Rev 1762/2020 3.1.2.8.4; naknada nematerijalne štete

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 1762/2020
30.09.2020. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Zvezdane Lutovac, predsednika veća, Jelene Borovac i Dragane Marinković, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Vladan Antić, advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije, Uprave za izvršenje krivičnih sankcija, KPZ Niš, koga zastupa Državno pravobranilaštvo – Odeljenje u Nišu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužioca, izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 2453/2019 od 05.12.2019. godine, u sednici održanoj 30.09.2020. godine, doneo je

P R E S U D U

DELIMIČNO SE PREINAČUJU presuda Apelacionog suda u Nišu Gž 2453/2019 od 05.12.2019. godine, u stavu drugom izreke, tako što SE ODBIJA žalba tužene i POTVRĐUJE presuda Osnovnog suda u Nišu P 10374/17 od 05.03.2019. godine, u delu dosuđene naknade za duševne bolove zbog umanjenja opšte životne aktivnosti.

U preostalom delu revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 2453/2019 od 05.12.2019. godine, SE ODBIJA kao neosnovana.

OBAVEZUJE SE tužena da tužiocu na ime troškova revizijskog postupka isplati 90.000,00 dinara, u roku od 15 dana od dana prijema ove presude.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Nišu P 10374/17 od 05.03.2019. godine, stavom prvim izreke, tužena je obavezana da tužiocu na ime naknade nematerijalne štete isplati: za pretrpljene fizičke bolove 200.000,00 dinara, za pretrpljeni strah 180.000,00 dinara, za duševne bolove zbog umanjenja životne aktivnosti 150.000,00 dinara i za duševne bolove zbog naruženosti 10.000,00 dinara, odnosno ukupno 540.000,00 dinara, sa zakonskom kamatom od 05.03.2019. godine kao dana presuđenja do konačne isplate, dok je zahtev tužioca za veći iznos od dosuđenog a do traženog iznosa za pretrpljene duševne bolove zbog naruženosti od 50.000,00 dinara, tužbeni zahtev odbijen. Tuženi je obavezan da tužiocu naknadi troškove postupka od 133.700,00 dinara.

Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž 2453/2019 od 05.12.2019. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena prvostepena presuda u delu stava prvog izreke, kojim je tužena obavezana da tužiocu na ime naknade nematerijalne štete za duševne bolove zbog naruženosti isplati 10.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 05.03.2019. godine do isplate. Stavom drugim izreke, prvostepena presuda je preinačena u preostalom usvajajućem delu stava prvog izreke, tako što je delimično usvojen tužbeni zahtev i obavezana tužena da tužiocu na ime naknade nematerijalne štete za pretrpljene fizičke bolove plati 70.000,00 dinara, za pretrpljeni strah 60.000,00 dinara i za duševne bolove zbog umanjenja opšte životne aktivnosti iznos od 50.000,00 dinara, sa kamatom od 05.03.2019. godine do isplate, dok se za veći iznos od dosuđenih do iznosa dosuđenih prvostepenom presudom i to za pretrpljene fizičke bolove do iznoda od 200.000,00 dinara, za pretrpljeni strah do iznosa od 18.000,00 dinara i za duševne bolove zbog umanjenja opšte životne aktivnosti do iznosa od 150.000,00 dinara, sa zakonoskom zateznom kamatom od 05.03.2019. godine do isplate, tužbeni zahtev odbija kao neosnovan. Stavom trećim izreke, preinačeno je rešenje o troškovima postupka sadržano u stavu drugom prvostepene presude tako što je tužena obavezana da tužiocu naknadi troškove postupka od 74.200,00 dinara.

Protiv pravnosnažne drugostepene presude u preinačujućem delu tužilac je blagovremeno izjavio reviziju na osnovu člana 403. stav 2. tačka 2. Zakona o parničnom postupku, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.

Ispitujući pobijanu presudu na osnovu člana 408., u vezi člana 403. stav 2. tačka 2. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni kasacioni sud je našao da je revizija delimično osnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilac se nalazio na izdržavanju kazne zatvora, gde je dana .... godine drugi osuđenik BB na njega fizički nasrnuo i naneo mu telesnu povredu u predelu glave. Prema nalazu veštaka medicinske struke tom prilikom je došlo do preloma nosnih kostiju, krvnog podliva kože donjeg kapka levog oka, levog jagodičnog predela i kože leve strane vrata i oguljotina kože, koje su zbirnim dejstvom predstavljale tešku telesnu povredu. Usled ove povrede, tužilac je doživeo fizički bol jakog intenziteta u trajanju od jednog dana, srednjeg intenziteta u trajanju od nedelju dana i slabog intenziteta u trajanju od 20-ak dana. Takođe je pretrpeo i jak primarni strah koji je trajao do dolaska lekara, obavljanja lekarskih pregleda i jedan dan nakon toga, i sekundarni strah srednjeg i slabog intenziteta. Zbog ovih povreda kod tužioca je došlo do umanjenja opšte životne aktivnosti koja iznosi od 7-8% i ogleda se u nemogućnosti disanja na nos prilikom većih fizičkih napora, kao i do umanjenja fizičkog izgleda u lakšem stepenu.

Polazeći od ovako utvrđenog činjeničnog stanja, pravilno su nižestepeni sudovi primenili materijalno pravo kada su utvrdili da je tužena odgovorna za štetu koja je tužiocu prouzrokovana, na osnovu člana 172. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima (ZOO), a u vezi sa članom 21. Zakona o izvršenju krivičnih sankcija jer je propustila da obezbedi sigurnost i time spreči tužiočevo povređivanje.

Drugostepeni sud je preinačio prvostepenu presudu u pogledu visine dosuđene naknade štete za pretrpljene fizičke bolove, pretrpljeni strah i za duševne bolove zbog umanjenja opšte životne aktivnosti, nalazeći da su dosuđeni iznosi naknade nematerijalne štete previsoko odmereni, pa je tužiocu po osnovu pretrpljenog fizičkog bola dosudio 70.000,00 dinara, pretrpljenog straha 60.000,00 dinara i na ime umanjenja opšte životne aktivnosti 50.000,00 dinara, ocenivši da ovi iznosi predstavljaju pravično i dovoljno novčano zadovoljenje za tužiočeva ugrožena nematerijalna dobra, a imajući u vidu da ni utvrđena dužina ni intenzitet pretrpljenih bolova, straha, kao ni stepen umanjenja opšte životne aktivnosti koji je utvrđen u vrlo malom procentualnom iznosu od 7-8%, ne opravdavaju dosuđenje naknade u većim iznosima.

Prema utvrđenoj dužini i stepenu trpljenja fizičkih bolova i straha (koje su veštaci detaljno opisali), pravilno je drugostepeni sud, vodeći računa o značaju povređenog dobra i cilju kome naknada služi na osnovu člana 200 ZOO, ocenio da će iznosi od 70.000,00 dinara za pretrpljene bolove i 60.000,00 dinara za pretrpljeni strah, kod tužioca uspostaviti narušenu psihičku ravnotežu.

Pravilno je odlučeno i o troškovima postupka na osnovu člana 153 stav 1 i 154 stav 2 ZPP-a.

Iz ovih razloga na osnovu člana 414.ZPP, odlučeno je kao u stavu drugom izreke.

Međutim, prilikom određivanja naknade za umanjenje opšte životne aktivnosti, zaključak drugostepenog suda da stepen umanjenja opšte životne aktivnosti utvrđen u vrlo malom procentualnom iznosu od 7-8% ne opravdava dosuđenje naknade u iznosu većem od 50.000,00 dinara, po stanovištu Vrhovnog kasacionog suda, nije pravilan.

Naime, iz nalaza i mišljenja veštaka sud je utvrdio da je kritičnom prilikom tužilac zadobio povrede u vidu preloma nosnih kostiju, krvnog podliva kože donjeg kapka levog oka i levog jagodičnog predela lica, sa nagnječenjem leve očne jabučice, krvnog podliva kože leve strane vrata i oguljotine kože levog slepoočnog predela glave koje svojim zbirnim dejstvom predstavljaju tešku telesnu povredu, utvrđenog stepena umanjenja opšte životne aktivnosti.

Zato je i po nalaženju ovog suda pravilno prvostepeni sud odmerio njenu visinu na iznos od 150.000,00 dinara, imajući u vidu sve kriterijume iz člana 200. ZOO i godine života oštećenog.

Na osnovu člana 416. stav 1. ZPP odlučeno je kao u stavu prvom izreke.

Tužiocu koji je delimično uspeo u postupku po reviziji, pripadaju troškovi za sastav revizije u iznosu od 12.000,00 dinara, na osnovu tarifnog broja 13. Tarife o nagradama i naknadama za rad advokata („Službeni glasnik RS“ broj 121/12), i troškovi sudske takse na reviziju od 31.200,00 dinara i takse na revizijsku odluku od 46.800,00 dinara, prema Tarifnom broju 1. tačka 5. i Tarifnom broju 2. tačka 11. Taksene tarife Zakona o sudskim taksama („Službeni glasnik RS“ broj 28/94...106/15), što ukupno iznosi 90.000,00 dinara, pa je odlučeno kao u trećem stavu izreke.

Predsednik veća - sudija

Zvezdana Lutovac, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić