Rev 18751/2024 3.19.1.26.1.4; 1.5.7.9.2

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 18751/2024
24.04.2025. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Mirjane Andrijašević, predsednika veća, Ivane Rađenović, Vladislave Milićević, Tatjane Miljuš i Vesne Mastilović, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Vladimir Matić, advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije, Visoki savet sudstva, Privredni sud u Beogradu, koju zastupa Državno pravobranilaštvo sa sedištem u Beogradu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž rr 54/24 od 23.05.2024. godine, u sednici održanoj 24.04.2025. godine, doneo je

R E Š E NJ E

PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž rr 54/24 od 23.05.2024. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.

UKIDAJU SE presuda Apelacionog suda u Beogradu Gž rr 54/24 od 23.05.2024. godine i presuda Osnovnog suda u Lazarevcu Prr1 14/22 od 21.06.2023. godine i predmet vraća prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

ODBIJA SE zahtev tužioca za naknadu troškova odgovora na reviziju.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Lazarevcu Prr1 14/22 od 21.06.2023. godine, stavom prvim izreke, tužena je obavezana da tužiocu na ime naknade imovinske štete zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku, isplati iznos od 811.319,04 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 27.04.2022. godine, kao dana podnošenja tužbe do isplate. Stavom drugim izreke, tužena je obavezana da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka od 107.875,00 dinara.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž rr 54/24 od 23.05.2024. godine, stavom prvim izreke, odbijena je žalba tužene i potvrđena prvostepena presuda. Stavom drugim izreke, odbijen je zahtev tužene za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužena je blagovremeno izjavila reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava, predlažući da se o reviziji odluči kao o izuzetno dozvoljenoj primenom člana 404. Zakona o parničnom postupku.

Tužilac je podneo odgovor na reviziju, zahtevajući naknadu za troškove njenog sastava.

Odlučujući o dozvoljenosti revizije u smislu člana 404. Zakona o parničnom postupku – ZPP („Službeni glasnik RS“, broj 72/11... 18/20 i 10/23 - drugi zakon), Vrhovni sud je ocenio da su ispunjeni uslovi za odlučivanje o posebnoj reviziji tužene radi ujednačavanja sudske prakse o objektivnoj odgovornosti Republike Srbije za imovinsku štetu izazvanu povredom prava na suđenje u razumnom roku zaposlenima u preduzećima sa većinskim udelom društvenog, odnosno državnog kapitala.

Iz tog razloga, na osnovu člana 404. stav 2. ZPP, odlučeno je kao u prvom stavu izreke.

Ispitujući pobijanu presudu primenom člana 408. ZPP, Vrhovni sud je našao da je revizija tužene osnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.

Prema do sada utvrđenom činjeničnom stanju, tužilac je bio zaposlen u Zemljoradničkoj zadruzi „Kolubara“, Lazarevac, nad kojom je rešenjem Trgovinskog suda u Beogradu St 1408/02 od 07.11.2002. godine otvoren postupak stečaja koji još uvek nije okončan. Rešenjem Trgovinskog suda u Beogradu St 1408/02 od 29.03.2004. godine, tužiocu je utvrđeno potraživanje prema stečajnom dužniku ZZ „Kolubara“, Lazarevac po osnovu garantovane zarade sa doprinosima za 23 meseca i 6 dana po obračunu na dan isplate, a osporeno je njegovo potraživanje u prijavljenom iznosu od 12.070,25 dinara. Pravnosnažnim rešenjem Privrednog suda u Beogradu R4 St 928/20 od 22.12.2020. godine usvojen je tužiočev prigovor, utvrđeno da mu je povređeno pravo na suđenje u razumnom roku u predmetu Privrednog suda u Beogradu St 60/10 i naloženo stečajnim organima u tom postupku da u roku od 4 meseca od dana prijema tog rešenja preduzmu neophodne mere i radnje u cilju utvrđenja imovine stečajnog dužnika i unovčenja nesporne imovine stečajnog dužnika. Stečajnim poveriocima nisu vršene isplate na ime namirenja njihovih utvrđenih potraživanja, niti je tužiocu isplaćen bilo koji deo utvrđenog potraživanja. Stečajni dužnik ZZ „Kolubara“ Lazarevac je u momentu otvaranja stečajnog postupka poslovao državnim, odnosno društvenim kapitalom. Tužilac je u prilogu tužbe dostavio nalaz sudskog veštaka ekonomsko-finansijske struke od 16.08.2022. godine, koji je izvršio obračun tužiočevog potraživanja priznatog u stečajnom postupku u visini minimalne zarade za 23 meseca i 6 dana po podacima o minimalnoj ceni rada i minimalnoj zaradi u ukupnom iznosu od 811.319,04 dinara.

Na osnovu utvrđenog činjeničnog stanja, nižestepeni sudovi su o pravu tužioca na naknadu materijalne štete, prouzrokovane povredom prava na suđenje u razumnom roku i odgovornosti tužene za tako nastalu štetu odlučili primenom člana 31. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku i članova 172, 277 i 324. Zakona o obligacionim odnosima, zaključivši da je tužilac pretrpeo imovinsku štetu za koju je objektivno odgovorna Republika Srbija i tuženu obavezali da tužiocu naknadi štetu u iznosu utvrđenom iz nalaza sudskog veštaka ekonomsko- finansijske struke sa zakonskom zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe pa do isplate. Ocenili su da je ZZ „Kolubara“ Lazarevac, u momentu otvaranja stečajnog postupka imala većinski društveni kapital, da u postupku stečaja nije bilo ni delimičnog namirenja poverilaca, a da je tužilac dokazao postojanje uzročno posledične veze između štetne radnje i nastale štete, pri tom imajući u vidu da je isključivi doprinos za nastalu štetu zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku na strani tužene, zbog čega je usvojen tužbeni zahtev.

Po oceni Vrhovnog suda pravilno su nižestepeni sudovi zaključili da tužena odgovara za štetu kada tužilac, bivši zaposleni kod stečajnog dužnika – privrednog društva sa većinskim društvenim ili državnim kapitalom, bez svoje krivice nije naplatio svoje novčano potraživanje iz radnog odnosa, a pravnosnažnim rešenjem je utvrđeno da mu je u tom postupku povređeno pravo na suđenje u razumnom roku. Utvrđenom povredom prava na suđenje u razumnom roku tužilac je stekao pravo da zahteva od tužene naknadu materijalne štete u visini nenaplaćenog potraživanja priznatog u stečajnom postupku u visini glavnog duga.

Međutim, po oceni Vrhovnog suda, osnovani su navodi revizije o pogrešnoj primeni materijalnog prava pri određivanju visine štete, u delu odluke o visini potraživanja, zbog čega je činjenično stanje nepotpuno utvrđeno.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, rešenjem Trgovinskog suda u Beogradu St 1408/02 od 07.11.2002. godine otvoren je postupak stečaja koji još uvek nije okončan. Rešenjem Trgovinskog suda u Beogradu St 1408/02 od 29.03.2004. godine, tužiocu je utvrđeno potraživanje prema stečajnom dužniku ZZ „Kolubara“ Lazarevac, po osnovu garantovane zarade sa doprinosima za 23 meseca i 6 dana i to po obračunu na dan isplate, a osporeno je njegovo potraživanje u prijavljenom iznosu od 12.070,25 dinara. Iz nalaza i mišljenja veštaka ekonomsko-finansijske struke od 16.08.2022. godine, proizilazi da je obračun tužiočevog potraživanja priznatog u stečajnom postupku, izvršen u visini minimalne zarade za 23 meseca i 6 dana po podacima o minimalnoj ceni rada i minimalnoj zaradi važećim za 2022. godinu, u ukupnom iznosu od 811.319,04 dinara.

Međutim, u konkretnom slučaju, za sada se ne može prihvatiti izloženo pravno stanovište nižestepenih sudova, budući da je visinu potraživanja u stečajnom postupku morao utvrditi stečajni sud, odnosno stečajni upravnik, kako se to osnovano ukazuje u navodima revizije tužene. Naime, donetim rešenjem Trgovinskog suda u Beogradu St 1408/02 od 29.03.2004. godine, tužiocu je priznato potraživanje prema stečajnom dužniku čija je visina utvrđena na odrediv način i to u visini garantovane zarade sa doprinosima (za 23 meseca i 6 dana) po obračunu na dan isplate, dakle bez sadržaja u pogledu naloga da se obračun vrši prema propisima važećim u vreme isplate predmetnog novčanog potraživanja. S tim u vezi, određenjem da se predmetno potraživanje zasniva na isplati garantovane neto zarade sa doprinosima, nižestepeni sudovi nisu imali u vidu da je u periodu primene Zakonom o radnim odnosima („Službeni glasnik RS“ br. 55/96), u odredbama članova 65, 66. i 67. tog zakona, propisano pravo na isplatu garantovane neto zarade u visini koju utvrđuje Vlada Republike Srbije. Izmenama i dopunama Zakonom o radnim odnosima („Službeni glasnik RS“ br. 28/2001) koji je stupio na snagu juna 2001. godine, noveliranom odredbom člana 65. propisano je pravo na minimalnu zaradu u iznosu od 35% od prosečne zarade u privredi Republike, prema poslednje objavljenom podatku republičkog organa nadležnog za poslove statistike, a Zakonom o radu („Službeni glasnik RS“ br. 70/01 i 73/01) koji je na snazi od 21.12.2001. godine, minimalnu zaradu utvrđuju sporazumno Vlada Republike Srbije i reprezentativni sindikat i reprezentativno udruženje poslodavaca, organizovani za teritoriju Republike Srbije, u skladu sa zakonom.

Zato će prvostepeni sud u ponovnom postupku zatražiti od Privrednog suda u Beogradu, odnosno od stečajnog upravnika da izvrši obračun priznatog potraživanja u stečajnom postupku, sa izjašnjenjem na koji period se odnosi utvrđeno potraživenje po osnovu garantovane zarade sa doprinosima za 23 meseca i 6 dana i o tome sačiniti izveštaj. Kada utvrdi sve činjenice koje su bitne za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari, prvostepeni sud će imajući u vidu iznete primedbe iz ovog rešenja, ponovo odlučiti o osnovanosti tužbenog zahteva tužioca i za svoju odluku dati pravilne materijalnopravne razloge.

Ukinuta je i odluka o troškovima parničnog postupka, jer zavisi od ishoda spora, u smislu odredbe člana 163.stav 4. Zakona o parničnom postupku.

Imajući u vidu napred izneto, Vrhovni sud primenom člana 416. stav 2. ZPP odlučio kao u stavu drugom izreke.

Vrhovni sud je odbio zahtev tužioca za naknadu troškova za sastav odgovora na reviziju, s obzirom da nisu bili nužni za vođenje ove parnice, u smislu člana 154. stav 1. ZPP, zbog čega je primenom odredbe člana 165. stav 1. ZPP odlučio kao u stavu trećem izreke.

Predsednik veća – sudija

Mirjana Andrijašević, s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković