Rev 22090/2024 3.1.2.7.1.4

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 22090/2024
04.06.2025. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branke Dražić, predsednika veća, Marine Milanović, Vesne Mastilović, Ivane Rađenović i Vladislave Milićević, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Strahinja Koralija advokat iz ..., protiv tužene Opštine Inđija, koju zastupa zakonski zastupnik Opštinsko pravobranilaštvo, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužioca, izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Sremskoj Mitrovici Gž 245/24 od 03.07.2024. godine, u sednici održanoj 04.06.2025. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Sremskoj Mitrovici Gž 245/24 od 03.07.2024. godine.

ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužioca izjavljena protiv presude Višeg suda u Sremskoj Mitrovici Gž 245/24 od 03.07.2024. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Staroj Pazovi, Sudska jedinica u Inđiji P 1113/23 od 16.11.2023. godine, stavom prvim izreke, usvojen je tužbeni zahtev pa je obavezana tužena da tužiocu na ime naknade nematerijalne štete isplati ukupno iznos od 100.000,00 dinara i to na ime naknade za pretrpljene fizičke bolove 40.000,00 dinara, na ime naknade za pretrpljeni strah 40.000,00 dinara i na ime pretrpljenih duševnih bolova zbog naruženosti 20.000,00 dinara, sve sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana donošenja prevostepene presude pa do isplate. Stavom drugim izreke, obavezana je tužena da tužiocu na ime troškova parničnog postupka isplati 107.300,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana izvršnosti presude pa do isplate.

Presudom Višeg suda u Sremskoj Mitrovici Gž 245/24 od 03.07.2024. godine, presuda Osnovnog suda u Staroj Pazovi, Sudska jedinica u Inđiji P 1113/23 od 16.11.2023. godine preinačena je u pobijanom usvajajućem obavezujućem delu odluke o glavnom zahtevu i troškovima postupka tako što je odbijen tužbeni zahtev kojim je tužilac tražio da se obaveže tužena da mu na ime naknade nematerijalne štete isplati ukupno 100.000,00 dinara i to na ime naknade za pretrpljene fizizčke bolove 40.000,00 dinara, na ime naknade za pretrpljeni strah 40.000,00 dinara i na ime naknade za pretrpljene duševne bolove zbog naruženosti 20.000,00 dinara, sve sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana donošenja prvostepene presude pa do isplate i troškove parničnog postupka od 107.300,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od dana izvršnosti pa do isplate. Obavezan je tužilac da tuženoj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 36.000,00 dinara i troškove žalbenog postupka u iznosu od 27.000,00 dinara.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužilac je blagovremeno izjavio reviziju, pozivajući se na odredbu člana 404. ZPP radi ujednačavanja sudske prakse.

Predmet tražene pravne zaštite je naknada nematerijalne štete zbog povrede koju je tužilac pretrpeo u svom neograđenom dvorištu kada ga je ujeo pas lutalica, a kojom prilikom je zadobio laku telesnu povredu zbog koje je trpeo fizičke bolove, strah i psihičke bolove zbog naruženosti. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtev zbog toga što dvorište tužioca nije bilo ograđeno, čime je doprineo nastanku štete, zbog čega nema odgovornosti tužene.

Po oceni Vrhovnog suda, u konkretnom slučaju nema mesta odlučivanju o posebnoj reviziji tužioca. I kada bi se prihvatio pravni stav izložen u drugostepenom rešenju, odlučivanje o reviziji tužioca ne bi dovelo do drugačije odluke o njegovom tužbenom zahtevu.

Odredbom člana 200. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima propisano je da se oštećenom može dosuditi pravična naknada za pretrpljene fizičke bolove, strah i psihičke bolove zbog naruženosti ako okolnosti slučaja, naročito jačina bolova i straha i njihovo trajanje to opravdava. Prema stavovima sudske prakse, novčana naknada za fizičke bolove dosuđuje se ako su oni bili jakog ili srednjeg intenziteta i dužeg trajnja. Naknada za strah može se dosuditi ako je strah bio intenzivan i dužeg trajanja.

U konkretnom slučaju, činjenice utvrđene izvedenim dokazima ne opravdavaju dosuđivanje pravične novčane naknade imajući u vidu kriterijume koji su u sudskoj praksi ustanovljeni po pitanju prava oštećenog na naknadu štete za pretrpljene fizičke bolove, strah i naruženost.

Iz tih razloga na osnovu člana 404. stav 2. ZPP odlučeno je kao u stavu prvom izreke.

Pobijanom drugostepenom presudom pravnosnažno je okončan postupak u sporu male vrednosti iz člana 461. stav 1. ZPP, u kom sporu revizija nije dozvoljena saglasno članu 479. stav 6. ZPP. Bez uticaja je preinačenje prvostepene presude pobijanom odlukom, jer se odredba člana 403. stav 2. tačka 2. navedenog zakona ne primenjuje u sporovima u kojima je posebnom odredbom istog zakona ili posebnim zakonom određeno da revizija protiv odluke u toj vrsti spora nije dozvoljena, kao što je ovde slučaj.

Iz izloženih razloga Vrhovni sud je doneo odluku kao u stavu drugom izreke primenom odredbe člana 413. ZPP.

Predsednik veća - sudija

Branka Dražić,s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković