
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 21442/2022
30.08.2023. godina
Beograd
Vrhovni sud u veću sastavljenom od sudija: Zvezdane Lutovac, predsednika veća, Ivane Rađenović, Vladislave Milićević, Jasmine Stamenković i Tatjane Miljuš, članova veća, u parnici tužioca AA PR proizvodnja kokica „Puc Puc“ Niš, čiji je punomoćnik Zoran Veličković, advokat iz ..., protiv tužene Opštine Sokobanja, koju zastupa Opštinsko pravobranilaštvo Opštine Sokobanja, radi poništaja i izmene ugovora o zakupu, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Nišu Gž 4577/18 od 10.03.2020. godine, u sednici održanoj 30.08.2023. godine, doneo je
R E Š E NJ E
NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Nišu Gž 4577/18 od 10.03.2020. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.
ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužioca izjavljena protiv presude Višeg suda u Nišu Gž 4577/18 od 10.03.2020. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Aleksincu, Sudska jedinica Sokobanja P 1444/2017 od 03.07.2018. godine, stavom prvim izreke, odbijen je tužbeni zahtev kojim je tužilac tražio da se izvrši redukcija Ugovora o zakupu koji je zaključen između tužioca i tužene pod brojem III401-291/2017 od 08.05.2017. godine, u članu 3. u kome je ugovorena zakupnina za zakup prostora za postavljanje aparata za kokice na mermernom šetalištu u ... u ul. ... ispred ... parka preko puta poslastičare ...– Hotel ..., površine 2 m2, u periodu od 01.05.2017. godine do 30.09.2017. godine, na taj način što bi se smanjila zakupnina i utvrdila na iznos od 411,00 dinara po 1 m2 i inosila bi ukupno 125.766,00 dinara u pojedinačnim mesečnim iznosima bliže određenim u ovom stavu izreke. Stavovima drugim i trećim izreke, odbijen je tužbeni zahtev u delu kojim je tužilac tražio da se utvrdi da je ništav i da se poništi ugovor o zakupu iz stava prvog izreke. Stavom četvrtim izreke, tužilac je obavezan da tuženoj naknadi troškove parničnog postupka od 21.000,00 dinara.
Presudom Višeg suda u Nišu Gž 4577/18 od 10.03.2020. godine, stavom prvim izreke, odbijena je žalba tužioca i potvrđena prvostepena presuda. Stavom drugim izreke, odbijen je zahtev tužioca za naknadu troškova drugostepenog postupka.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužilac je blagovremeno izjavio reviziju, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava, s tim što je predložio da se revizija smatra izuzetno dozvoljenom (član 404. ZPP).
Odlučujući o dozvoljenosti izjavljene revizije na osnovu člana 404. stav 2. Zakona o parničnom postupku – ZPP („Službeni glasnik RS“, broj 72/11 ... 18/20), Vrhovni sud je našao da nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji tužioca kao izuzetno dozvoljenoj u smislu člana 404. stav 1. ZPP. Imajući u vidu vrstu spora i sadržinu tražene sudske zaštite, način presuđenja i razloge koje su nižestepeni sudovi dali za svoje odluke, u konkretnom slučaju ne postoji potreba za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa, odnosno pravnih pitanja u interesu ravnopravnosti građana, a ne postoji potreba novog tumačenja prava. Revizija je usmerena na razrešenje činjeničnog pitanja konkretnog spora. U konkretnom slučaju radi se o parnici radi utvrđenja da je ništav odnosno da se poništi ugovor o zakupu, kao i izmena navedenog ugovora, u kojima odluka o osnovanosti tužbenog zahteva i primena materijalnog prava zavise od utvrđenog činjeničnog stanja u svakom konkretnom slučaju. Takođe, tužilac u reviziji nije pružio dokaz o postojanju različitih odluka u istoj činjeničnoj i pravnoj situaciji kao u konkretnom slučaju i suprotnom presuđenju sudova, pa nije ispunjen zakonski uslov koji se odnosi na potrebu za ujednačavanjem sudske prakse. Razlozi revizije se delom odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog čega se posebna revizija ne može izjaviti, a revizijom tužioca se osporava ocena dokaza i utvrđeno činjenično stanje što u postupku po reviziji nije dozvoljeno na osnovu člana 407. stav 2. ZPP. Na osnovu iznetog, primenom člana 404. stav 1. ZPP, odlučeno je kao u stavu prvom izreke.
Ispitujući dozvoljenost revizije, u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni sud je našao da revizija nije dozvoljena.
Odredbom člana 468. stav 1. ZPP, propisano je da se sporovima male vrednosti smatraju sporovi u kojima se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe. Odredbom člana 479. stav 6. ZPP, propisano je da protiv odluke drugostepenog suda kojom je odlučeno u sporu male vrednosti revizija nije dozvoljena.
Tužba radi poništaja i izmene ugovora o zakupu podneta je 19.12.2017. godine. Vrednost predmeta spora je 125.766,00 dinara.
Imajući u vidu da se u konkretnom slučaju radi o imovinskopravnom sporu u kome vrednost predmeta spora ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra, radi se o sporu male vrednosti u kome revizija nije dozvoljena, to revizija tužioca nije dozvoljena, primenom člana 479. stav 6. ZPP.
Na osnovu iznetog, primenom člana 413. u vezi člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.
Predsednik veća – sudija
Zvezdana Lutovac, s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić