Rev 19241/2022 3.19.1.25.1.4; 3.1.4.17.1.3

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 19241/2022
21.12.2023. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Zvezdane Lutovac, predsednika veća, Ivane Rađenović, Branka Stanića, Tatjane Miljuš i Jasmine Stamenković, članova veća, u parnici tužioca-protivtuženog AA iz ..., čiji je punomoćnik Milenko Pribičević, advokat iz ..., protiv tužene protivtužilje BB iz ..., čiji je punomoćnik Ljubica Filipović, advokat iz ..., radi iseljenja po tužbi i utvrđenja prava svojine i isplate po protivtužbi, odlučujući o reviziji tužioca protivtuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 368/22 od 24.03.2022. godine, u sednici održanoj 21.12.2023. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tužioca-protivtuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 368/22 od 24.03.2022. godine u delu kojim je odbijena njegova žalba, kao izuzetno dozvoljenoj.

ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužioca-protivtuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 368/22 od 24.03.2022. godine u delu kojim je odbijena njegova žalba.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Šidu P 76/2019 od 01.10.2021. godine, stavom prvim izreke, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev tužioca kojim je tražio iseljenje određenih pokretnih stvari koje su vlasništvo tužene iz porodične stambene zgrade u ... u ulici ... Stavom drugim izreke, delimično je usvojen protivtužbeni zahtev tužene i utvrđeno da je tužena po osnovu sticanja u braku sa tužiocem stekla pravo svojine u 3/8 dela na katastarskoj parceli br. ... ..., zemljište u građevinskom području koje se sastoji od zemljiišta pod zgradom-objektom površine 1a 63 m2, zemljište pod zgradom-objektom površine 92 m2 i njive 2. klase površine 11a 74 m2, upisanoj u list nepokretnosti br. ... KO ... i na porodičnoj stambenoj zgradi u ... u ulici ... označenoj kao zgrada broj 1 i pomoćnoj zgradi označenoj kao zgrada br. 2, sagrađenim na navedenoj parceli, te pravo svojine u ½ dela na katastarskoj parceli br. ... ..., njiva 2. klase površine 34a 72 m2 i njiva 3. klase površine 22a 23 m2, poljoprivredno zamljište ukupne površine 56a 95 m2, upisanoj u list nepokretnosti br. ... KO ..., što je tužilac dužan priznati i dozvoliti tuženoj da se upiše kao suvlasnik na navedenim nepokretnostima u Katastru nepokretnosti ..., uz obavezu da joj iste preda u suposed u određenom roku. Protivtužbeni zahtev tužene je odbijen kao neosnovan u delu za utvrđenje prava svojine na opisanoj porodičnoj stambenoj zgradi preko dosuđenog suvlasničkog dela od 3/8 do traženog dela od 4/9, kao i zahtev za isplatu iznosa od 7.000 evra na ime vrednosti pokretnih stvari stečenih u braku i za isplatu iznosa od 10.600 evra na ime naknade štete sa zakonskom zateznom kamatom od 02.02.2021. godine do isplate, sve u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kurus NBS na dan isplate. Stavom drugim izreke, obavezan je tužilac da tuženoj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 204.099,90 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude od isplate.

Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 368/22 od 24.03.2022. godine, stavom prvim izreke, odbijene su žalbe parničnih stranaka i potvrđena presuda Osnovnog suda u Šidu P 76/2019 od 01.10.2021. godine u pobijanom delu. Stavom drugim izreke, odbijeni su zahtevi parničnih stranaka za naknadu troškova žalbenog postupka.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, u delu kojim je odbijena njegova žalba tužilac je blagovremeno izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava, sa predlogom da se o reviziji odluči kao o izuzetno dozvoljenoj primenom člana 404. Zakona o parničnom postupku.

Odlučujući o dozvoljenosti izjavljene revizije na osnovu člana 404. stav 2. Zakona o parničnom postupku - ZPP („Službeni glasnik RS“, broj 72/11,...10/23), Vrhovni sud je našao da nisu ispunjeni uslovi iz člana 404. stav 1. ovog zakona za odlučivanje o posebnoj reviziji tužioca.

Pravnosnažnom presudom odbijen je tužbeni zahtev za iseljenje pokretnih stvari koje su vlasništvo tužene iz porodične stambene zgrade za koju je po protivtužbenom zahtevu tužene utvrđeno da predstavlja bračnu tekovinu parničnih stranaka sa udelom tužene od 3/8 idealnih delova (kao i na svim drugim objektima i na zemljištu parcele broj 3712/20) i sa udelom tužene od ½ idealna dela na parceli br. 5252, primenom članova 171. stav 1, 177. i 180. Porodičnog zakna i članova 13, 14. stav 1 i 18. Zakona o osnovama svojinskopravnih odnosa.

Ispitujući ispunjenost uslova za primenu instituta izuzetne dozvoljenosti revizije, Vrhovni sud je imao u vidu sadržinu tražene sudske zaštite, pravnosnažnu presudu donetu primenom materijalnog prava na utvrđeno činjenično stanje i razloge na kojima je zasnovana, kao i sadržinu revizije, pa je ocenio da nije potrebno razmotriti pravna pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, niti dati novo tumačenje prava. Tužilac uz reviziju nije dostavio, niti se pozvao na presude iz kojih bi proizilazio zaključak o različitom odlučivanju sudova u istoj ili bitno sličnoj činjenično-pravnoj stvari, tako da nema ni potrebe za ujednačavanjem sudske prakse. Takođe, radi se o rešavanju konkretnog činjeničnog pitanja i oceni dokaza, što ne može biti razlog za izjavljivanje posebne revizije prema članu 404. stav 1. ZPP, kao ni bitne povrede postupka na koje se ukazuje u reviziji.

Iz navedenih razloga, Vrhovni sud je primenom odredbe člana 404. stav 2. ZPP odlučio kao u stavu prvom izreke.

Ispitujući dozvoljenost revizije na osnovu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni sud je ocenio da revizija nije dozvoljena.

Odredbom člana 403. stav 3. ZPP propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijenog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.

Tužba za iseljenje u ovom sporu podneta je 16.04.2019. godine i označena je vrednost predmeta spora od 10.000,00 dinara koju je sud prihvatio, a koja je očigledno ispod 40.000 evra. Protivtužba za utvrđenje prava svojine i isplatu podneta je 17.05.2019. godine i vrednost predmeta spora je 2.076.800,00 dinara, što prema srednjem kursu NBS na dan podnošenja protivtužbe predstavlja iznos od 17.615 evra.

Kako se u konkretnom slučaju radi o imovinsko-pravnom sporu u kome vrednost predmeta spora ni po tužbi ni po protitužbi ne prelazi zakonom propisani novčani cenzus za dopuštenost revizije iz člana 403. stav 3. ZPP, to je Vrhovni sud našao da revizija nije dozvoljena.

Iz navedenih razloga, Vrhovni sud je primenom člana 413. ZPP odlučio kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća – sudija

Zvezdana Lutovac, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić