Rev 2021/2024 3.1.4.16.4; izdržavanje deteta

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 2021/2024
08.02.2024. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branka Stanića, predsednika veća, Tatjane Miljuš i Tatjane Matković Stefanović, članova veća, u parnici po tužbi tužioca AA iz ..., čiji je zakonski zastupnik majka BB, čiji je punomoćnik Miloje Avramović, advokat u ..., protiv tuženog VV iz ..., čiji je punomoćnik Miljan Perović, advokat u ..., radi izdržavanja punoletnog lica, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž2 480/23 od 04.10.2023. godine, u sednici veća održanoj 08.02.2024. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž2 480/23 od 04.10.2023. godine, kao neosnovana.

O b r a z l o ž e nj e

Apelacioni sud u Novom Sadu je doneo presudu Gž2 480/23 dana 04.10.2023. godine, kojom je odbio žalbu tuženog i potvrdio presudu Osnovnog suda u Šapcu, sudska jedinica u Bogatiću P2 605/22 od 17.05.2023. godine, kojom je obavezan tuženi da na ime izdržavanja tužioca mesečno plaća iznos od 15.000,00 dinara počev od 05.06.2020. godine, kao dana podnošenja tužbe, pa ubuduće dok ta obaveza po zakonu traje ili se ne izmeni, od 01. do 05. u mesecu za tekući mesec, na žiro račun zakonskog zastupnika tužioca majke BB određen u izreci presude, s tim što će zaostale rate platiti odjednom, sa zakonskom zateznom kamatom počev od 17.05.2023. godine do isplate, i odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka. Odbijen je zahtev tuženog za naknadu troškova žalbenog postupka.

Protiv navedene pravnosnažne drugostepene presude, blagovremenu i dozvoljenu reviziju izjavio je tuženi, kojom presudu pobija zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primene materijalnog prava.

Vrhovni sud je ispitao pobijanu presudu po odredbama člana 408. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br. 72/2011 ... 10/2023 – dr. Zakon) i odlučio da revizija tuženog nije osnovana.

Pobijana presuda je doneta bez bitne povrede odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. Zakona o parničnom postupku, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pravilne primene materijalnog prava.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, pravnosnažnom presudom od 29.12.2014. godine razveden je brak između majke i oca tužioca. Zajednička maloletna deca, tužilac AA i GG, povereni su na samostalno vršenje roditeljskog prava majci, a tuženi je obavezan da na ime svog doprinosa za izdržavanje maloletne dece plaća mesečni iznos. Pravnosnažnim rešenjem Osnovnog suda u Šapcu od 20.11.2019. godine, je produženo roditeljsko pravo majke nad tužiocem i posle njegovog punoletstva, s tim da se tužilac izjednačava sa maloletnikom starijim od 16 godina, uz određeno vreme proveravanja odluke o produženju roditeljskog prava za tri godine od dana pravnosnažnosti tog rešenja, te je u toku postupak preispitivanja odluke. Zakonska obaveza izdržavanja tužioca od strane tuženog prestala je 12.06.2017. godine, kada je prestalo redovno školovanje tužioca, presudom Osnovnog suda u Šapcu, sudska jedinica u Bogatiću od 03.03.2020. godine. Utvrđeno je da je rešenjem Nacionalne službe za zapošljavanje od 17.10.2018. godine tužiocu utvrđen drugi stepen teškoća i prepreka u radu, koje su umerene i utiču znatno na njegovu radnu sposobnost u odnosu na zanimanje ili poslove koje može da obavlja. Tužilac ima status osobe sa invaliditetom koja se zapošljava pod posebnim uslovima. Prema nalazu komisije, tužilac je sposoban za rad na lakim fizičkim poslovima kao što su klasiranje i pakovanje gotovih proizvoda, poslovi kurira, jednostavni administrativni poslovi uz korišćenje računara uz nadzor drugog lica, a nije sposoban za poslove gde je diktiran tempo rada, pojačana odgovornost, noćni rad, rad na visini, kao ni poslove koji zahtevaju veći mentalni napor. Tužilac je završio srednju školu u području rada ... i ..., obrazovni profil ..., za šta je stekao diplomu 12.06.2017.godine, i nalazi se na evidenciji Nacionalne službe za zapošljavanje kao nezaposleno lice počev od 31.08.2017. godine. Međutim, Nacionalna služba za zapošljavanje ispostava Bogatić, gde je tužilac evidentiran, nema prijavljenih potreba za zapošljavanjem koje su u skladu sa procenom radne sposobnosti tužioca. Tužilac je dete koje ima posebne potrebe, zahteva poseban tretman prema njegovom stanju, poseban način ishrane, ne može sam da se brine i stara o sebi i mora da bude pod nadzorom. Nalazom i mišljenjem veštaka je utvrđeno da tužilac nije sposoban za posao ..., a bez obzira na nalaz službe za zapošljavanje od 17.10.2018. godine, nije sposoban za rad. Detaljno je utvrđeno njegovo zdravstveno stanje i način na koji on obavlja aktivnosti i funkcioniše u životu, zbog čega ne može da obezbedi svojim radom sredstva za sopstveno izdržavanje. Živi sa majkom i sestrom kao podstanar. Sestra tužioca nije zaposlena. Majka tužioca radi u osnovnoj školi kao ... i mesečna primanja su joj oko 76.000,00 dinara, što uključuje i zaradu koju ostvaruje radom u ... . Tuženi živi u ..., trenutno nije zaposlen, studira i izdržava se od svoje ušteđevine, a povremeno obavlja poslove postavljanja gips karton ploča u enterijeru. Živi u kući njegove sestre kojoj ne plaća zakupninu, a zajedno sa njom pomaže oko izdržavanja majke. Obaveza izdržavanja kćerke, tuženom je prestala. Utvrđena je jedna njegova zarada od 40.000,00 dinara i jedna od oko 300 evra.

Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, sudovi su zaključili da iznos od 15.000,00 dinara kao doprinos izdržavanja predstavlja minimum brige i staranja tuženog o tužiocu i njegovu zakonsku obavezu u smislu člana 155. stav 1. Porodičnog zakona, prema tužiocu, koji iako punoletan jeste dete tuženog koje zbog bolesti i smetnji u psihofizičkom razvoju je nesposobno da se samo stara o sebi o zaštiti svojih prava i interesa i nema dovoljno sredstava za izdržavanje, u smislu člana 85. i 155. stav 1. Porodičnog zakona.

Revident neosnovano osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, pozivanjem na činjenice koje su od strane prvostepenog suda utvrđene - da je u rešenju Nacionalne službe za zapošljavanje ocenjeno da je tužilac sposoban za rad na lakšim fizičkim poslovima, te zatim koju školsku spremu je tužilac stekao, da se nalazi na evidenciji radno sposobnih lica koja traže zaposlenje kod Nacionalne službe za zapošljavanje i na sadržinu pismenog nalaza i mišljenje veštaka prema kojima je tužilac sposoban za rad na lakšim fizičkim poslovima, sve uz nadzor drugog lica. Pozivanje je neosnovano zato što su nižestepeni sudovi pravilno ocenili značaj tako utvrđenih činjenica, pored kojih stoji utvrđenje da tužilac može da funkcioniše samo uz nadzor drugog lica. Kod takve preostale radne sposobnosti pravilno sudovi izjednačavaju stanje tužioca kao radnu nesposobnost u smislu odredbe člana 155. stav 1. Porodičnog zakona, jer prema utvrđenim činjenicama tužilac ne može da ostvari zaradu od koje će se izdržavati svojim radom, prilikom kog rada treba da ima stalan nadzor drugog lica, uz sve utvrđene prepreke koje tužilac ima u svakodnevnim životnim funkcijama. Uostalom, za tako radno sposobno lice ne postoji potreba iskazana kod Nacionalne službe za zapošljavanje. Bez osnova je pozivanje revidenta na iskazanu spremnost, preko punomoćnika, da obezbedi ovom tužiocu radno angažovanje zajedno sa tuženim. Tuženi je ozbiljnu nameru da zaposli tužioca mogao dokazati tako što će za njegovim radom iskazati potrebu kod Nacionalne službe za zapošljavanje i do sada već zaposliti tužioca, što je izostalo, te se navodi revizije da bi mogao da obezbedi zaradu tužiocu u iznosu od 10.000,00 do 60.000,00 dinara za poslove pomoćnika ... pokazuju potpuno neutemeljenim.

Kod tako iznetog stanja stvari pravilna je odluka nižestepenih sudova kada su obavezali tuženog da daje doprinos u izdržavanju tužioca u dosuđenom iznosu od 15.000,00 dinara mesečno, što prema mogućnostima tuženog i potrebama tužioca, te mogućnostima majke, predstavlja minimum brige i staranja tuženog prema tužiocu i njegovu zakonsku obavezu u smislu člana 160, člana 155. stav 1. u vezi člana 68. stav 1. i 2. i člana 85. Porodičnog zakona, što su nižestepeni sudovi pravilno zaključili a revizijski sud u svemu prihvata.

Prema iznetom je odlučeno kao u izreci na osnovu odredbe člana 414. Zakona o parničnom postupku.

Predsednik veća-sudija

Branko Stanić, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić