
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 19561/2022
13.12.2023. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Jelice Bojanić Kerkez, predsednika veća, Vesne Stanković, Radoslave Mađarov, Branke Dražić i Dragane Boljević, članova veća, u parnici tužilaca AA iz ..., BB iz ... i VV iz ..., čiji je zajednički punomoćnik Srećko Dimitrijević, advokat iz ..., protiv tuženog ''Generali osiguranje Srbija'' ado Beograd, čiji je punomoćnik Nađa Samac, advokat iz ..., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 1383/21 od 24.03.2021. godine, u sednici veća održanoj dana 13.12.2023. godine, doneo je
R E Š E NJ E
NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 1383/21 od 24.03.2021. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.
ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 1383/21 od 24.03.2021. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Trećeg osnovnog suda u Beogradu P 2496/16 od 25.02.2019. godine, stavom prvim izreke, delimično je usvojen tužbeni zahtev tužilaca i obavezan tuženi da im na ime naknade nematerijalne štete zbog pretrpljenih duševnih bolova usled smrti člana porodice isplati iznos od po 700.000,00 dinara, odnosno ukupan iznos od 2.100.000,00 dinara, sve sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate, a tužilji AA na ime materijalne štete: iznos od 43.804,00 dinara na ime troškova sahrane, iznos od 220.000,00 dinara na ime troškova izrade spomenika i iznos od 85,910,38 dinara na ime štete na motociklu ''Aprilia 125'', odnosno ukupno 349.714,38 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 19.06.2018. godine do isplate. Stavom drugim izreke, odbijen je tužbeni zahtev tužilaca na ime naknade nematerijalne štete preko dosuđenih do traženih iznosa za još po 1.300.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate, a tužilji AA na ime materijalne štete za iznos od još 336.196,00 dinara za troškove sahrane, podušja i podizanja spomenika i iznos od još 64.089,62 dinara na ime štete na motociklu, sve sa zakonskom zateznom kamatom od 18.02.2015. godine do 19.06.2018. godine. Stavom trećim izreke, obavezan je tuženi da tužiocima na ime troškova parničnog postupka isplati iznos od 595.600,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate.
Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž 1383/21 od 24.03.2021. godine, stavom prvim izreke, prvostepena presuda je potvrđena u delu stava prvog izreke, kojim je obavezan tuženi da tužiocima na ime naknade nematerijalne štete zbog pretrpljenih duševnih bolova usled smrti bliskog lica isplati iznos od po 700.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate, kao i u delu kojim je tuženi obavezan da tužilji AA na ime materijalne štete isplati iznos od 43.804,00 dinara na ime troškova sahrane i iznos od 220.000,00 dinara na ime troškova izrade spomenika, sve sa zakonskom zateznom kamatom od 19.06.2018. godine do isplate, a žalba tuženog u navedenom delu odbijena kao neosnovana. Stavom drugim izreke, prvostepena presuda je preinačena u preostalom delu stava prvog izreke, tako što je tuženi obavezan da tužilji AA na ime materijalne štete na motociklu ''Aprilia 125'' isplati iznos od 77.319,34 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 19.06.2018. godine do isplate, dok je preko dosuđenog, a do traženog iznosa od još 8.591,04 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 19.06.2018. godine do isplate, tužbeni zahtev odbijen kao neosnovan. Stavom trećim izreke, preinačeno je rešenje o troškovima postupka iz stava trećeg izreke prvostepene presude, tako što je tuženi obavezan da tužiocima na ime troškova postupka isplati iznos od 350.250,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate. Stavom četvrtim izreke, odbijen je zahtev tužilaca za naknadu troškova drugostepenog postupka.
Protiv navedene pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, reviziju je blagovremeno izjavio tuženi, zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava, pozivajući se na odredbu člana 404. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br. 72/11...10/23, u daljem tekstu: ZPP).
Prema odredbi člana 404. stav 1. ZPP revizija je izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija).
U ovoj pravnoj stvari pravnosnažnom presudom odlučeno je o tužbenom zahtevu za naknadu nematerijalne štete zbog smrti bliskog lica, i zahtevu za naknadu materijalne štete, u činjenično-pravnoj situaciji da je sin, odnosno brat tužilaca, kao vozač motocikla u saobraćajnoj nesreći koja je nastala radnjom vozača vozila osiguranog kod tuženog, zadobio teške telesne povrede od kojih je preminuo, zbog čega tužioci imaju pravo na novčanu naknadu zbog duševnih bolova u smislu člana 201. ZOO, a tužilja AA u skladu sa članom 154, 155 i 158. ZOO ima pravo na naknadu troškova sahrane i podušja, koje je snosila, kao i pravo na naknadu materijalne štete nastale na motociklu čiji je vlasnik, umanjenu za 10% doprinosa vozača motocika nastanku štete zbog brzine kretanja iznad dozvoljene granice.
Imajući u vidu razloge na kojima je zasnovana drugostepena presuda, kao i navode iznete u reviziji kojom se ne konkretizuje pravno pitanje za razmatranje primenom instituta izuzetne dozvoljenosti revizije, čija je primena rezervisana isključivo za pitanja iz domena primene materijalnog prava, po oceni Vrhovnog suda u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uslovi da se dozvoli odlučivanje o reviziji tuženog primenom člana 404. stav 1. ZPP. Naime, kako se naknada nematerijalne štete individualizuje i podleže pravilima o srazmernom umanjenju kod postojanja podeljene odgovornosti za štetu, te kako je pobijanom presudom drugostepeni sud odlučio odgovarajućom primenom materijalnog prava prema utvrđenom činjeničnom stanju, to u konkretnom slučaju ne postoji potreba za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, kao ni potreba ujednačavanja sudske prakse ili novog tumačenja prava.
S obzirom da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uslovi iz člana 404. stava 1. ZPP, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu prvom izreke.
Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni sud je ocenio da revizija nije dozvoljena.
Odredbom člana 403. stav 3. Zakona o parničnom postupku, propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijenog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.
U konkretnom slučaju, tužba radi naknade štete podneta je 23.03.2013. godine od strane tužilaca AA iz ..., BB i VV, oboje iz ..., koji se u smislu člana 205. i 206. ZPP, smatraju običnim suparničarima. Prema članu 209. ZPP, svaki suparničar je samostalna stranka u postupku i njegove radnje ili propuštanja ne koriste, niti štete drugim suparničarima. Zato se kod običnog suparničarstva vrednost predmeta spora određuje prema vrednosti svakog pojedinog zahteva. Za ocenu dozvoljenosti revizije uzima se u obzir pojedinačno vrednost tužbenog zahteva svakog od suparničara, a ne zbir svih tužbenih zahteva.
Imajući u vidu da je u ovom sporu obrazovana procesna zajednica običnih aktivnih suparničara i da vrednost predmeta spora pobijanog dela pravnosnažne presude za svakog od suparničara ne prelazi 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, revizija tuženog nije dozvoljena.
Na osnovu člana 413. Zakona o parničnom postupku, odlučeno je kao u drugom stavu izreke.
Predsednik veća - sudija
Jelica Bojanić Kerkez, s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić