Rev 16310/2024 3.19.1.26.1.4; 3.19.1.11

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 16310/2024
09.04.2025. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branke Dražić, predsednika veća, Marine Milanović, Vesne Mastilović, Ivane Rađenović i Vladislave Milićević, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Nebojša Golubović, advokat iz ..., protiv tužene Nacionalne službe za zapošljavanje Republike Srbije, Filijala Leskovac, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv rešenja Višeg suda u Leskovcu Gž 1535/24 od 20.05.2024. godine, u sednici održanoj 09.04.2025. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tužioca izjavljenoj protiv rešenja Višeg suda u Leskovcu Gž 1535/24 od 20.05.2024. godine.

ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužioca, izjavljena protiv presude Višeg suda u Leskovcu Gž 1535/24 od 20.05.2024. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Leskovcu P 4011/22 od 22.12.2023. godine, odbijen je prigovor stvarne nenadležnosti tog suda za postupanje i odlučivanje istaknut od strane tuženog. Usvojen je tužbeni zahtev, pa je tužena obavezana da tužiocu na ime naknade štete zbog neosnovanog smanjenja osnovice osiguranja isplati razliku manje isplaćene penzije za period od 01.01.2022. godine do 28.02.2022. godine u iznosu od 3.172,66 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana veštačenja 11.11.2023. godine pa do konačne isplate i odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove.

Protiv navedene presude tužilac je blagovremeno izjavio žalbu, pobijajući je u delu rešenja o troškovima postupka.

Viši sud u Leskovcu je odbio kao neosnovanu žalbu tužioca i potvrdio rešenje o troškovima postupka sadržano u stavu trećem izreke prvostepene presude.

Tužilac je protiv pravnosnažne odluke donete u drugom stepenu blagovremeno izjavio reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava, predloživši da Vrhovni sud o reviziji odluči primemnom člana 404. Zakona o parničnom postupku.

Odlučujući o dozovljenosti izjavljene revizije na osnovu člana 404. stav 2. Zakona o parničnom postupku – ZPP („Sl. glasnik RS“, br.72/11...18/20 i 10/23-dr zakon), Vrhovni sud je ocenio da nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji kao izuzetno dozvoljenoj u smislu člana 404. stav 1. ZPP. Naime, revizijom tužioca se pobija odluka o troškovima postupka, o kojima se odlučuje u svakoj parnici pojedinačno i predstavlja činjenično pitanje svakog konkretnog spora. Pored toga nema potrebe za odlučivanjem o reviziji radi ujednačavanja sudske prakse povodom odluke sudova o troškovima postupka, imajući u vidu da sudovi o troškovima odlučuju u svakom konkretnom slučaju, ceneći odredbe ZPP kojima je regulisano odlučivanje o zahtevima stranaka za naknadu troškova, zbog čega je odlučeno kao u stavu prvom izreke.

Odlučujući o dozvoljenosti revizije na osnovu člana 420. u vezi sa članom 410. stav 2. ZPP, Vrhovni sud je ocenio da revizija tužioca nije dozvoljena.

Zakon o parničnom postupku u članu 28. propisuje da ako je za utvrđivanje stvarne nadležnosti, prava na izjavljivanje revizije i u drugim slučajevima propisanim u ovom zakonu merodavna vrednost predmeta spora, kao vrednost predmeta spora uzima se samo vrednost glavnog zahteva (stav 1), dok se kamate, ugovorna kazna i ostala sporedna traženja kao i troškovi postupka ne uzimaju u obzir ako ne čine glavni zahtev (stav 2).

Imajući u vidu da se revizijom pobija odluka o troškovima postupka, koja ne predstavlja rešenje protiv koga se revizija može izjaviti u smislu člana 420. ZPP, to revizija tužioca izjavljena protiv ove vrste odluke koja predstavlja sporedno traženje nije dozvoljena.

Na osnovu člana 420. stav 6. u vezi sa članom 413. ZPP, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća – sudija

Branka Dražić, s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković