Rev 16223/2023 3.19.1.26.1.4; 3.19.1.26.1.3

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 16223/2023
15.05.2025. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Gordane Komnenić, predsednika veća, Marije Terzić i Dobrile Strajina, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Predrag Jovanović, advokat iz ..., protiv tuženog JKP „Parking servis“ Vranje, čiji je punomoćnik Miomir Tasić, advokat iz ..., radi duga, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 1830/22 od 10.04.2023. godine, u sednici održanoj 15.05.2025. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 1830/22 od 10.04.2023. godine.

ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužioca izjavljena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 1830/22 od 10.04.2023. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Vranju P 7130/21 od 30.06.2022. godine, stavom prvim izreke, usvojen je tužbeni zahtev tužioca pa je u celosti održano na snazi rešenje o izvršenju Osnovnog suda u Vranju IIv br. 304/21 od 25.08.2021. godine. Stavom drugim izreke, obavezan je tuženi da tužiocu na ime troškova parničnog postupka isplati 24.052,00 dinara s tim što na iznos troškova od 21.000,00 dinara i zakonsku zateznu kamatu od izvršnosti presude do isplate.

Presudom Višeg suda u Vranju Gž 1830/22 od 10.04.2023. godine, stavom prvim izreke, preinačena je presuda Osnovnog suda u Vranju P 7130/21 od 30.06.2022. godine u stavu prvom izreke, tako što ukinuto rešenje o izvršenju Osnovnog suda u Vranju IIv br. 304/21 od 25.08.2021. godine za iznos glavnog duga od 13.500,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 08.07.2021. godine do isplate i u tom delu odbijen tužbeni zahtev tužioca, dok je u preostalom delu stava prvog izreke presuda Osnovnog suda u Vranju P 7130/21 od 30.06.2022. godine odbijanjem žalbe tuženog, potvrđena. Stavom drugim izreke, preinačena je presuda Osnovnog suda u Vranju P 7130/21 od 30.06.2022. godine u stavu drugom izreke, tako što je tuženi obavezan da tužiocu isplati na ime troškova parničnog postupka iznos od 23.512,00 dinara. Stavom trećim izreke, odbijeni su zahtevi parničnih stranaka za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužilac je izjavio reviziju, zbog bitne povrede odredbaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i radi ujednačavanja sudske prakse.

Odredbom člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/11... 18/20), u vezi odredbe člana 92. Zakona o uređenju sudova („Službeni glasnik RS“, broj 10/23), propisano je da je revizija izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija).

Po oceni Vrhovnog suda, u konkretnom slučaju nije potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, niti je potrebno ujednačavanje sudske prakse kao ni novo tumačenje prava, pa nisu ispunjeni uslovi propisani odredbom člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku za odlučivanje o posebnoj reviziji tužioca.

Predmet tražene pravne zaštite je ispunjenje ugovorne obaveze tuženog prema tužiocu na ime pruženih advokatskih usluga fakturisanih po računu broj 325/2021 od 17.06.2021. godine, a pobijana odluka doneta je primenom odgovarajućih odredbi materijalnog prava na utvrđeno činjenično stanje. Revident u reviziji ukazuje na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, što nije razlog za izjavljivanje posebne revizije, niti se ta revizija može da izjavi zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, na osnovu odredbe člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku.

Na osnovu odredbe člana 404. stav 2. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu prvom izreke.

Vrhovni sud je ispitao dozvoljenost revizije tužioca, u smislu odredbe člana 410. stav 2. tačka 5. Zakona parničnom postupku i utvrdio da revizija nije dozvoljena.

Odredbom člana 468. stav 1. Zakona parničnom postupku, propisano je da se sporovima male vrednosti smatraju sporovi u kojima se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe. Na osnovu odredbe člana 479. stav 6. istog zakona, protiv odluke drugostepenog suda kojom je odlučeno u sporu male vrednosti, revizija nije dozvoljena.

Tužbu radi duga tužilac je podneo 24.08.2021. godine, a vrednost predmeta spora pobijanog dela je 13.500,00 dinara.

Imajući u vidu da je ovo spor male vrednosti u kom se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe, sledi da revizija nije dozvoljena na osnovu odredbe člana 479. stav 6. ZPP.

Vrhovni sud je prilikom odlučivanja imao u vidu da je prvostepena odluka preinačena, u kom slučaju bi revizija bila dozvoljena po članu 403. stav 2. tačka 2. ZPP, ali kako specijalno pravilo u sporovima male vrednosti iz člana 467. ZPP, kakav je spor i ove pravne stvari, isključuje primenu opštih pravila, revizija nije dozvoljena.

Na osnovu člana 413. ZPP, Vrhovni sud je odlučio kao u izreci.

Predsednik veća - sudija

Gordana Komnenić, s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković