Rev 18702/2023 3.1.2.10

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 18702/2023
07.11.2024. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branke Dražić, predsednika veća, Marine Milanović, Vesne Mastilović, Ivane Rađenović i Vladislave Milićević, članova veća, u parnici tužioca Operator distributivnog sistema „EPS distribucija“ d.o.o. Beograd, čiji je punomoćnik Milutin Radoičić, advokat iz ..., protiv tužene AA iz ..., čiji je punomoćnik Miladin Živanović, advokat iz ..., radi sticanja bez osnova, odlučujući o reviziji tužene, izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Beogradu Gž 14692/20 od 25.01.2023. godine, ispravljena rešenjem istog suda Gž 14692/20 od 04.04.2023. godine, na sednici održanoj 07.11.2024. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o reviziji tužene, izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Beogradu Gž 14692/20 od 25.01.2023.godine, ispravljene rešenjem istog suda Gž 14692/20 od 04.04.2023. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.

ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužene izjavljena protiv presude Višeg suda u Beogradu Gž 14692/20 od 25.01.2023. godine, ispravljene rešenjem istog suda Gž 14692/20 od 04.04.2023. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Drugog osnovnog suda u Beogradu P 4278/17 od 27.11.2019. godine stavom prvim izreke, usvojen je tužbeni zahtev pa se održava na snazi rešenje Drugog osnovnog suda u Beogradu P 4278/17 od 19.09.2017. godine kojim je tužena obavezana da tužiocu na ime stečenog bez osnova isplati 66.625,98 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 13.06.2017. godine do isplate, kao i 12.847,00 dinara na ime troškova postupka. Stavom drugim izreke, obavezana je tužena da tužiocu na ime troškova postupka isplati 81.782,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od dana izvršnosti presude, do isplate.

Presudom Višeg suda u Beogradu Gž 14692/20 od 25.01.2023. godine ispravljena rešenjem istog suda Gž 14692/20 od 04.04.2023. godine, odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena presuda Drugog osnovnog suda u Beogradu P 4278/17 od 27.11.2019. godine.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužena je blagovremeno izjavila reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava, s tim što je predložila da se o reviziji odlučuje kao o izuzetno dozvoljenoj, primenom odredbe člana 404. Zakona o parničnom postupku.

Prema odredbi člana 404. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br.72/11 ... 18/20), posebna revizija se može izjaviti zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja se ne bi mogla pobijati revizijom, ako je po oceni Vrhovnog suda, potrebno razmotriti pravna pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava.

Pobijanom pravnosnažnom presudom, odlučeno je o tužbenom zahtevu zbog sticanja bez osnova, kojom je utvrđeno da je tužbeni zahtev osnovan. Vrhovni sud nalazi da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uslovi iz člana 404. ZPP, jer se revizijom tužene ne ukazuje da postoji potreba da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili da postoji potreba novog tumačenja prava ili neujednačena sudska praksa, niti se ukazuje na suprotne odluke, već se osporava utvrđeno činjenično stanje, a odluke nižestepenih sudova o osnovanosti tužbenog zahteva zasnovane su na primeni odgovarajućih odredaba materijalnog prava, zbog čega je i odlučeno kao u stavu prvom izreke.

Ispitujući dozvoljenost revizije primenom člana 410. stav 2. tačka 5. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni sud je utvrdio da revizija nije dozvoljena.

Odredbom člana 403. stav 3. ZPP, propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.

Tužba radi sticanja bez osnova podneta je 12.09.2017. godine. Vrednost predmeta spora pobijanog dela je 66.625,98 dinara.

Imajući u vidu da se radi o sporu radi sticanja bez osnova, u kome vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra prema srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, Vrhovni sud je utvrdio da revizija nije dozvoljena.

Na osnovu člana 413. ZPP, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća – sudija

Branka Dražić,s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković