Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužilja je blagovremeno izjavila posebnu reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava, pozivajući se na razloge propisane članom 404. Zakona o parničnom postupku.

Odlučujući o dozvoljenosti izjavljene revizije tužilje na osnovu člana 404. stav 2. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/11... 18/20 i 10/23), Vrhovni sud nalazi da su ispunjeni uslovi iz stava 1. istog člana za odlučivanje o reviziji kao izuzetno dozvoljenoj, a radi ujednačavanja sudske prakse u pogledu odlučivanja o tužbenim zahtevima iz istog ili sličnog činjeničnog i pravnog osnova za isplatu procesne zatezne kamate na dosuđeni iznos glavnog duga - naknade materijalne štete zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku, a koja nije tražena u prethodno vođenoj i okončanoj parnici.

Iz tog razloga, Vrhovni sud je na osnovu člana 404. stav 2. ZPP odlučio kao u stavu prvom izreke.

Vrhovni sud je ispitao pobijanu odluku na osnovu člana 408. ZPP i našao da je revizija tužilje osnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju Vrhovni sud pazi po službenoj dužnosti.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilja je bila u radnom odnosu u DOO „Porcelan“ Zaječar sve do 31.08.2010. godine kada joj je radni odnos prestao zbog otvaranja stečajnog postupka nad poslodavcem rešenjem Privrednog suda u Zaječaru St 406/10 od 31.08.2010. godine. Tužilja je pokrenula postupak protiv tužene radi naknade materijalne štete zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku i u tom postupku je Osnovni sud u Zaječaru doneo presudu Prr1 390/19 dana 03.02.2020. godine (koja je pravnosnažna) i kojom je obavezana tužena da tužilji isplati iznos nenaplaćenog potraživanja u postpuku stečaja St 406/10 od 32.498,87 dinara, kao i da joj naknadi pripadajuće troškove vođenog postupka. U postupku prinudne naplate pred javnim izvršiteljem u predmetu II 429/21 tužilji je dana 28.10.2021. godine isplaćen iznos dosuđen navedenom pravnosnažnom presudom. Na osnovu nalaza i mišljenja sudskog veštaka ekonomske struke utvrđeno je da zakonska zatezna kamata na iznos glavnog duga od 32.498,87 dinara za period od 23.04.2019. godine (kada je tužilja podnela tužbu radi naknade materijalne štete zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Osnovnog suda u Zaječaru Prr1 390/19) do 28.10.2021. godine (kada joj je dosuđeni iznos isplaćen u postupku izvršenja) iznosi 7.906,54 dinara.

Polazeći od utvrđenog činjeničnog stanja, prvostepeni sud je usvojio tužbeni zahtev smatrajući da tužilja ima pravo na procesnu kamatu obračunatu u apsolutnom iznosu na glavno potraživanje dosuđeno u prethodno vođenoj parnici za naknadu materijalne štete zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku i to za period od podnošenja tužbe u toj parnici do isplate glavnog duga po pravnosnažnoj presudi kao izvršnoj ispravi.

Drugostepeni sud nije prihvatio stanovište prvostepenog suda, već je preinačio prvostepenu presudu i odbio tužbeni zahtev sa pozivom na član 277. stav 1. i 2. i član 295. stav 1 Zakona o obligacionim odnosima, obrazlažući svoju odluku time da procesna kamata nije bila deo tužbenog zahteva u prethodno vođenoj parnici za naknadu štete, da je u postupku prinudne naplate pred javnim izvršiteljem tužilji isplaćen celokupan iznos potraživanja po pravnosnažnoj presudi Osnovnog suda u Zaječaru Prr1 390/19 od 03.02.2020. godine i da je sa tom isplatom ugašen dužničko-poverilački odnos stranaka u pogledu i glavnog duga i eventualne procesne kamate.

Po nalaženju Vrhovnog suda, osnovani su navodi revidenta o pogrešnoj primeni materijalnog prava od strane drugostepenog suda.

Naime, procesna zatezna kamata ima kazneni karakter za dužnika zbog izazivanja (pokretanja) spora za isplatu dospele a neisplaćene glavne novčane obaveze dužnika i ona teče za period od podnošenja tužbe do plaćanja glavnog potraživanja. Ako poverilac nije istakao zahtev za procesnu zateznu kamatu u sporu za naplatu iznosa glavnog potraživanja, ne smatra se da je prekludiran u pogledu ove kamate i može da je traži i posebnom tužbom. Međutim, tek po izmirenju glavnog novčanog potraživanja procesna zatezna kamata se osamostaljuju, obračunava u apsolutnom iznosu i može da se povede spor za njenu isplatu i osvari za period od ponošenja tužbe za isplatu glavnog potraživanja do njegovog namirenja, kako je to tužilja tražila u ovoj parnici.

Kako je povodom revizije tužilje preinačena pobijana drugostepena presuda i odbijena žalba tužene, to je drugostepena presuda preinačena i u pogledu odluke o troškovima postupka tako što je potvrđena odluka o troškovima postupka iz prvostepene presude.

Iz navedenih razloga, Vrhovni sud je primenom člana 416. stav 1. ZPP odlučio kao u stavu drugom izreke.

Tužilja je uspela u postupku po reviziji, pa joj na osnovu članova 153. stav 1., 154. i 163. stav 2. ZPP pripadaju opredeljeni troškovi ovog postupka. Tužilji su dosuđeni troškovi postupka po reviziji u ukupnom iznosu od 27.500,00 dinara i to za sastav ovog pravnog leka 18.000,00 dinara, prema Tarifi o nagradama i naknadama troškova za rad advokata („Službeni glasnik“ br. 43/2023) i za sudske takse na reviziju 3.800,00 dinara i na odluku po reviziji 5.700,00 dinara, prema tarifnom broju 1. i 2. taksene tarife Zakona o sudskim taksama („Službeni glasnik RS“, br. 28/94...95/2018).

Na osnovu iznetog, Vrhovni sud je primenom člana 165. stav 2. ZPP odlučio kao u stavu trećem izreke.

Predsednik veća - sudija

Mirjana Andrijašević, s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković