Vrhovni sud je utvrdio da su ispunjeni uslovi za odlučivanje o izjavljenoj reviziji kao o posebnoj, zbog potrebe ujednačavanja sudske prakse, pa je odluka u stavu prvom izreke doneta na osnovu člana 404. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br. 72/11 ... 10/23).

Ispitujući pobijanu presudu u smislu člana 408. ZPP, Vrhovni sud je utvrdio da je revizija osnovana.

U postupku donošenja pobijane presude nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, a revizijom se ne konkretizuju druge bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se revizija može izjaviti po članu 407. ZPP.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilji je rešenjem Privrednog suda u Beogradu R4 St 1579/21 od 01.06.2021. godine utvrđena povreda prava na suđenje u razumnom roku u stečajnom postupku koji se vodi nad njenim bivšim poslodavcem ZZ „Kolubara“ Lazarevac, pred Privrednim sudom u Beogradu pod brojem St 60/10. Rešenjem stečajnog suda od 29.03.2004. godine priznato je potraživanje tužilje po osnovu garantovane zarade sa doprinosima za 23 meseca i 6 dana, čiju visinu je sud utvrdio na osnovu nalaza veštaka izrađenog za potrebe ove parnice, sa polazištem na minimalnu zaradu prema poslednje objavljenom podatku u Republici Srbiji.

Prvostepeni sud nalazi da je tužena država na osnovu odredbi članova 31. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku i člana 172. Zakona o obligacionim odnosima u obavezi da tužilji nadoknadi štetu u visini neisplaćenih plata prema utvrđenju u ovoj parnici, pošto je odgovornost države za spornu štetu objektivna.

Drugostepeni sud, bez otvaranja rasprave utvrđuje činjenicu da je stečajni dužnik poslovao državnim, odnosno društvenim kapitalom, pozivajući na sadržinu rešenja Trgovinskog suda u Beogradu od 09.10.2007. godine, koji dokaz je izveden u ovoj parnici. Konstatuje da je tim rešenjem za stečajnog upravnika imenovana Agencija za privatizaciju – Centar za stečaj Beograd iz razloga što je stečajno veće utvrdilo da nije prodato više od 50% imovine stečajnog dužnika i da je imovina vlasništvo države, odnosno društvena svojina. Drugostepeni sud upućuje na Zakon o zadrugama („Službeni glasnik RS“ br. 112/15) po kome je imovina zadruga definisana kao zadružna, pri čemu je prema prethodno važećim propisima imovina zadruge mogla biti i društvena. Uz to, nadležnost Agencije za privatizaciju za sprovođenje stečaja nad licem koje je u većinskoj društvenoj, odnosno državnoj svojini propisano je članom 11d Zakona o Agenciji za privatizaciju („Službeni glasnik RS“ br. 30/10, 115/14) u vezi člana 14. stav 9. Zakona o stečajnom postupku („Službeni glasnik RS“ br. 84/04, 85/05), kao i člana 22. Zakona o stečaju („Službeni glasnik RS“ br. 104/09 sa izmenama i dopunama).

Po stanovištu Vrhovnog suda, nižestepeni sudovi su nepravilno primenili materijalno pravo, zbog čega je izostalo utvrđenje svih bitnih činjenica.

Na sednici Građanskog odeljenja Vrhovnog kasacionog suda održanoj 02.11.2018. godine donet je Zaključak o odgovornosti Republike Srbije za naknadu materijalne štete nastale zbog neizvršenja pravnosnažnih sudskih odluka, koji je dopunjen na sednici održanoj 27.09.2019. godine. Po ovom Zaključku, Republika Srbija odgovara za materijalnu štetu nastalu zbog potpunog ili delimičnog neizvršenja pravnosnažnih i izvršnih sudskih odluka, odnosno u stečaju utvrđenih potraživanja zaposlenih iz radnog odnosa, koja su bez njihove krivice ostala neizvršena i u postupku stečaja vođenim nad stečajnim dužnikom sa većinskim društvenim ili državnim kapitalom, uz uslov da je prethodno utvrđena povreda prava na suđenje u razumnom roku. U pogledu izvršnih dužnika koji ne spadaju u napred navedenu kategoriju, već se radi o fizičkim licima ili pravnim licima koja nisu osnovana na bazi društvenog ili državnog kapitala, svakako je nužno utvrđivati uzročno-posledičnu vezu između povrede prava na suđenje u razumnom roku i nenaplaćenog potraživanja, te utvrđivati da je upravo isključivi razlog nemogućnosti naplate tih potraživanja neadekvatno postupanje suda. Nužno je dokazati da je dužnik u trenutku pokretanja postupka za naplatu imao dovoljno novčanih sredstava u imovini i da je poštujući redosled isplate mogao da se naplati da je sud efikasno postupao i preduzimao delotvorne radnje u cilju naplate propisane odgovarajućim zakonom o izvršenju.

Polazeći od napred navedenog Zaključka koji je donet u svrhu ujednačavanja sudske prakse, a koji predviđa pod kojim uslovima postoji objektivna odgovornost države za naknadu štete, prvostepeni sud je, pre svega, propustio da utvrdi u kom vremenskom periodu je nastalo nenamireno potraživanje tužilje iz radnog odnosa, koje je predmet ove parnice.

Drugostepeni sud je, bez otvaranja rasprave, utvrdio činjenicu strukture kapitala bivšeg poslodavca tužilje prema stanju na dan 09.10.2007. godine, pozivajući se na sadržinu rešenja Trgovinskog suda u Beogradu koje je doneto tog dana, a koju prvostepeni sud nije cenio na bilo koji način prilikom utvrđenja bitnih činjenica. Vrhovni sud primećuje da iz sadržine rešenja, koje je priloženo spisima, ne sledi konstatacija drugostepenog suda da je sva imovina stečajnog dužnika vlasništvo države, odnosno društvena svojina. Naime, u stavu trećem obrazloženja te odluke navedeno je da je imovina – zemljište vlasništvo države, odnosno društvena svojina, bez podatka šta sve predstavlja imovinu stečajnog dužnika i stečajnu masu, odnosno po kom pravnom osnovu zemljište u državnoj svojini predstavlja stečajnu masu Zemljoradničke zadruge. Osim toga, ova isprava se u svakom slučaju nije mogla biti ceniti selektivno od drugih dokaza, pošto je spisima predmeta priložen i Statut bivšeg poslodavca tužilje od 27.04.1990. godine (strana 3/g spisa), kojim je konstatovano da je Zemljoradnička zadruga osnovana 10.05.1990. godine zaključivanjem ugovora o udruživanju zadrugara u zemljoradničku zadrugu, a da su zadrugari udružili u zadrugu svoj rad, zemljište, sredstva rada, odnosno druga sredstva u svojini zadrugara.

Iz navedenih razloga, obaveza prvostepenog suda je da u ponovljenom postupku utvrdi činjenice iz kog vremenskog perioda potiče potraživanje tužilje na ime neisplaćenih zarada za 23 meseca i 6 dana i u kom obliku svojine je bio kapital zemljoradničke zadruge u to vreme, pa će tek potom biti u prilici da donese zakonitu odluku o postavljenom tužbenom zahtevu, imajući u vidu pravila o građanskoj deliktnoj odgovornosti države koja su izneta u zaključcima Vrhovnog kasacionog suda.

U ponovljenom postupku, prvostepeni sud će ponovo odlučiti o troškovima celog postupka u smislu člana 165. stav 3. ZPP.

Iz iznetih razloga, na osnovu člana 416. stav 2. ZPP, odlučeno je kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća – sudija

Jelica Bojanić Kerkez, s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković