Rev 16797/2024 3.1.2.7.3

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 16797/2024
26.02.2026. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija Dragane Marinković, predsednika veća, Zorice Bulajić, Irene Vuković, Vesne Subić i Radoslave Mađarov, članova veća, u parnici tužioca AA iz sela ..., Opština ..., čiji je punomoćnik Branimir Pešić, advokat iz ..., protiv tuženog JVP „Srbijavode“ Beograd, VPC „Morava“ Niš, čiji je punomoćnik Dragoljub Lazarević, advokat iz ... i tužene Opštine Aleksinac, koju zastupa Opštinski pravobranilac Aleksinac, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženog JVP „Srbijavode“ Beograd, VPC „Morava“ Niš, izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Nišu Gž 7299/22 od 15.12.2022. godine, u sednici održanoj 26.02.2026. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tuženog JVP „Srbijavode“ Beograd - VPC „Morava“ Niš, izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Nišu Gž 7299/22 od 15.12.2022. godine u usvajajućem delu, kao izuzetno dozvoljenoj.

ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tuženog JVP „Srbijavode“ Beograd – VPC „Morava“ Niš, izjavljena protiv presude Višeg suda u Nišu Gž 7299/22 od 15.12.2022. godine u usvajajućem delu.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Aleksincu P 796/22 od 27.10.2022. godine, stavom prvim izreke, delimično je usvojen tužbeni zahtev tužioca, pa su obavezani tuženi da tužiocu solidarno isplate na ime naknade štete za 2016. godinu iznos od 48.185,28 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 27.10.2022. godine do isplate, dok je zahtev za isplatu zakonske zatezne kamate za period od 30.08.2016. do 27.10.2022. godine, odbijen kao neosnovan. Stavom drugim izreke, tužbeni zahtev tužioca kojim je tražio da se tuženi solidarno obavežu da mu naknade štetu za izgubljeni prinos u 2017. i 2018. godini, i po tom osnovu solidarno isplate iznos od 190.794,24 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 30.08.2016. godine do konačne isplate, odbijen je kao neosnovan. Stavom trećim izreke, odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka.

Presudom Višeg suda u Nišu Gž 7299/22 od 15.12.2022. godine, stavom prvim izreke, odbijene su kao neosnovane žalbe tuženih i prvostepena presuda je potvrđena u stavu prvom izreke. Stavom drugim izreke, prvostepena presuda je preinačena u stavu drugom i trećem izreke, tako što su obavezani tuženi da tužiocu solidarno na ime naknade štete za 2017. i 2018. godinu, po osnovu izgubljenog prinosa, solidarno isplate iznos od 190.794,24 dinara zakonskom zateznom kamatom počev od 27.10.2022. godine do konačne isplate, dok je tužbeni zahtev tužioca za isplatu kamate za period od 30.08.2016. godien do 27.10.2022. godine, odbijen kao neosnovan. Stavom trećim izreke, obavezani su tuženi da tužiocu solidarno naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 144.659,18 dinara. Stavom petim izreke, obavezani su tuženi da tužiocu naknade troškove drugostepenog postupka u iznosu od 31.615,88 dinara. Stavom šestim izreke, odbijen je kao neosnovan zahtev tužene Opštine Aleksinac za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužena JVP „Srbijavode“ Beograd, VPC „Morava“ Niš, blagovremeno je izjavila reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava ali i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kako to proizilazi iz navoda revizije, sa predlogom da se o reviziji odluči kao izuzetno dozvoljenoj, primenom člana 404. ZPP.

Odlučujući o dozvoljenosti izjavljene revizije na osnovu člana 404. stav 2. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/11 ... 18/20), Vrhovni sud je ocenio da nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji kao izuzetno dozvoljenoj u smislu člana 404. stav 1. ZPP u vezi člana 92. Zakona o uređenju sudova („Službeni glasnik RS“, br. 10/23). Imajući u vidu vrstu spora i sadržinu tražene sudske zaštite, te način presuđenja i razloge nižestepenih sudova, u konkretnom slučaju ne postoji potreba za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa ili pravnih pitanja u interesu ravnopravnosti građana. Nižestepeni sudovi su o zahtevu tužioca za naknadu materijalne štete u vidu izmakle koristi odlučili na osnovu konkretne činjenične podloge od značaja za ocenu postojanja ovog vida štete, a isticanjem u reviziji da nije bio izvođač radova, kao ni naručilac, tuženi u stvari osporava utvrđeno činjenično stanje, što ne predstavlja dozvoljen revizijski razlog po članu 407. stav 2. ZPP. Pitanje postojanja štete pa i izmakle koristi koja se određuje primenom odredbe člana 189. stav 3. Zakona o obligacionim odnosima, postojanja protivpravne radnje i uzročno-posledične veze, dovoljno je raspravljeno u sudskoj praksi, pa nema ni potrebe za novim tumačenjem prava ili ujednačavanjem sudske prakse, jer odluka ne odstupa od prvnog svatanja izraženog u odlukama ovog suda u situaciji kada šteta nastane zbog radova vršenih u javnom interesu, ali pre izvršene eksproprijacije i ostvarene naknade za ekspropisano zemljište.

Imajući u vidu izneto, na osnovu člana 404. stav 2. ZPP, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu prvom izreke.

Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni sud je našao da revizija nije dozvoljena.

Odredbom člana 468. stav 1. ZPP, propisano je da se sporovima male vrednosti smatraju sporovi u kojima se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe. Odredbom člana 479. stav 6. ZPP, propisano je da protiv odluke drugostepenog suda kojom je odlučeno u sporu male vrednosti revizija nije dozvoljena.

Tužba radi nanade štete podneta je 18.10.2018. godine, a vrednost predmeta spora je 238.979,52 dinara.

Imajući u vidu da se u konkretnom slučaju radi o imovinskopravnom sporu u kome se tužbeni zahtev odnosi na novčano potraživanje u kome vrednost predmeta spora ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe, radi se o sporu male vrednosti u kome revizija nije dozvoljena, pa je i revizija tuženog nedozvoljena primenom člana 479. stav 6. ZPP.

Bez obzira što je drugostepeni sud preinačio prvostepenu presudu u jednom delu i odlučio o zahtevu tužioca, u kom slučaju bi u smislu odredbe člana 403. stav 2. tačka 2. ZPP, revizija bila uvek dozvoljena, u ovom slučaju revizija nije dozvoljena, s obzirom da je u posebnoj glavi Zakona o parničnom postupku (XXXIII) koja reguliše postupak u sporu male vrednosti, propisano da u ovim sporovima revizija nije dozvoljena, zbog čega specijalno pravilo isključuje primenu opštih pravila (član 467. ZPP).

Na osnovu člana 413. ZPP, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća – sudija

Dragana Marinković, s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković