršenja u stečaju utvrđenih potraživanja zaposlenih iz radnog odnosa koja su bez njihove krivice ostala neizmirena u postupku stečaja vođenim nad stečajnim dužnikom sa većinskim društvenim ili državnm kapitalom, uz uslov da je prethodno utvrđena povreda prava na suđenje u razumnom roku (zaključak usvojen na sednici Građanskog odeljenja Vrhovnog kasacionog suda od 02.11.2018. godine, dopunjen na sednici Građanskog odeljenja od 27.09.2019. godine). Ukazivanje u reviziji na drugačije odluke apelacionih sudova kojima je eventualno odlučeno drugačije o istom pravnom pitanju, ne ukazuje nužno i na drugačiji pravni stav izražen u tim odlukama, jer odluka o osnovanosti tužbenog zahteva u ovoj vrsti sporova zavisi od utvrđenog činjeničnog stanja u svakom konkretnom slučaju.

Kako na osnovu iznetog nisu ispunjeni uslovi iz člana 404. stav 1. ZPP, odlučeno je kao u stavu prvom izreke.

Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5, u vezi člana 479. stav 6. ZPP, Vrhovni sud je ocenio da je revizija nedozvoljena.

Članom 468. stav 1. ZPP, propisano je da se sporovima male vrednosti smatraju sporovi u kojima se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu koji ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe. Protiv odluke drugostepenog suda kojom je odlučeno u sporu male vrednosti revizija nije dozvoljena, jer je tako propisano članom 479. stav 6. istog zakona.

Tužba radi naknade štete zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku podneta je 20.04.2022. godine, a vrednost predmeta spora je 3.626,41 dinar.

Pobijanom drugostepenom presudom odlučeno u sporu male vrednosti, jer vrednost predmeta spora ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, iz čega sledi da revizija nije dozvoljena, na osnovu člana 479. stav 6. ZPP.

Iz izloženih razloga, Vrhovni sud je odluku kao u stavu drugom izreke doneo primenom člana 413. ZPP.

Predsednik veća – sudija

Dobrila Strajina, s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković