Rev 17288/2024 3.19.1.25.1.4

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 17288/2024
03.10.2024. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Mirjane Andrijašević, predsednika veća, Ivane Rađenović, Vladislave Milićević, Marine Milanović i Vesne Mastilović, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Marija Joksović, advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije, Visoki savet sudstva, Privredni sud u Beogradu, koju zastupa Državno pravobranilaštvo, Beograd, radi naknade imovinske štete, odlučujući o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Beogradu Gžrr1 256/23 od 03.04.2024. godine, u sednici održanoj 03.10.2024. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Beogradu Gžrr1 256/23 od 03.04.2024. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.

ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužene izjavljena protiv presude Višeg suda u Beogradu Gžrr1 256/23 od 03.04.2024. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu Prr1 498/21 od 01.02.2023. godine, stavom prvim izreke, delimično je usvojen tužbeni zahtev tužilje i tužena obavezana da joj na ime naknade imovinske štete izazavane povredom prava na suđenje u razumnom roku isplati 17.226,90 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 02.11.2021. godine do isplate. Stavom drugim izreke, odbijen je tužbeni zahtev u delu kojim je tužilja tražila da se tužena obaveže da joj na dosuđeni iznos od 17.226,90 dinara isplati zakonsku zateznu kamatu od 30.06.2013. godine do 02.11.2021. godine. Stavom trećim izreke, tužena je obavezana da tužilji naknadi troškove parničnog postupka od 48.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od dana izvršnosti presude do isplate.

Presudom Višeg suda u Beogradu Gžrr1 256/23 od 03.04.2024. godine, stavom prvim izreke, odbijene su kao neosnovane žalbe tužilje i tužene i potvrđena prvostepena presuda u stavovima prvom i drugom izreke. Stavom drugim izreke, preinačena je prvostepena presuda u stavu trećem izreke, tako što je tužena obavezana da tužilji naknadi troškove prvostepenog postupka od 46.800,00 dinara. Stavom trećim izreke, odbijeni su zahtevi tužilje i tužene za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužena je blagovremeno izjavila reviziju, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava, s tim što je predložila da se revizija smatra izuzetno dozvoljenom (član 404. ZPP).

Po oceni Vrhovnog suda, nisu ispunjeni zakonski uslovi za odlučivanje o reviziji tužene kao izuzetno dozvoljenoj, u smislu člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku - ZPP („Službeni glasnik RS“ 72/11... 18/20 i 10/23 – drugi zakon). Pravnosnažnom presudom odlučeno je o naknadi imovinske štete zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Privrednog suda u Beogradu St 59/10 (stečajni postupak nad stečajnim dužnikom „Jugobanka“ AD Beograd prema kojem tužilja ima priznato a nenamireno potraživanje iz radnog odnosa) u smislu odredbe člana 31. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku. O ovom pravu tužilje, visini tražene naknade i načinu obračuna kamate (prema izveštaju stečajnog upravnika od 27.06.2022. godine ukupno utvrđeno, a neisplaćeno potraživanje tužilje sa obračunatom kamatom do 30.06.2013. godine iznosi 20.370,00 dinara), sudovi su odlučili uz primenu materijalnog prava koje je u skladu sa pravnim shvatanjem izraženim kroz odluke Vrhovnog suda i Vrhovnog kasacionog suda, u kojima je odlučivano o istovetnim zahtevima tužilaca, sa istim ili sličnim činjeničnim stanjem i pravnim osnovom. Pobijana presuda usklađena je i sa pravnim stavovima o odgovornosti države za materijalnu štetu nastalu zbog potpunog ili delimičnog neizvršenja u stečaju utvrđenih potraživanja zaposlenih iz radnog odnosa koja su bez njihove krivice ostala neizmirena u postupku stečaja vođenim nad stečajnim dužnikom sa većinskim društvenim ili državnim kapitalom, uz uslov da je prethodno utvrđena povreda prava na suđenje u razumnom roku (zaključak usvojen na sednici Građanskog odeljenja Vrhovnog kasacionog suda od 02.11.2018. godine, dopunjen na sednici Građanskog odeljenja od 27.09.2019. godine). Ukazivanje u reviziji na drugačije odluke nižestepenih sudova kojima je eventualno drugačije odlučeno o istom pravnom pitanju, ne ukazuje nužno i na drugačiji pravni stav izražen u tim odlukama, jer odluka o osnovanosti zahteva u ovoj vrsti sporova zavisi od utvrđenog činjeničnog stanja u svakom konkretnom slučaju.

Kako na osnovu iznetog proizilazi da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uslovi iz člana 404. stav 1. ZPP, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu prvom izreke.

Ispitujući dozvoljenost revizije, u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni sud je našao da revizija nije dozvoljena.

Odredbom člana 468. stav 1. ZPP, propisano je da se sporovima male vrednosti smatraju sporovi u kojima se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe. Odredbom člana 479. stav 6. ZPP, propisano je da protiv odluke drugostepenog suda kojom je odlučeno u sporu male vrednosti revizija nije dozvoljena.

Tužba radi naknade štete zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku podneta je 02.11.2021. godine, a vrednost predmeta spora je 17.226,90 dinara.

Imajući u vidu da se u konkretnoj pravnoj stvari radi o imovinskopravnom sporu u kome se tužbeni zahtev odnosi na novčano potraživanje, u kome vrednost predmeta spora ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe, to je shodno članu 479. stav 6. ZPP Vrhovni sud našao da revizija tužene nije dozvoljena.

Na osnovu člana 413. u vezi člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća – sudija

Mirjana Andrijašević, s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković