Rev 18754/2024 3.19.1.26.1.4

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 18754/2024
25.06.2025. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Mirjane Andrijašević, predsednika veća, Ivane Rađenović, Vladislave Milićević, Marine Milanović i Vesne Mastilović, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Bojan Čedić, advokat iz ..., protiv tuženog Javnog preduzeća za distribuciju toplotne energije „Toplifikacija“ sa sedištem u Lazarevcu, čiji je punomoćnik Nemanja Borisavljević, advokat iz ..., radi raskida ugovora, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 3427/23 od 27.03.2024. godine, u sednici održanoj dana 25.06.2025. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 3427/23 od 27.03.2024.godine, kao izuzetno dozvoljenoj.

ODBACUJE SE kao nedozvoljena, revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 3427/23 od 27.03.2024. godine.

ODBIJA SE zahtev tužioca za naknadu troškova odgovora na reviziju.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Lazarevcu P 606/21 od 23.01.2023. godine, stavom prvim izreke, odbijen je prigovor apsolutne nenadležnosti suda za postupanje u ovoj pravnoj stvari. Stavom drugim izreke, odbačena je tužba tužioca u delu eventualno postavljenog tužbenog zahteva kojim je tražio da se utvrdi da parnične stranke nikada nisu sklopile ugovor o isporuci i naplati toplotne energije u skladu sa Zakonom o energetici. Stavom trećim izreke, odbijen je tužbeni zahtev tužioca kojim je tražio da se raskine sa danom 08.08.2019. godine ugovor o isporuci i naplati toplotne energije između tužioca i tuženog, koji se odnosi na stan u ul. ... broj .. . Stavom četvrtim izreke, odbijen je eventualni tužbeni zahtev tužioca kojim je tražio da se utvrdi da tuženi nema pravo isporuke toplotne energije u navedeni stan, niti ima pravo da izdaje račune i zahteva naplatu istih. Stavom petim izreke, obavezan je tuženi da isključi stan broj 1 koji se nalazi u Lazarevcu u ulici ... broj .. sa sistema daljinskog grejanja u roku od pet dana od dana prijema prepisa presude. Stavom šestim izreke, obavezan je tuženi da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 191.300,00 dinara, dok je odbijen zahev tužioca za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od još 45.000,00 dinara.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž 3427/23 od 27.03.2024. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tuženog i potvrđena prvostepena presuda u stavovima prvom, petom i delu stava šestog izreke kojim je tuženi obavezan na isplatu novčanog iznosa na ime troškova postupka. Stavom drugim izreke, odbijen je zahtev tuženog za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Protiv pravnosnažne drugostepene presude tuženi je blagovremeno izjavio reviziju, pobijajući je iz svih zakonskih razloga sa pozivom na odredbu člana 404. Zakona o parničnom postupku.

Tužilac je podneo odgovor na reviziju sa zahtevom za naknadu troškova odgovora na reviziju.

Odlučujući o dozvoljenosti izjavljene revizije na osnovu člana 404. stav 2. ZPP („Službeni glasnik RS“, broj 72/11 ... 10/23), Vrhovni sud je našao da nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji tuženog kao izuzetno dozvoljenoj u smislu člana 404. stav 1. ZPP, jer izražen pravni stav u nižestepenim odlukama o apsolutnoj nadležnosti suda i osnovanosti zahteva za isključenje tužiočevog stana sa sistema daljinskog grejanja odlučeno uz primenu materijalnog prava koje je u skladu sa pravnim shvatanjem izraženim kroz odluke Vrhovnog kasacionog suda i Vrhovnog suda u kojima je odlučivano o istom ili sličnom činjeničnom stanju i pravnom osnovu, zbog čega u konkretnom slučaju ne postoji potreba za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa, ni u interesu ravnopravnosti građana, kao ni potreba ujednačavanja sudske prakse i novog tumačenja prava. Tuženi ukazuje na postojanje drugačijih odluka, međutim drugačija odluka ne ukazuje nužno na drugačiji pravni stav izražen u toj odluci jer pravilna primena prava u sporovima sa tužbenim zahtevom kao u konkretnom slučaju zavisi od utvrđenog činjeničnog stanja. Ukazivanje u reviziji na učinjene bitne povrede postupka pred drugostepenim sudom ne predstavlja razlog zbog koga se posebna revizija može izjaviti. Iz tih razloga ni u slučaju prihvatanja izuzetne dozvoljenosti izjavljene revizije tuženog ne bi došlo do drugačijeg odlučivanja i povoljnijeg sihoda spora za tuženog pa je odlučeno kao u stavu prvom izreke.

Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni sud je našao da revizija nije dozvoljena.

Naime, odredbom člana 403. stav 3. ZPP, propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.

Tužba u ovoj pravnoj stvari podneta je 08.08.2019. godine. Vrednost predmeta spora nije određena ni u tužbi ni tokom postupka, a određena je sudska taksa na prvostepenu presudu od 1.900,00 dinara.

U konkretnoj pravnoj stvari se radi o sporu u kome se tužbeni zahtev odnosi na nenovčano potraživanje, pri čemu vrednost predmeta spora nije određena ni u tužbi, a ni tokom postupka, te da je taksa na prvostepenu presudu određena u visini od 1.900,00 dinara. Kada vrednost predmeta spora nije označena u tužbi niti je označena ili utvrđena naknadno do pravnosnažnog okončanja postupka, vrednost predmeta spora se utvrđuje prema određenoj, odnosno naplaćenoj sudskoj taksi. Taksenom tarifom – tarifni broj 1. Zakona o sudskim taksama (''Sl. glasnik RS'' br. 28/94....95/18), propisano je da se taksa u iznosu od 1.900,00 dinara plaća za tužbu prema vrednosti predmeta spora do 10.000,00 dinara.

Imajući u vidu da je taksa na tužbu određena u iznosu koji odgovara vrednosti predmeta spora od 10.000,00 dinara, što predstavlja iznos koji ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra, to je Vrhovni sud našao da revizija nije dozvoljena, primenom člana 403. stav 3. Zakona o parničnom postupku.

Na osnovu iznetog, primenom člana 413. u vezi člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.

Vrhovni sud je odbio zahtev tužioca za naknadu troškova odgovora na reviziju s`obzirom na to da nisu bili nužni za vođenje ove parnice u smislu člana 154. stav 1. ZPP, zbog čega je u smislu odredbe člana 165. stav 1. ZPP, odlučeno kao u stavu trećem izreke.

Predsednik veća - sudija

Mirjana Andrijašević, s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković