Rev 16817/2024 3.1.2.7.4; 3.1.2.7.3.4

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 16817/2024
11.06.2025. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branke Dražić, predsednika veća, Marine Milanović, Vesne Mastilović, Ivane Rađenović i Vladislave Milićević, članova veća, u parnici tužilje AA iz ... , čiji je punomoćnik Velimir Lipovan advokat iz ... , protiv tuženih BB iz ... i VV iz ... , čiji je zajednički punomoćnik Voja Latinović, advokat iz ... , radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužilje, izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 1197/24 od 08.05.2024. godine, u sednici održanoj 11.06.2025. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 1197/24 od 08.05.2024. godine.

ODBACUJE SE kao neosnovana revizija tužilje izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 1197/24 od 08.05.2024. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Kikindi P 70/23 od 18.01.2024. godine, stavom prvim izreke, delimično je usvojen tužbeni zahtev i stavom drugim obavezan drugotuženi da tužilji naknadi nematerijalnu štetu isplatom ukupnog iznosa od 480.000,00 dinara i to: na ime pretrpljenog straha 100.000,00 dinara, na ime pretrpljenih fizičkih bolova 100.000,00 dinara, na ime pretrpljenih duševnih bolova zbog umanjenja životne aktivnosti 250.000,00 dinara i na ime pretrpljenih duševnih bolova zbog naruženosti 30.000,00 dinara, sve sa zakonskom zateznom kamatom počev od 18.01.2024. godine do isplate. Stavom trećim izreke, preko dosuđenog iznosa naknade štete do ukupno traženog iznosa od 1.400.000,00 dinara, u iznosima bliže označenim u tom stavu izreke tužbeni zahtev i zahtev tužilje za isplatu zakonske zatezne kamate na glavnicu obračunatu od 09.12.2019. godine do 07.09.2022. godine je odbijen. Stavom četvrtim izreke, obavezan je drugotuženi da tužilji naknadi parnične troškove u iznosu od 331.264,46 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti do isplate, a stavom petim obavezana tužilja da prvotuženom isplati naknadu troškova parničnog postupka od 162.916,11 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate.

Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 1197/24 od 08.05.2024. godine, žalba tuženih je delimično usvojena, a delimično odbijena i potvrđena presuda Osnovnog suda u Kikindi P 70/23 od 18.01.2024. godine u pobijanm delu kojim je tužbeni zahtev usvojen u odnosu na drugotuženog (stav 1. i stav 2. izrke) a preinačena odluka o naknadi troškova postupka u procesnom odnosu drugotuženog i tužilje (stav 4. izreke) tako što je smanjen iznos naknade troškova sa 331.264,46 dinara na 305.465,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti do isplate. Stavom drugim izreke, žalba tužilje je delimično usvojena, delimično odbijena i presuda Osnovnog suda u Kikindi P 70/23 od 18.01.2024. godine preinačena u pobijanom delu u kom je tužbeni zahtev odbijen (stav 3. izreke) tako što je usvojen tužbeni zahtev za naknadu štete za pretrpljene duševne bolove zbog naruženosti u odnosu na drugotuženog preko iznosa od 30.000,00 dinara, koji je dosuđen prvostepenom presudom, za iznos od još 20.000,00 dinara i obavezan drugotuženi da ovako utvrđeni iznos (ukupno 50.000,00 dinara) tužilji isplati sa zakonskom zateznom kamatom od 18.01.2024. godine do isplate i u delu odluke o naknadi troškova postupka u procesnom odnosu između tužilje i prvotuženog (stav 5. izreke) tako što je smanjen iznos naknade troškova postupka sa 162.916,11 dinara na iznos od 133.950,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom o izvršnosti do isplate. Stavom trećim izreke, odbijen je zahtev tuženih za naknadu troškova drugostepenog postupka, a stavom četvrtim izreke obavezan drugotuženi da naknadi tužilji troškove drugostepenog postupka u iznosu od 23.400,00 dinara.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužilja je blagovremeno izjavio reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava pozivajući se na odredbu člana 404. ZPP.

Prema odredbi člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku revizija je izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom ako je po oceni Vrhovnog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija).

U ovoj parnici pravnosnažnom presudom je odlučeno o tužbenom zahtevu za naknadu nematerijalne štete u činjeničnopravnoj situaciji da je tužilja zadobila povredu prilikom vožnje bicikla u naseljenom mestu naišla na krdo krava vlasništvo drugotuženog, koje nije prepoznala kao prepreku i nije zaustavila bicikl već je nastavila svoju putanju, kretanja mimoilazići se sa životinjama, kada jedna krava promenila putanju kretanja i došlo je do kontakta između krave i tužiljinog bicikla usled čega je tužilja izgubila ravnotežu i pala na kolovoz. Tužbeni zahtev je delimično usvojen pozivom na odredbe člana 173 174 i 177. ZOO uz primenu pravila ovih odgovornosti jer se u konkretnom slučaju krave smatraju opasnom stvari, s tim da je tužilja doprinela nastanku nezgode za 50%.

Navodi o previsokom odmeravanju doprinosa tužilje nastanku štete ne predstavljaju razlog iz člana 404. ZPP koji bi opravdao zaključak o dozvoljenosti posebne revizije jer se doprinos učesnika u nezgodi ceni u svakom konkretnom slučaju i zavisi od utvrđenog činjeničnog stanja koje se revizijom ne može pobijati na osnovu člana 407. stav 3. ZPP.

Iz navedenih razloga, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu prvom izreke.

Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni sud je našao da revizija nije dozvoljena.

Prema članu 403. stav 3. ZPP, revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu na dan podnošenja tužbe.

Tužba u ovoj parnici podneta je 09.12.2019. godine, a vrednost pobijanog dela drugostepene presude je 480. 000,00 dinara.

S obzirom da se u konkretnom slučaju vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe Vrhovni sud je našao da revizija nije dozvoljena i na osnovu člana 413. ZPP odlučio kao u stavu drugom izreke

Predsednik veća - sudija

Branka Dražić,s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković