
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 1587/2020
10.11.2020. godina
Beograd
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: dr. Dragiše B. Slijepčevića, predsednika veća, Jasmine Stamenković, dr. Ilije Zindovića, Branka Stanića i Tatjane Miljuš, članova veća, u parnici po tužbi tužioca AA iz ..., koga zastupa punomoćnik Toplica Mladenović, advokat iz ..., protiv tuženih BB i VV, obojice iz ..., koje zastupa punomoćnik Goran Brdar, advokat iz ..., radi naknade štete, vrednost predmeta spora 100.000,00 dinara, odlučujući o reviziji drugotuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž br. 589/19 od 27.11.2019. godine, u sednici veća održanoj dana 10.11.2020. godine, doneo je
R E Š E NJ E
NE DOZVOLJAVA SE posebna revizija drugotuženog.
ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija drugotuženog VV iz ... izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž br. 589/19 od 27.11.2019. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Gž br. 589/19 od 27.11.2019. godine odbijena je žalba drugotuženog i potvrđena je u odnosu na žalioca presuda Osnovnog suda u Kragujevcu P 227/17 od 10.08.2018. godine, kojom je obavezan da solidarno sa prvotuženim naknadi tužiocu nematerijalnu štetu u ukupnom iznosu od 100.000,00 dinara sa pripadajućom kamatom i troškovima postupka.
Protiv drugostepene presude drugotuženi je blagovremeno, izjavio reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava, pozivajući se na odredbu člana 404. Zakona o parničnom postupku.
Odredbom člana 404. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ broj 72/11...55/14) propisano je da je revizija izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija). O dozvoljenosti i osnovanosti posebne revizije odlučuje Vrhovni kasacioni sud u veću od pet sudija.
Postupajući na osnovu citirane zakonske odredbe Vrhovni kasacioni sud nije dozvolio odlučivanje o posebnoj reviziji tužioca. U konkretnom slučaju nema potrebe da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa, niti pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana. Nije potrebno novo tumačenje prava, niti ujednačavanje sudske prakse. Odlučivanje o zahtevu za naknadu štete zavisi od konkretno utvrđenih činjenica u svakom postupku. U konkretnom slučaju utvrđeno je da su tuženi različitim radnjama zajedno vršili nasilje nad tužiocem, pa kako nije mogao biti utvrđen doprinos svakog pojedinačno nastanku štete primenjena je odredba člana 206. Zakona o obligacionim odnosima, koja reguliše solidarnu odgovornost štetnika. Takvo stanovište sudova ne odstupa od sudske prakse.
Sa iznetih razloga na osnovu člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u stavu prvom izreke.
Tužba je u predmetnom sporu podneta dana 02.04.2012. godine. Vrednost predmeta spora presude koja se revizijom pobija je iznos od 100.000,00 dinara.
Odredba člana 403. stav 3. Zakona o parničnom postupku propisuje da revizija u imovinskopravnim sporovima nije dozvoljena ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000,00 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe.
Kako je vrednost predmeta spora ispod zakonom propisanog revizijskog cenzusa, revizija nije dozvoljena.
Na osnovu izloženog i člana 413. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni kasacioni sud je reviziju odbacio kao u stavu drugom izreke.
Predsednik veća-sudija,
dr. Dragiša B.Slijepčević, s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić

.jpg)
