Rev 1817/2019 3.19.1.25.1.4.

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 1817/2019
05.03.2020. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: dr Dragiše B. Slijepčevića, predsednika veća, Jasmine Stamenković, dr Ilije Zindovića, Tatjane Miljuš i Tatjane Matković Stefanović, članova veća, u parnici tužioca „AA“ AD ..., koga zastupaju punomoćnici Nemanja Aleksić i dr. advokati iz ..., protiv tuženog BB iz ..., koga zastupa punomoćnik Slobodan Vasiljević, advokat iz ..., radi duga, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž br. 3463/18 od 06.12.2018. godine, u sednici veća održanoj dana 05.03.2020. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE DOZVOLJAVA SE posebna revizija tuženog.

ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž br. 3463/18 od 06.12.2018. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž br. 3463/18 od 06.12.2018. godine odbijena je žalba tuženog i potvrđena je prvostepena presuda Višeg suda u Valjevu P br 30/17 od 26.02.2018.godine u delu kojim je usvojen tužbeni zahtev za obavezivanje tuženog da tužiocu na ime duga isplati iznos od 2.616.439,20 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 25.12.2016. godine do isplate i naknadi troškove postupka u iznosu od 145.274,76 dinara.

Tuženi je preko punomoćnika blagovremeno izjavio reviziju. Reviziju je izjavio kao posebnu zbog pogrešne primene materijalnog prava. Pozvao se na odredbu člana 404. ZPP.

Po članu 404. ZPP („Službeni glasnik RS“ br. 72/11 i 55/14) revizija je izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija). O dozvoljenosti i osnovanosti posebne revizije odlučuje Vrhovni kasacioni sud u veću od pet sudija.

Postupajući na osnovu citirane zakonske odredbe Vrhovni kasacioni sud nije dozvolio odlučivanje o posebnoj reviziji. Razlozi revizije ne ukazuju na potrebu da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana. Imajući u vidu sadržinu tražene pravne zaštite, način odlučivanja i razloge na kojima su zasnovane odluke nižestepenih sudova, Vrhovni kasacioni sud nalazi da u konkretnom slučaju ne postoji potreba za novim tumačenjem prava niti potreba za ujednačavanjem sudske prakse. Drugostepenom presudom je pravnosnažno odlučeno o tužbenom zahtevu za isplatu preostalog duga po kreditu datom u cilju refinansiranja postojećih dugova iz kreditnog odnosa. Visina duga je utvrđena veštačenjem. Utvrđenje ništavosti pojedinih odredbi prethodnih i predmetnog ugovora nije bila predmet spora, jer sud sudi u granicama zahteva postavljenih u toku postupka (član 3. stav 1. ZPP).

Na osnovu izloženog odlučeno je kao u stavu 1 izreke.

Vrhovni kasacioni sud je ispitao dozvoljenost izjavljene revizije u smislu čl. 410. st. 2. u vezi sa čl. 403. stav 3. ZPP („Službeni glasnik RS“ br. 72/11 ... 55/14) i odlučio da revizija tuženog nije dozvoljena.

Odredba čl. 410. st. 2. ZPP u tački 5. propisuje da revizija nije dozvoljena ako je izjavljena protiv presude protiv koje se po zakonu ne može izjaviti. Odredba čl. 403. st. 3. ZPP propisuje da revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe.

Tužba je u predmetnom sporu podneta 23.01.2017. godine. Vrednost predmeta spora je iznos od 2.616.439,20 dinara što je ispod zakonom propisanog reviziijskog cenzusa.

Na osnovu izloženog i člana 413. ZPP revizijski sud je reviziju tuženog odbacio kao nedozvoljenu.

Predsednik veća-sudija,

dr Dragiša B. Slijepčević,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić