Rev 18695/2024 3.19.1.26.1.3

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 18695/2024
10.12.2025. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija Dragane Marinković, predsednika veća, Zorice Bulajić i Irene Vuković, članova veća, u parnici tužilaca AA i BB, obojica iz .., čiji je zajednički punomoćnik Dejan Stanić, advokat iz ..., protiv tuženih Opština Stara Pazova, koju zastupa Opštinsko pravobranilaštvo Opštine Stara Pazova i Javnog komunalnog preduzeća JP Stara Pazova, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužilaca izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Sremskoj Mitrovici Gž 2175/23 od 05.06.2024. godine, u sednici održanoj 10.12.2025. godine, doneo je

R E Š E NJ E

ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužilaca izjavljena protiv presude Višeg suda u Sremskoj Mitrovici Gž 2175/23 od 05.06.2024. godine u preinačujućem delu.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Staroj Pazovi P 420/20 od 10.10.2023. godine, stavom prvim izreke, delimično je usvojen tužbeni zahtev i obavezani su tuženi da tužiocu AA solidarno na ime naknade nematerijalne štete isplate iznos od 200.000,00 dinara, i to za pretrpljene fizičke bolove 100.000,00 dinara i za pretrpljeni strah 100.000,00 dinara, sve sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate, a tužiocu BB na ime materijalne štete solidarno isplate iznos od 272.758,44 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 26.11.2019. godine do isplate, dok je zahtev tužioca BB za isplatu iznosa od 100.000,00 dinara na ime nematerijalne štete za pretrpljene duševne bolove zbog umanjenja životne aktivnosti i zahtev za isplatu zakonske zatezne kamate na iznos od 272.758,44 dinara za period od 08.09.2015. godine do 26.11.2019. godine, odbijen. Stavom drugim izreke, obavezani su tuženi da tužiocima naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 296.195,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

Presudom Višeg suda u Sremskoj Mitrovici Gž 2175/23 od 05.06.2024. godine, stavom prvim izreke, žalbe tuženih su delimično uvažene, a delimično odbijene i prvostepena presuda je potvrđena u pobijanom delu kojim su obavezani tuženi da tužiocu AA na ime naknade nematerijalne štete za pretrpljene fizičke bolove i pretrpljeni strah solidarno isplate iznos od po 50.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate, dok je zahtev tužioca AA za isplatu iznosa od po još 50.000,00 dinara za navedene vidove nematerijalne štete sa zakonskom zateznom kamatom odbijen. Stavom drugim izreke, potvrđena je prvostepena presuda u obavezujućem delu odluke o naknadi materijalne štete tužiocu BB u iznosu od 136.379,22 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate, dok je zahtev tužioca za isplatu iznosa od 136.379,22 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate, kao i u pobijanom delu odluke o isplati zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos materijalne štete od 136.379,22 dinara za period od 26.11.2019. godine do 10.10.2023. godine, odbijen. Stavom trećim izreke, preinačena je odluka o troškovima postupka, tako što su obavezani tuženi da tužiocima naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 172.404, 00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti odluke do isplate i odbijen zahtev za isplatu zakonske zatezne kamate od presuđenja do izvršnosti odluke. Stavom četvrtim izreke, odbijeni su zahtevi tužilaca i tužene Opština Stara Pazova za naknadu troškova žalbenog postupka. Stavom petim izreke, obavezani su tužioci da tuženoj Opštini Stara Pazova solidarno naknade troškove drugostepenog postupka u iznosu od 13.500,00 dinara.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu u preinačujućem delu tužioci su izjavili reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.

Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni sud je našao da revizija tužilaca nije dozvoljena.

Odredbom člana 468. stav 1. Zakona o parničnom postupku, propisano je da se sporovima male vrednosti smatraju sporovi u kojima se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe. Odredbom člana 479. stav 6. Zakona o parničnom postupku, propisano je da protiv odluke drugostepenog suda kojom je odlučeno u sporu male vrednosti revizija nije dozvoljena.

Tužbu radi naknade štete tužioci su podneli 11.09.2018. godine. Tužilac AA je tužbenim zahtevom tražio isplatu iznosa od 300.000,00 dinara na ime naknade nematerijalne štete, a tužilac BB isplatu iznosa od 100.000,00 dinara na ime naknade materijalne štete. Tužilac BB je u podnesku od 16.04.2019. godine preinačio tužbu povećanjem zahteva potražujući iznos od 272.758,44 dinara ime naknade materijalne štete. Vrednost predmeta spora u odnosu na svakog od tužilaca pojedinačno, koji nisu jedinstveni suparničari u smislu odredbe člana 210. ZPP ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra na dan podnošenja tužbe.

Kako je pobijanom drugostepenom presudom odlučeno u sporu male vrednosti u kome je prema članu 479. stav 6. ZPP isključeno pravo na izjavljivanje revizije, to revizija tužilaca nije dozvoljena.

Bez obzira što je odluka u delu preinačena, u kom slučaju bi u smislu odredbe člana 403. stav 2. tačka 2. ZPP revizija bila uvek dozvoljena, u ovom slučaju revizija nije dozvoljena jer je u posebnoj glavi Zakona o parničnom postupku, koji reguliše postupak u sporu male vrednosti, propisano da revizija u ovim sporovima nije dozvoljena, pa specijalno pravilo isključuje primenu opštih pravila (član 467. ZPP).

Na osnovu odredbe člana 413. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni sud je odlučio kao u izreci.

Predsednik veća – sudija

Dragana Marinković,s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković