
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 22094/2024
02.04.2025. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Dragane Mirosavljević, predsednika veća, Gordane Komnenić i dr Ilije Zindovića, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Dejan Jakimov, advokat iz ..., protiv tuženog „Inter - Progres“ d.o.o. iz Beograda, čiji je punomoćnik Bojan Resavac, advokat iz ..., radi duga, odlučujući o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Beogradu Gž 9165/22 od 10.05.2024. godine, u sednici održanoj 02.04.2025. godine, doneo je
R E Š E NJ E
ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužilje izjavljena protiv presude Višeg suda u Beogradu Gž 9165/22 od 10.05.2024. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu P 50876/2020 od 16.11.2021. godine, stavom prvim izreke, obavezan je tuženi da tužilji isplati 301.891,82 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 30.10.2017. godine do isplate. Stavom drugim izreke, obavezan je tuženi da tužilji naknadi troškove parničnog postupka od 160.265,00 dinara.
Presudom Višeg suda u Beogradu Gž 9165/22 od 10.05.2024. godine, stavom prvim izreke, preinačena je prvostepena presuda tako što je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtev kojim je traženo da se obaveže tuženi da tužilji isplati 301.891,82 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 30.10.2017. godine do isplate i obavezana je tužilja da tuženom naknadi troškove parničnog postupka od 73.500,00 dinara.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužilja je blagovremeno izjavila reviziju, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primene materijalnog prava.
Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5, u vezi člana 479. stav 6. ZPP, Vrhovni sud je ocenio da je revizija nedozvoljena.
Članom 468. stav 1. ZPP, propisano je da se sporovima male vrednosti smatraju sporovi u kojima se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, dok je stavom 4. istog člana propisano da se kao sporovi male vrednosti smatraju i sporovi u kojima predmet tužbenog zahteva nije novčani iznos, a vrednost predmeta spora koju je tužilac u tužbi naveo ne prelazi iznos iz stava 1. ovog člana. Protiv odluke drugostepenog suda kojom je odlučeno u sporu male vrednosti revizija nije dozvoljena, jer je tako propisano članom 479. stav 6. istog zakona.
Tužba radi duga podneta je 19.03.2014. godine. Vrednost predmeta spora je 301.891,82 dinara (dinarska protivvrednost 2.604,94 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe).
Pobijanom drugostepenom presudom odlučeno u sporu male vrednosti, jer vrednost predmeta spora ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, iz čega sledi da revizija nije dozvoljena, na osnovu člana 479. stav 6. ZPP.
Vrhovni sud je prilikom odlučivanja imao u vidu da je pobijana odluka preinačena, u kom slučaju bi revizija bila uvek dozvoljena po članu 403. stav 2. tačka 2. ZPP, ali kako specijalno pravilo u sporovima male vrednosti iz člana 479. ZPP, kakav je spor i ove pravne stvari, isključuje primenu opštih pravila, revizija nije dozvoljena.
Iz izloženih razloga, Vrhovni sud je primenom člana 413. ZPP odlučio kao u izreci.
Predsednik veća – sudija
Dragana Mirosavljević,s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković

.jpg)
