Rev 2227/2020 3.1.4.9; vršenje roditeljskog prava; 3.1.4.16.4; izdržavanje deteta

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 2227/2020
10.06.2020. godina
Beograd

 

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Vesne Popović, predsednika veća, Zorane Delibašić i Gordane Komnenić, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Vukica Herbes, advokat iz ..., protiv tuženog BB iz ..., čiji je punomoćnik Tanja Arsić, advokat iz ..., radi razvoda braka, vršenja roditeljskog prava, izdržavanja dece i zaštite od nasilja u porodici i po protivtužbi tuženog-protivtužioca BB, protiv tužilje-protivtužene AA, radi vršenja roditeljskog prava i zaštite od nasilja u porodici, odlučujući o reviziji tuženog-protivtužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž2 621/19 od 22.01.2020. godine, u sednici održanoj dana 10.06.2020. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE, kao neosnovana, revizija tuženog-protivtužioca BB iz ..., izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž2 621/19 od 22.01.2020. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Novom Sadu P2 916/2016 od 06.09.2019. godine, stavom prvim izreke, odlučeno je da se delimično usvaja precizirani tužbeni zahtev tužilje-protivtužene. Stavom drugim izreke, protivtužbeni zahtev tuženog- protivtužioca je odbijen. Stavom trećim izreke, razveden je brak zaključen dana ...2003. godine u ..., zaključen između parničnih stranaka, primenom odredbe člana 41. Porodičnog zakona Republike Srbije. Stavom četvrtim izreke, utvrđeno je da se zajednička maloletna deca parničnih stranaka, VV rođen ...2003. godine u ..., GG, rođen ...2007. godine u ... i DD, rođena ...2013. godine u ..., poveravaju majci AA, na samostalno vršenje roditeljskog prava. Stavom petim izreke, obavezan je tuženi- protivtužilac da na ime svog dela doprinosa za izdržavanje mal. VV plaća mesečno iznos od 24.420,00 dinara, za izdržavanje mal. GG iznos od 20.100,00 dinara i za izdržavanje mal. DD iznos od 10.750,00 dinara, odnosno ukupno iznos od 55.270,00 dinara, za svoje troje maloletne dece, počev od dana podnošenja tužbe (02.06.2016. godine) pa ubuduće, sve dok za to postoje zakonski uslovi, dospele iznose da plati odjednom, sa zakonskom zateznom kamatom računajući od dospelosti svake rate pa do konačne isplate, dospelost sa računa od svakog 15.-og u mesecu za tekući mesec, a ubuduće do svakog 15.-og u mesecu za tekući mesec i to uplatom navedenih iznosa na račun tužilje – protivtužene, kao zakonske zastupnice maloletne dece, otvoren kod  ''ĐĐ bank''. Stavom šestim izreke, odlučeno je da se preko dosuđenog iznosa na ime doprinosa tuženog – protivtužioca za izdržavanje mal. VV, pa do traženog iznosa od 27.375,00 dinara, preko dosuđenog iznosa na ime doprinosa za izdržavanje mal. GG, pa do traženog iznosa od 35.375,00 dinara i preko dosuđenog iznosa na ime doprinosa za izdržavanje mal. DD, do traženog iznosa od 17.875,00 dinara, tužbeni zahtev tužilje- protivtužene odbija. Stavom sedmim izreke, utvrđeno je da će se lični kontakti oca i maloletne dece održavati prema sledećem modelu: svakog drugog vikenda u mesecu maloletna deca će provoditi kod oca, od petka u 18,00 časova do nedelje do 20,00 časvova; tokom jednog radnog dana svake nedelje i to sredom mal. DD će boraviti kod oca od 15,00 do 20,00 časova, a mal. VV i mal. BB će dolaziti kod oca nakon završenih školskih i sportskih obaveza i ostajati do 20,00 časova; letnjim šќolskim raspustom, maloletna deca će kod oca provoditi prvih 15 dana jula meseca i prvih 15 dana avgusta meseca, kod majke drugih 15 dana jula meseca i drugih 15 dana avgusta meseca, a zimskim raspustom maloletna deca će provoditi kod oca prvih deset dana svake parne godine, a kod majke drugih 10 dana, a svake neparne godine obrnuto; državne i verske praznike maloletna deca će provoditi naizmenično kod oca i majke, počev od 2020.godine, Novu godinu kod majke, pa naizmenično naredne praznike kod oca, sledeći praznik kod majke i tako dalje; dan krsne slave roditelja (06.maj Đurđevdan) maloletna deca će boraviti kod oca, odnosno majke, naizmenično, počev od 2020.godine kod oca. Otac je obavezan da dolazi po decu i vraća ih na adresu majke ukoliko se drugačije ne dogovore (na primer da stariji dečaci dovedu sestru kod oca ili ispred zgrade); ukoliko maloletna deca imaju obaveze u slobodnom vremenu posle škole, kao što su sportske, muzičke i druge aktivnosti u vreme kad su kod oca, otac je dužan da im omogući neometano bavljenje ovim aktivnostima (odvođenje i dovođenje dece). Stavom osmim izreke, preko utvrđenog modela održavanja ličnih kontakata oca i mal.dece, pa do traženog modela, tužbeni zahtev tužilje-protivtužene je odbijen. Stavom devetim izreke, odlučeno je da se održava na snazi do pravnosnažnog okončanja ovog postupka rešenje Osnovnog suda u Novom Sadu P2 916/2016 od 30.06.2016. godine kojim je određena privremena mera kojom je tuženom zabranjeno da se približava tužilji na udaljenosti manjoj od 100 metara mestu njenog stanovanja u Ul. ... br. .. i mestu njenog zaposlenja na istoj udaljenosti. Stavom desetim izreke, odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove. Stavom jedanaestim izreke, odbijen je deo preciziranog tužbenog zahteva tužilje-protivtužene kojim je traženo da se tuženi-protivtužilac obaveže da tužilji-protivtuženoj naknadi troškove postupka. Stavom dvanaestim izreke, odbijen je protivtužbeni zahtev tuženog- protivtužioca koji glasi: ''Odbija se tužbeni zahtev tužilje-protivtužene u delu koji se odnosi na samostalno vršenje roditeljskog prava. Određuje se mera zaštite od nasilja u porodici i zabranjuje tužilji-protivtuženoj svako dalje vređanje i uznemiravanje tuženog-protivtužioca. Zabranjuje se tužilji-protivtuženoj pristup u prostor oko mesta stanovanja i radnog mesta tuženog-protivtužioca na udaljenosti od 100 metara. Ove zaštitne mere određuju se na period od godinu dana sa mogućnošću produženja, sve dok ne prestanu razlozi zbog kojih je mera određena. Žalba ne zadržava izvršenje presude o određivanju ili produženju mera zaštite od nasilja u porodici. Usvaja se tužbeni zahtev tuženog-protivtužioca i stavlja van snage rešenje o određivanju privremene mere P2 916/2016 od 30.06.2016. godine. Određuje se da se zajednička maloletna deca parničnih stranaka VV, rođen ...2003. godine, GG, rođen ...2007. godine i DD, rođena ...2013. godine, poveravaju na samostalno vršenje roditeljskog prava ocu, BB. Obavezuje se tužilja-protivtužena da na ime svog dela doprinosa za izdržavanje mal.dece mesečno plaća iznos od ukupno 37.000,00 dinara za svo troje dece, od svojih novčanih primanja, počev od dana poveravanja dece na samostalno vršenje roditeljskog prava ocu, pa ubuduće, sve dok ta obaveza bude trajala. Obavezu izdržavanja mal. dece tužilja-protivtužena će uplaćivati na račun tuženog-protivtužioca koji se vodi kod ''ĐĐ bank'' a..d. ..., svakog 05.-og u mesecu za tekući mesec. Utvrđuje se model održavanja ličnih odnosa između tužilje i mal.dece tako što će deca kod majke boraviti: svakog prvog vikenda u mesecu od petka kada idu pre podne u školu posle nastave, pa do nedelje do 19,00 časova; svake srede od 16,00 do 19,00 časova; drugih 15 dana jula i drugih 15 dana avgusta meseca; parnim godinama drugih deset dana zimskog raspusta, dok će prvih deset dana provoditi kod oca, a neparnim godinama obrnuto, računajući od prvog dana zimskog raspusta u godini kada on počinje; državne i verske praznike jedne godine će provoditi sa majkom, a druge sa ocem, odnosno neparne sa ocem, a parne sa majkom; dan krsne slave roditelja će provoditi kod roditelja kome je slava; svoje rođendane deca će proslavljati zajedno sa oba roditelja; rođendane roditelja deca će provoditi kod onog roditelja kome je rođendan. Ukoliko deca u terminima kad bi trebalo da budu kod majke imaju vannastavnih aktivnosti, majka je obavezna da im omogući pohađanje istih, te da ih na ove aktivnosti odvede i sa njih vrati.'', je odbijen. Stavom trinaestim izreke, odbijen je predlog tuženog-protivtužioca za određivanje privremene mere koja glasi: ''Privremena mera određena rešenjem Osnovnog suda u Novom Sadu P2 961/2016 od 18.10.2016. godine se menja, tako da glasi: do pravnosnažnog okončanja ovog postupka uređuje se model održavanja ličnih odnosa između tuženog i protivtužioca i mal.dece na sledeći način: deca će naizmenično boraviti sedam dana kod majke, sedam dana kod oca, a eventualno po odluci suda 14 dana kod oca, 14 dana kod majke; deca će boraviti kod oca prvih 15 dana jula i prvih 15 dana avgusta meseca; parnim godinama prvih deset dana zimskog raspusta, dok će drugih deset dana provoditi kod majke, a neparnim obrnuto; državne i verske praznike deca će provoditi sa onim roditeljem kod koga borave na dan praznika; dan krsne slave roditelja deca će provoditi kod roditelja kome je slava; svoje rođendane deca će proslavljati zajedno sa oba roditelja; rođendane roditelja deca će provoditi kod onog roditelja kome je rođendan. Ukoliko deca u terminima kada bi trebalo da budu kod tuženog-protivtužioca imaju vannastavne aktivnosti, tuženi je obavezan da im omogući pohađanje istih, te da ih na ove aktivnosti odvede i sa njih vrati. Obavezuje se tužilja-protivtužena da naknadi parnične troškove tuženom-protivtužiocu koliko do kraja budu iznosili, sa zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja pa do isplate.''

Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž2 621/19 od 22.01.2020. godine, žalbe su odbijene, a potvrđena presuda Osnovnog suda u Novom Sadu P2 916/2016 od 06.09.2019.godine, u pobijanom delu sadržanom u stavovima 4-7 i 9-13 izreke.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tuženi-protivtužilac je blagovremeno izjavio reviziju, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primene materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Vrhovni kasacioni sud je ispitao pobijanu odluku, u smislu odredbe člana 408. Zakona o parničnom postupku (''Službeni glasnik RS'' br. 72/11...87/18), u vezi člana 202. Porodičnog zakona, pa je našao da revizija nije osnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. Zakona o parničnom postupku, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, a revizijom se ukazuje na povrede postupka zbog kojih revizija ne može da se izjavi, u smislu odredbe člana 407. stav 1. istog Zakona.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, parnične stranke su roditelji troje dece i to: VV, rođenog ...2003. godine, GG, rođenog ...2007. godine; DD, rođene ...2013. godine. Zajednica života parničnih stranaka prekinuta je dana ...2016. godine, a deca su nastavila da žive sa majkom, tužiljom – protivtuženom. Tužilja-protivtužena je rođena 1973. godine, zdrava je i radno sposobna. Kao doktor ... nauka, stalno je zaposlena i ostvaruje prosečna mesečna primanja od oko 75.000,00 dinara, kao i dodatne prihode, kao sudski veštak. Vlasnik je stana od 120 m2 u ..., u Ul. ... br. .., u kom trenutno živi tuženi-protivtužilac i 1/2 dela stana u ... u Ul. ... br. .., koji je nasledila iza roditelja. Za stan u kom živi tuženi-protivtužilac, plaća režijske troškove i to: oko 14.000,00 dinara za infostan i oko 3.000,00 dinara za struju. Tuženi-protivtužilac je rođen 1974.godine, zdrav je i radno sposoban. Po zanimanju je diplomirani inženjer ..., zaposlen, sa prosečnim mesečnim primanjima od oko 95.000,00 dinara. Vlasnik je stana od 87 m2 u ..., u Ul. ... br. .., u kom živi tužilja- protivtužena sa zajedničkom decom i stana od 70 m2 u ... u Ul. ... br. .., u kom živi njegova majka, a koji izdaje u zakup firmi u kojoj radi, kao dodatni poslovni prostor, za mesečnu zakupninu od 1.400 evra. Pored toga, plaća mesečne režije stana u kom živi tužilja-protivtužena u iznosu od 12.000,00 dinara, za infostan i 3.500,00 dinara za struju. Takođe plaća i godišnje osiguranje za stan u kom živi u iznosu od 8.000,00 dinara, kao i za stan u kom živi tužilja-protivtužena u iznosu od 7.000,00 dinara. Režijske troškove stana u Ul. ... snosi majka tuženog. Mesečne potrebe za izdržavanje mal.dece iznose i to: za ishranu, oblačenje, sredstva za ličnu higijenu, nastavne i vannastavne aktivnosti mal. VV 24.420,00 dinara; za mal. GG 34.100,00 dinara; za mal. DD 17.750,00 dinara. Tuženi-protivtužilac je osuđen za krivično delo nasilje u porodici na uslovnu kaznu zatvora od 6 meseci sa rokom proveravanja od 2 godine. Sem zajedničke dece, parnične stranke nemaju obavezu izdržavanja drugih lica. Procena Centra za socijalni rad i Komisije veštaka specijalista medicinske psihologije je da decu treba poveriti na samostalno vršenje roditeljskog prava majci, tužilji-protivtuženoj. Veštaci prednost tužilji-protivtuženoj daju zbog autentične želje dvoje starije dece da nastave da žive sa majkom. Centar za socijalni rad je predložio model viđanja dece sa tuženim-protivtužiocem kao u izreci prvostepene presude. Po mišljenju Centra za socijalni rad, nije svrsishodno određivanje mere zaštite protiv tužilje-protivtužene jer u proteklom periodu ona prema tuženom-protivtužiocu nije preduzela nijedan postupak kojim bi ugrozila njegovu bezbednost, život, mir i spokojstvo.

Kod ovako utvrđenog činjeničnog stanja, Vrhovni kasacioni sud nalazi da su nižestepeni sudovi pravilno primenili materijalno pravo poveravanjem zajedničke mal. dece parničnih stranaka majci, tužilji-protivtuženoj, na samostalno vršenje roditeljskog prava i obavezivanjem tuženog-protivtužioca da doprinosi njihovom izdržavanju, uređenjem ličnih kontakata oca sa decom i odbijanjem protivtužbenog zahteva tuženog-protivtužioca za određivanje mere zaštite od nasilja u porodici tako što bi se tužilji-protivtuženoj zabranilo svako dalje vređanje i uznemiravanje tuženog-protivtužioca, kao i da joj se zabrani pristup u prostor oko mesta stanovanja i radnog mesta tuženog-protivtužioca na udaljenosti od 100 metara.

Odredbom člana 61. stav 1. i 2. Porodičnog zakona, propisano je da dete ima pravo da održava lične odnose sa roditeljem sa kojim ne živi, a to pravo može biti ograničeno samo sudskom odlukom, kada je to u najboljem interesu deteta.

Prema odredbi člana 67. Porodičnog zakona, roditeljsko pravo je izvedeno iz dužnosti roditelja i postoji samo u meri koja je potrebna za zaštitu ličnosti, prava i interesa deteta.

U smislu odredbe člana 78.stav 3. Porodičnog zakona, roditelj koji ne vrši roditeljsko pravo ima pravo, između ostalog, da sa detetom održava lične odnose, što je u skladu sa odredbom člana 9. stav 3. Konvencije Ujedinjenih nacija o pravima deteta (''Službeni list SFRJ –Međunarodni ugovori'' br. 15/90 i ''Službeni list SRJ –Međunarodni ugovori br. 4/96, 2/97).

Kriterijumi određivanja izdržavanja propisani su odredbom člana 160. Porodičnog zakona, tako što se izdržavanje određuje prema potrebama poverioca i mogućnostima dužnika izdržavanja, pri čemu se vodi računa o minimalnoj sumi izdržavanja (član 1.); potrebe poverioca izdržavanja zavise od njegovih godina, zdravlja, obrazovanja, imovine, prihoda, te drugih okolnosti od značaja za određivanje izdržavanja (član 2.); mogućnosti dužnika izdržavanja zavise od njegovih prihoda, mogućnosti za zaposlenje i sticanje zarade, njegove imovine, njegovih ličnih potreba, obaveze da izdržava druga lica, te drugih okolnosti od značaja za određivanje izdržavanja.

Odredbom člana 162. stav 3. Porodičnog zakona, propisano je da ako je poverilac izdržavanja dete, visina izdržavanja treba da omogući najmanje takav nivo životnog standarda za dete kakav uživa roditelj, dužnik izdržavanja.

U sporu za zaštitu prava deteta i u sporu za vršenje odnosno lišenje roditeljskog prava, sud je uvek dužan da se rukovodi najboljim interesom deteta, jer je tako propisano odredbom člana 266. stav 1. Porodičnog zakona. Najbolji interes mal.dece je, u ovom konkretnom slučaju, da budu poverena majci koja će samostalno vršiti roditeljsko pravo, imajući u vidu da od faktičkog prekida zajednice života njihovih roditelja deca žive kod majke, da su maloletni VV i GG izrazili svoju autentičnu želju da nastave da žive sa majkom i da ni kod roditelja nisu pronađeni indikatori koji bi kompromitovali sposobnost samostalnog vršenja roditeljskog prava. Centar za socijalni rad je dao mišljenje da je u interesu mal.dece da ostanu uz majku, odnosno da se njoj povere na samostalno vršenje roditeljskog prava, a sudski veštaci za oblast kliničke psihologije, u svom zaključku i mišljenju, su takođe dali prednost majci, u smislu podobnosti za samostalno vršenje roditeljskog prava. Način održavanja ličnih odnosa između roditelja sa kojim dete ne živi i deteta, mora da bude prilagođen potrebama i da prati razvoj deteta, u skladu sa njegovim najboljim interesom, kako su pravilno odlučili nižestepeni sudovi. Nije svrsishodno određivanje mere zaštite od nasilja u porodici na način predložen od strane tuženog-protivtužioca, imajući u vidu da parnične stranke, u dužem periodu, nisu u kontaktu, sem telefonskim putem i putem imejla, da se predlog tuženog-protitvtužioca u tom pogledu odnosi na period pre prekida kontakata parničnih stranaka, a da je tužilja prepoznata kao žrtva fizičkog nasilja od strane tuženog u tom periodu, imajući u vidu da je on osuđen zbog izvršenja krivičnog dela nasilje u porodici.

Neosnovani su navodi revizije tuženog-protivtužioca da je sud prihvatio stručna mišljenja Centra za socijalni rad uprkos tome što je nadzorni organ utvrdio nedostatke i nezakonitosti u radu tog Centra.

Odredbom člana 270. Porodičnog zakona, propisano je da pre nego što donese odluku o zaštiti prava deteta ili o vršenju odnosno lišenju roditeljskog prava, sud je dužan da zatraži nalaz i stručno mišljenje organa starateljstva, porodičnog savetovališta ili druge ustanove specijalizovane za posredovanje u porodičnim odnosima.

Stručno mišljenje Centra za socijalni rad da je u interesu mal.dece da ostanu uz majku, odnosno da se njoj povere na samostalno vršenje roditeljskog prava, saglasno je zaključku i mišljenju sudskih veštaka za oblast kliničke psihologije, koji su takođe dali prednost majci, u smislu podobnosti za samostalno vršenje roditeljskog prava.

Neosnovani su navodi revizije tuženog-protivtužioca da su sudovi pogrešno primenili materijalno pravo, jer su ga obavezali da doprinosi izdržavanju mal. dece iznosom koji prevazilazi visinu minimalne plate u Republici Srbiji od oko 31.000,00 dinara, te da je na način ugrožena njegova egzistencija, u situaciji kada je redovno svojoj deci kupovao hranu, odeću, raznu opremu i slično. Suprotno tim navodima revizija tuženog-protivtužioca, Vrhovni kasacioni sud nalazi da su nižestepeni sudovi pravilno primenili materijalno pravo, citiranu odredbu člana 160. Porodičnog zakona, obavezivanjem tuženog-protitužioca da doprinosi izdržavanju mal. dece iznosima i to: 24.420,00 dinara za mal. VV; 20.100,00 dinara za mal. GG i 10.750,00 dinara za mal. DD, imajući u vidu potrebe mal.dece, kao poverilaca izdržavanja i mogućnosti tuženog, kao dužnika izdržavanja, te da visina izdržavanja treba da omogući najmanje takav nivo životnog standarda za dete kakav uživa roditelj, dužnik izdržavanja. Potrebe deteta su kontinuirane i neophodno je da budu zadovoljene svakodnevno, pa određen i kontinuiran mora biti i doprinos roditelja koji je dužnik izdržavanja, u smislu stalnog i sigurnog izvora prihoda koji omogućuje nesmetano i sigurno zadovoljenje svih detetovih potreba. To što tuženi-protivtužilac doprinosi izdržavanju dece kupovinom hrane, odeće, razne opreme i slično, predstavlja vid dobrovoljnog davanja, koje se ne uračunava u njegovu zakonsku obavezu izdržavanja deteta.

Neosnovani su navodi revizije tuženog-protivtužioca da je pogrešno primenjeno materijalno pravo odbijanjem njegovog predloga za određivanje mere zaštite od nasilja u porodici, pošto je zanemareno to da se u slučajevima nasilja u porodici mere određuje nezavisno od ''perioda primirja'', jer je cilj mere da spreči dalje nasilje. Suprotno tim navodima revizija tuženog-protivtužioca, nasilje u porodici predstavlja model ponašanja a ne izolovani incident. U ovom slučaju, tuženi-protivtužilac svoj zahtev za određivanje mere zaštite od nasilja u porodici u odnosu na tužilju-protivtuženu zasniva na događaju koji datira iz 2016. godine, od kad stranke više ne kontaktiraju, pa predložena mera nije svrsishodna, jer ponašanje tužilje-protivtužene nema karakter ugrožavanja telesnog integriteta i duševnog zdravlja tuženog-protivtužioca.

Iz navedenih razloga, Vrhovni kasacioni sud je odluku kao u izreci ove presude doneo u smislu odredbe člana 414. stav 1. Zakona o parničnom postupku.

Predsednik veća – sudija

Vesna Popović,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić