
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 1859/2024
23.10.2024. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branke Dražić, predsednika veća, Marine Milanović, Vesne Mastilović, Ivane Rađenović i Vladislave Milićević, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Predrag Popović, advokat iz ..., protiv tuženog „Wiener Stadische Osiguranje“ a.d.o. Beograd, čiji je punomoćnik Nikola Božić, advokat iz ..., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 2204/23 od 22.09.2023. godine, u sednici održanoj 23.10.2024. godine, doneo je
R E Š E NJ E
NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 2204/23 od 22.09.2023. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.
ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužilje izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 2204/23 od 22.09.2023. godine.
ODBIJA SE zahtev tuženog za naknadu troškova revizijskog postupka.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 2204/23 od 22.09.2023. godine, stavom prvim izreke, odbijene su žalbe parničnih stranaka i potvrđena presuda Osnovnog suda u Novom Sadu P 8693/2018 od 07.04.2023. godine, kojom je utvrđeno da postoji potraživanje tužilje prema tuženom u iznosu od 2.260.296,00 dinara na dan 07.04.2023. godine, utvrđeno da postoji potraživanje tuženog prema tužilji u iznosu od 506.883,15 dinara, na dan 07.04.2023. godine, prebijena utvrđena uzajamna potraživanja parničnih stranaka do visine od 506.883,15 dinara, obavezan tuženi da tužilji, na ime naknade materijalne štete, isplati 1.753.412,85 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od 07.04.2023. godine, kao dana presuđenja do isplate, odbijen tužbani zahtev za naknadu materijalne štete preko dosuđenog iznosa do traženog iznosa od 3.467.520,00 inara, kao i zahtev tužilje za isplatu zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznosd od 01.07.2018. godine do 07.04.2023. godine i obavezan tuženi da tužilji na ime troškova parničnog postupka isplati 398.034,00 dinara.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužilja je blagovremeno izjavila reviziju, pobijajući je u delu kojim je odbijen tužbeni zahtev i zahtev za isplatu zakonske zatezne kamate, zbog pogrešne primene materijalnog prava, sa predlogom da se o reviziji odluči kao izuzetno dozvoljenoj, primenom člana 404. Zakona o parničnom postupku.
Tuženi je podneo odgovor na reviziju.
Pravnosnažnom presudom, primenom materijalnog prva iz odredbi čl. 336, 897, 919, 924, 925. i 926. Zakona o obligacionim odnosima, utvrđena je visina međusobnih potraživanja parničnih stranaka na dan presuđenja, i to tužilje prema tuženom po osnovu naknade štete zbog nastupanja osiguranog slučaja i tuženog prema tužilji po osnovu neplaćene premije osiguranja, te je izvršeno prebijanje tih potraživanja i tuženi obavezan da plati tužilji preostali iznos štete, utvrđen iz nalaza i mišljenja sudskog veštaka poljoprivredne struke, sa zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja do isplate, a u preostalom delu tužbeni zahtev i zahtev za ispatu zakonske zatezne kamate odbijen kao neosnovan.
Imajući u vidu sadržinu tražene pravne zaštite, činjenice utvrđene u postupku i način presuđenja, Vrhovni sud je ocenio da su nižestepeni sudovi odluku o tužbenom zahtevu doneli uz primenu materijalnog prava koje je u skladu sa pravnim shvatanjem izraženim kroz odluke Vrhovnog suda u kojima je odlučivano o istovetnim zahtevima tužilaca sa istim ili sličnim činjeničnim stanjem i pravnim osnovom, zbog čega u konkretnom slučaju ne postoj i potreba za razmatranje pravnih pitanja od opšteg interesa, ni u interesu ravnopravnosti građana, kao ni potreba ujednačavanja sudske prakse ili novog tumačenja prava.
Revizijom tužilje se osporava ocena dokaza i pravilno utvrđeno činjenično stanje i s pozivom na pogrešnu primenu materijalnog prava osporava odluka o početku toka zakonske zatezne kamate (kao sporednog potraživanja) na dosuđeni iznos glavnog potraživanja, što ne predstavlja razlog za primenu instituta izuzetne dozvoljenosti revizije. Primena ovog instituta je predviđena isključivo za pitanja materijalnog prava, pa je potrebno da se u reviziji jasno navede pravno pitanje čije se razmatranje predlaže i obrazloži potreba njegovog razmatranja u smislu ispunjenja uslova propisanih u članu 404. stav 1. ZPP, što u konkretnom slučaju nije učinjeno.
Iz navedenih razloga, nisu ispunjeni uslovi da se u ovoj parnici dozvoli odlučivanje o reviziji kao izuzetno dozvoljenoj, pa je Vrhovni sud primenom člana 404. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/2011…10/2023, u daljem tekstu: ZPP) odlučio kao u stavu prvom izreke.
Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5., u vezi člana 403. stav 3. ZPP, Vrhovni sud je utvrdio da revizija nije dozvoljena.
Odredbom člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP je propisano da revizija nije dozvoljena ako je izjavljena protiv presude protiv koje po zakonu ne može da se podnese (član 403. st. 1.i 3.).
Prema članu 403. stav 3. ZPP, revizija nije dozvoljena u imovinsko-pravnim sporovima, ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.
Odredbom člana 28. stav 1. ZPP je propisano da se, ako je, između ostalog, za utvrđivanje prava na izjavljivanje revizije merodavna vrednost predmeta spora, kao vrednost predmeta spora uzima samo vrednost glavnog zahteva, dok se prema članu 2. istog člana ne uzimaju u obzir kamate, ugovorna kazna i ostala sporedna traženja, kao i troškovi postupka, ako ne čine glavni zahtev.
Tužba u ovoj pravnoj stvari podneta je 01.11.2018. godine. Vrednost predmeta spora pobijenog dela pravnosnažne presude je 1.714.107,15 dinara.
Kako u konkretnom slučaju vrednost predmeta spora pobijenog dela pravnosnažne presude ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe, to revizija nije dozvoljena u smislu člana 403. stav 3. ZPP. Pored navedenog, tužilja je reviziju izjavila i protiv odbijajućeg dela odluke o zahtevu za isplatu zakonske zatezne kamate na glavno potraživanje, što u ovoj pravnoj stvari ne predstavlja glavni zahtev, već sporedno potraživanje.
Na osnovu člana 413. ZPP, odlučeno je kao u stavu drugom izreke.
Tuženom ne pripada pravo na naknadu troškova revizijskog postupka, jer sastav odgovora na reviziju nije bila nužna radnja za odlučivanje u revizijskom postupku, pa je primenom člana 165. ZPP odlučeno kao u stavu trećem izreke.
Predsednik veća - sudija
Branka Dražić, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković

.jpg)
