
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 20885/2023
11.09.2026. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Vladislave Milićević, predsednika veća, Radoslave Mađarov, Vesne Filipović, Dragane Mirosavljević i Nadežde Vidić članova veća, u parnici tužioca Gradske opštine Stari grad, Beograd, koju zastupa Gradsko pravobranilaštvo Grada Beograda, protiv tuženog AA iz ..., radi duga, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 3998/22 od 21.04.2023. godine, u sednici održanoj 11.09.2026. godine, doneo je
R E Š E NJ E
DOZVOLJAVA SE odlučivanje o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 3998/22 od 21.04.2023. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.
UKIDAJU SE presuda Apelacionog suda u Beogradu Gž 3998/22 od 21.04.2023. godine i presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu P 26301/19 od 23.10.2020. godine i predmet VRAĆA prvostepenom sudu na ponovno suđenje.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu P 26301/19 od 23.10.2020. godine, stavom prvim izreke, odbijen je tužbeni zahtev tužioca kojim je tražio da se tuženi obaveže da na ime duga tužiocu isplati iznos od 860.860,00 dinara i to pojedinačno navedene mesečne novčane iznose sa zakonskom zateznom kamatom od dospelosti svakog pojedinačnog iznosa do isplate (sve bliže navedeno i opredeljeno ovim stavom izreke). Stavom drugim izreke, odbijen je zahtev tužioca za naknadu troškova parničnog postupka.
Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž 3998/22 od 21.04.2023. godine, odbijena je kao neosnovana žalba tužioca i potvrđena prvostepena presuda.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužilac je blagovremeno izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava, s tim što je predložio da se revizija smatra izuzetno dozvoljenom na osnovu odredbe člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku, zbog potrebe ujednačavanja sudske prakse.
Po oceni Vrhovnog suda ispunjeni su uslovi za odlučivanje o reviziji kao izuzetno dozvoljenoj u smislu člana 404. Zakona o parničnom postupku-ZPP „Službeni glasnik Republike Srbije“ br. 72/11 ... 10/23) zbog potrebe razmatranja pravnih pitanja i ujednačavanja sudske prakse, pa je doneo odluku kao u stavu prvom izreke.
Odlučujući o reviziji na osnovu člana 408. ZPP („Službeni glasnik Republike Srbije“, br. 72/11 ... 10/23) Vrhovni sud je ocenio da je revizija tužioca osnovana.
Prema utvrđenom činjeničnom stanju, odlukom Upravnog odbora JP Poslovni prostor „Opštine Stari Grad“ br. 43 od 23.12.2002. godine, tuženi je određen kao zakupac poslovnog prostora površine 55m2 koji se nalazi u Beogradu u ulici ... br. ... na period od deset godina koji će koristiti kao kancelarije radi obavljanja administrativne delatnosti, a visina zakupnine je određena u iznosu od 380,00 dinara/m2, odnosno za ukupnu površinu 20.900,00 dinara mesečno, nakon čega je sa tuženim dana 23.05.2003. godine zaključio ugovor o zakupu ovog prostora. Odlukom Upravnog odbora JP Poslovni prostor „Opštine Stari Grad“ od 25.05.2012. godine otakazan je tuženom ugovor o zakupu predmetnog poslovnog prostora zbog nepoštovanja ugovorne odredbe u pogledu plaćanja zakupnine. Tuženi je nakon donošenja ove odluke nastavio da koristi predmetni poslovni prostor, a za isti nije plaćao zakupninu. Prema izvodu iz poslovnih knjiga od 19.06.2018. godine ukupan dug tuženog za neplaćenu zakupninu za period od januara 2015. godine do novembra 2016. godine iznosi 1.030.172,49 dinara od čega je glavni dug 860.860,00 dinara, a kamata 169.312,49 dinara. Odlukom GO Stari Grad broj 020-4-82/16 od 29.11.2016. godine određeno je da 30.11.2016. godine, prestaje sa radom JP Poslovni prostor „Opštine Stari Grad“ zbog prestanka postojanja uslova za obavljanje delatnosti od opšteg interesa i određeno da sva prava, obaveze i poslovi ovog preduzeća koja su nastala u njegovo ime i za njegov račun do 30.11.2016. godine preuzima GO Stari Grad kao pravni sledbenik javnog preduzeća. Tuženi je tokom postupka istakao prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužioca.
Polazeći od ovako utvrđenog činjeničnog stanja, nižestepeni sudovi su odbili kao neosnovan tužbeni zahtev nalazeći da tužilac nije aktivno legitimisan u ovom sporu primenom članova 23. i 24. Odluke o načinu postupanja sa nepokretnostima koje su u javnoj svojini Grada Beograda, odnosno na kojima Grad Beograd ima posebna svojinska ovlašćenja („Službeni list Grada Beograda“, br 63 od 23.06.2016. godine sa izmenama i dopunama), već je to Grad Beograd. Ovo stoga što je pravo na isplatu dospelih iznosa zakupnine prešlo na Grad Beograd počev od 01.12.2016. godine, osim za postupke započete do 01.12.2016. godine što ovde nije slučaj budući da je tužba u ovoj pravnoj stvari podneta 19.07.2018. godine.
Po oceni Vrhovnog suda osnovano se revizijom tužioca ukazuje na pogrešnu primenu materijalnog prava što ima za posledicu i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje.
Prema članu 1. Odluke o načinu postupanja sa nepokretnostima koje su u javnoj svojini Grada Beograda, odnosno na kojima Grad Beograd ima posebna svojinska ovlašćenja („Službeni list Grada Beograda“ br. 63/16 i 50/2018), ovom odlukom uređuje se pribavljanje, raspolaganje, korišćenje, održavanje i upravljanje nepokretnostima koje su u javnoj svojini Grada Beograda, odnosno na kojima Grad ima posebna svojinska ovlašćenja (u daljem tekstu: nepokretnosti Grada), u skladu sa propisima kojima se uređuje oblast javne svojine. Po članu 23. stav 1. na Grad Beograd, odnosno organizacionu jedinicu Gradske uprave nadležnu za obavljanje poslova upravljanja i davanja u zakup poslovnih zgrada i poslovnog prostora prelaze sva prava i obaveze iz odluka nadležnih organa, odnosno ugovora o zakupu koje su zaključile gradske opštine odnosno javna preduzeća ili druge organizacione jedinice osnovane od strane gradskih opština iz člana 22. stav 1. ove odluke, ukoliko su u saglasnosti sa zakonom i propisima Grada Beograda, počev od 1. decembra 2016. godine. Započeti sudski sporovi po članu 24. Odluke sa zakupcima poslovnih zgrada i poslovnih prostorija kojima su upravljale gradske opštine iz člana 22. stav 1. ove odluke, pokrenuti zbog neizmirene zakupnine, biće nastavljeni i okončani bez promene tužioca.
Skupština Grada Beograda na sednici održanoj 13.04.2023. godine, donela je autentično tumačenje odredaba člana 23. stav 1. i člana 24. navedene Odluke („Službeni list Grada Beograda“, br 23/23). Odredbu člana 23. stav 1., prema autentičnom tumačenju, treba razumeti tako da na Grad Beograd, odnosno organizacionu jedinicu Gradske uprave nadležnu za obavljanje poslova upravljanja i davanja u zakup poslovnih zgrada i poslovnog prostora, prelaze sva prava i obaveze iz važećih ugovora o zakupu koje su nastale posle 1. decembra 2016. godine, kao i prava i obaveze iz novozaključenih ugovora o zakupu, a koje ugovore su zakupci bili dužni da nakon 1. decembra 2016. godine zaključe sa gradom Beogradom. Svi zakupci koji su nakon navedenog datuma ostali u zakupljenim poslovnim prostorima, kao i novi zakupci, bili su u obavezi (u skladu sa obaveštenjem iz člana 22. stav 1. Odluke) da zaključe nove ugovore o zakupu sa Gradom Beogradom. Podatke o potraživanjima i dugovanjima svih zakupaca poslovnog prostora, do 1. decembra 2016. godine, ne poseduje gradski Sekretarijat za finansije, već te podatke i danas vode i evidentiraju gradske opštine, odnosno javna preduzeća ili druge organizacione jedinice osnovane od strane gradskih opština. Odredbu člana 24., prema autentičnom tumačenju, treba razumeti tako, da aktivnu legitimaciju tužioca u postupcima zbog neizmirene zakupnine, Grad Beograd može imati samo za zakupnine koje su nastale kao obaveza zakupaca nakon 1. decembra 2016. godine, jer je nakon tog perioda upravljanje poslovnim prostorom pripalo Gradskom Sekretarijatu za imovinske i pravne poslove u okviru koga postoji Sektor za zakup i upravljanje poslovnim prostorom od kada su, isti ili novi zakupci, zaključivali nove ugovore o zakupu sa Gradom Beogradom. Za neizmirene zakupnine do 1. decembra 2016. godine, aktivnu legitimaciju tužioca ima isključivo lice sa kojim je zakupac do tog datuma bio u ugovornom odnosu (gradske opštine, odnosno javna preduzeća ili druge organizacione jedinice osnovane od strane gradskih opština), bez obzira na datum pokretanja sudskog postupka.
Prema članu 583. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima - ZOO, zakupac je dužan plaćati zakupninu u rokovima određenim ugovorom ili zakonom, a u nedostatku ugovora i zakona kako je uobičajeno u mestu gde je stvar predata zakupcu, dok po članu 375. potraživanje zakupnine bilo da je određeno da se plaća povremeno, bilo u jednom ukupnom iznosu zastareva za tri godine.
Imajući u vidu sadržinu citiranih zakonskih odredbi, ne može se za sada prihvatiti kao pravilan zaključak nižestepenih sudova da u konkretnom slučaju GO Stari Grad nije aktivno legitimisana da potražuje utuženi iznos shodno odredbama 23. i 24. Odluke o načinu postupanja sa nepokretnostima u javnoj svojini Grada Beograda, odnosno na kojima je Grad Beograd imao posebna ovlašćenja odnosno da je došlo do prelaska sukcesije prava i obaveza, pa time i pravo na naplatu dospelih iznosa zakupnine na Grad Beograd počev od 01.12.2016. godine.
Predmet tužbenog zahteva je dug na ime faktičkog korišćenja predmetnog poslovnog prostora za period od januara 2015. godine do novembra 2016. godine u iznosu od 860.860,00 dinara (glavnica). Prema utvrđenom činjeničnom stanju, Odlukom Upravnog odbora JP Poslovni prostor „Opštine Stari Grad“ od 25.05.2012. godine otkazan je tuženom ugovor o zakupu predmetnog poslovnog prostora od 23.05.2003. godine zbog nepoštovanja ugovorne odredbe u pogledu plaćanja zakupnine. Predmetni poslovni prostor tuženi je koristio u utuženom periodu. Tokom postupka, tuženi je tvrdio da otkaz ugovora o zakupu nikada nije primio. Tužba je podneta 19.07.2018. godine.
Sud nije vezan pravnim osnovom tužbenog zahteva. U ovakvoj sitiaciji, kada je među strankama sporan osnov korišćenja predmetnog poslovnog prostora u utuženom periodu sudovi su imali obavezu, što nisu učinili, da razjasne da li tuženi isti koristi po osnovu ugovora o zakupu ili ga koristi bez pravnog osnova, od čega zavisi i pitanje ocene prigovora nedostaka aktivne legitimacije na strani tužioca.
Kako zbog pogrešnog pravnog stanovišta nije razjašnjeno po kom osnovu se tuženi nalazi u predmentom poslovnom prostoru u utuženom periodu, to su nižestepene odluke ukinute i predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovno suđenje.
U ponovnom postupku prvotepeni sud će razjasniti činjenice na koje je ukazano ovom odlukom oi potom pravilnom primenom materijalnog prava odlučiti o tužbenom zahtevu.
Na osnovu člana 415. stav 2. ZPP, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.
Predsednik veća - sudija
Vladislava Milićević, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković

.jpg)
