Rev 17982/2024 3.19.1.26.1.4; 3.1.2.13.1

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 17982/2024
25.06.2025. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Dragane Marinković, predsednika veća, Zorice Bulajić, Irene Vuković, Jelice Bojanić Kerkez i Radoslave Mađarov, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Lazar Begenišić, advokat iz ..., protiv tuženog BB iz ..., čiji je punomoćnik Aleksandar Prodanović, advokat iz ..., radi duga, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Sremskoj Mitrovici Gž 174/24 od 10.04.2024. godine, u sednici održanoj 25.06.2025. godine, doneo je

R E Š E NJ E

PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Sremskoj Mitrovici Gž 174/24 od 10.04.2024. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.

UKIDA SE presuda Višeg suda u Sremskoj Mitrovici Gž 174/24 od 10.04.2024. godine i predmet vraća drugostepenom sudu na ponovno suđenje.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Staroj Pazovi, Sudska jedinica u Inđiji P 277/21 od 18.10.2023. godine, stavom prvim izreke, usvojen je tužbeni zahtev tužioca, pa je obavezan tuženi da mu na ime duga isplati iznos od 2.900 evra sa kamatom koju obračunava Centralna evropska banka za valutu evro počev od 17.02.2021. godine kao dana podnošenja tužbe pa do konačne isplate, kao i troškove parničnog postupka u iznosu od 199.740,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od dana izvršnosti presude pa do konačne isplate. Stavom drugim izreke, u preostalom delu i to na ime tražene zakonske zatezne kamate na iznos glavnog potraživanja od 2.900 evra počev od 25.01.2021. godine do 16.02.2021. godine, zahtev tužioca je odbijen kao neosnovan.

Presudom Višeg suda u Sremskoj Mitrovici Gž 174/24 od 10.04.2024. godine, žalba tuženog je usvojena, pa je prvostepena presuda preinačena tako što je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtev tužioca kojim je tražio da se obaveže tuženi da mu na ime duga isplati iznos od 2.900 evra sa kamatom koju obračunava Centralna evropska banka za valutu evro počev od 17.02.2021. godine kao dana podnošenja tužbe pa do konačne isplate, kao i da mu naknadi troškove parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom od dana izvršnosti presude pa do konačne isplate.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužilac je na osnovu člana 404. ZPP – radi razmatranja pravnog pitanja od opšteg interesa i ujednačavanja sudske prakse, blagovremeno izjavio reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava.

Odlučujući o dozvoljenosti revizije na osnovu člana 404. stav 2. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srbije“, broj 72/11 ... 18/20, 10/23 - dr.zakon), po oceni Vrhovnog suda u ovom sporu potrebno je prihvatiti odlučivanje o posebnoj reviziji tužioca zbog odstupanja pobijane presude od pravnog shvatanja Vrhovnog suda Srbije usvojenog na sednici Građanskog odeljenja od 09.03.1989. godine koji se odnosi na sadržinu (granice) tužbenog zahteva koji glasi na stranu valutu, a u cilju ujednačavanja sudske prakse saglasno odredbi člana 404. stav 1. ZPP u vezi člana 92. Zakona o uređenju sudova („Službeni glasnik Republike Srbije“, broj 10/23), pa je odlučeno kao u stavu prvom izreke.

Odlučujući o izjavljenoj reviziji na osnovu člana 408. ZPP, Vrhovni sud je ocenio da je revizija tužioca osnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilac je tuženom sukcesivno i u više navrata pozajmljivao novac koji je tuženi vraćao kada je i koliko mogao, jer nije dogovoren rok vraćanja. Početkom 2019. godine, visina pozajmica dostigla je iznos od 2.900 evra. Dana 11.01.2021. godine, parnične stranke su zaključile ugovor o zajmu u pisanoj formi prema kojem se tuženi kao zajmoprimac obavezao da će pozajmljeni novac vratiti u 29 mesečnih rata, tako da prva rata dospeva za naplatu 25.01.2021. godine, a poslednja 25.06.2023. godine. Kada tuženi kao zajmoprimac nije izvršio isplatu prve rate, tužilac mu je putem punomoćnika uputio opomenu dana 02.02.2021. godine. Međutim, ni u naknadno ostavljenom roku od 3 dana od dana prijema opomene, nije izmirio dospele mesečne rate, zbog čega je celokupan iznos zajma dospeo za naplatu.

Polazeći od činjenice da tuženi kao zajmoprimac svoju obavezu nije ispunio i zajam nije vratio, prvostepeni sud je usvojio tužbeni zahtev tužioca i obavezao tuženog da tužiocu na ime duga isplati iznos od 2.900 evra primenom odredbi članova 557. i 562. Zakona o obligacionim odnosima zajedno sa kamatom koju obračunava Centralna evropska banka za valutu evro počev od dana podnošenja tužbe pa do isplate, primenom odredbi članova 277. i 324. Zakona o obligacionim odnosima, kao i člana 4. Zakona o zateznoj kamati.

Međutim, drugostepeni sud je preinačio prvostepenu presudu i tužbeni zahtev tužioca odbio, jer je tužilac tražio obavezivanje tuženog na isplatu duga u valuti evro suprotno odredbi člana 395. ZOO, koja propisuje da se ispunjenje novčane obaveze koja glasi u stranoj valuti može zahtevati u domaćem novcu prema kursu koji važi u trenutku ispunjenja obaveze.

Po oceni Vrhovnog suda, drugostepeni sud je odredbu člana 395. ZOO nepravilno primenio kada je zaključio da je zahtev neosnovan s obzirom na to da je postavljen u valuti evro, odnosno da nije potraživana dinarska protivvrednost ove strane valute.

Naime, prema odredbi člana 395. ZOO, ako novčana obaveza glasi na plaćanje u nekoj stranoj valuti ili zlatu, njeno ispunjenje se može zahtevati u domaćem novcu prema kursu koji važi u trenutku ispunjenja obaveze.

Tužilac je tužbenim zahtevom tražio da se obaveže tuženi da mu na ime duga isplati iznos od 2.900 evra, sa zakonskom zateznom kamatom počev od 25.01.2021. godine pa do konačne isplate. Iako tužilac nije potraživao dinarsku protivvrednost novčanog iznosa u stranoj valuti, njegov zahtev za isplatu novčane obaveze koji glasi na određeni iznos novčanih jedinica u stranoj valuti, sadrži u sebi zahtev za isplatu određenih novčanih jedinica u domaćoj valuti (dinarima), pa obavezivanjem tuženog na isplatu iznosa od 2.900 evra zajedno sa zakonskom zateznom kamatom u dinarskoj protivvrednosti, sud ne odlučuje van granica postavljenog zahteva suprotno odredbi člana 3. stav 1. ZPP.

S obzirom da zbog pogrešnog stanovišta o sadržini zahteva tužioca nisu ocenjeni žalbeni navodi tuženog, drugostepena presuda je ukinuta i predmet vraćen drugostepenom sudu na ponovno suđenje.

Na osnovu odredbe člana 416. stav 2. ZPP, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća – sudija

Dragana Marinković, s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković