Rev 224/2017 porodični zakon; izdržavanje dece

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 224/2017
22.02.2017. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Predraga Trifunovića, predsednika veća, Zvezdane Lutovac i Jelene Borovac, članova veća, u parnici tužioca-protivtuženog AA iz ..., čiji je punomoćnik Žarko Radanov, advokat iz ..., protiv tužene-protivtužilje maloletne BB iz ..., čiji je zakonski zastupnik majka VV, čiji je punomoćnik Gordana Stojčić, advokat iz ..., radi izdržavanja, odlučujući o reviziji tužene-protivtužilje izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž2 284/16 od 22.09.2016. godine, u sednici veća održanoj 22.02.2017. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužene-protivtužilje izjavljena protiv stava trećeg i četvrtog izreke presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž2 284/16 od 22.09.2016. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Novom Sadu P2 415/15 od 21.01.2016. godine, stavom prvim izreke, odbijen je kao neosnovan zahtev tužioca-protivtuženog kojim je tražio da se izmeni presuda Osnovnog suda u Novom Sadu P2 1024/13 od 19.06.2014. godine, koja je potvrđena presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž2 46/15 od 25.02.2015. godine u pogledu visine njegovog doprinosa u izdržavanju maloletne BB, utoliko da za izdržavanje maloletnog deteta parničnih stranaka plaća mesečno iznos od 15.000,00 dinara, počev od 01.04.2015. godine, do 05. u mesecu, za prethodni mesec, dok za to postoje zakonski uslovi, kao i da mu tužena naknadi troškove parničnog postupka, sa zakonskom zateznom kamatom. Stavom drugim izreke, delimično je usvojen protivtužbeni zahtev tužene-protivtužilje i obavezan tužilac-protivtuženi da na ime svog dela doprinosa dečijem izdržavanju plaća mesečno iznos od 46.000,00 dinara, počev od 06.06.2013. godine, pa ubuduće, dok za to postoje zakonski uslovi, svakog 01. do 10. u mesescu, za tekući mesec, na ruke majke – tužene, isplatom zaostalih rata odjednom, sa zakonskom zateznom kamatom počev od dospeća pa do isplate. Stavom trećim izreke, preko dosuđenog do traženog iznosa od 72.000,00 dinara, protivtužbeni zahtev je odbijen kao neosnovan. Stavom četvrtim izreke, odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž2 284/16 od 22.09.2016. godine, stavom prvim izreke, ukinuta je presuda Osnovnog suda u Novom Sadu P2 415/15 od 21.01.2016. godine u odbijajućem delu tužbenog zahteva i u usvajajućem delu protivtužbenog zahteva i u delu odluke o troškovima postupka. Stavom drugim izreke, odbijen je tužbeni zahtev tužioca-protivtuženog kojim je tražio da se izmeni presuda Osnovnog suda u Novom Sadu P2 1024/13 od 19.06.2014. godine, potvrđena presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž2 46/15 od 25.02.2015. godine, u delu odluke o visini doprinosa tužioca u izdržavanju ćerke maloletne BB, tako da počev od 01.04.2015. godine, pa ubuduće, dok za to postoje zakonski uslovi, plaća mesečno iznos od 15.000,00 dinara, do 05. u mesecu za prethodni mesec. Stavom trećim izreke, obavezan je tužilac- protivtuženi da na ime doprinosa izdržavanja tužene maloletne BB plaća za period od dana podnošenja tužbe 06.06.2013. godine do 31.01.2015. godine, pored iznosa od 25.000,00 dinara mesečno dosuđenog presudom Osnovnog suda u Novom Sadu P2 1024/13 od 19.06.2014. godine još iznos od 21.500,00 dinara (ukupno 46.500,00 dinara) mesečno, a za period od 01.02.2015. godine, pa ubuduće, dok za to postoje zakonski uslovi, pored dosuđenog iznosa od 25.000,00 dinara, još iznos od 12.000,00 dinara (ukupno 37.000,00 dinara), mesečno dok za to postoje zakonski uslovi do 10. u mesecu, za tekući mesec, na ruke zakonskom zastupniku maloletnog deteta, sa zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedinačni mesečni iznos od dospeća do isplate, s tim što će dospele rate platiti odjednom. Obavezan je tužilac-protivtuženi da tuženoj-protivtužilji na ime parničnih troškova isplati iznos od 117.000,00 dinara. Stavom četvrtim izreke, odbijen je protivtužbeni zahtev tužene-protivtužilje da se obaveže tužilac- protivtuženi da na ime doprinosa za izdržavanje maloletnog deteta plaća od dosuđenih 37.000,00 dinara, mesečno u periodu od 01.02.2015. godine, do traženih 46.000,00 dinara.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužena- protivtužilja je blagovremeno izjavila reviziju u odnosu na stav treći i četvrti izreke, zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.

Tužilac-protivtuženi je dao odgovor na reviziju.

Vrhovni kasacioni sud je ispitao pobijanu presudu na osnovu člana 408. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br. 72/11, 55/14), i utvrdio da revizija nije osnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, a ni u postupku pred drugostepenim sudom nije učinjena ni povreda iz člana 374. stav 1. ZPP, na koju se revizijom ukazuje.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilac-protivtuženi i zakonska zastupnica maloletnog deteta bili su u vanbračnoj zajednici od 2000. godine do 2011. godine iz koje imaju maloletnu BB, rođenu ... godine. Pravnosnažnom presudom Osnovnog suda u Novom Sadu P2 1024/13 od 19.06.2014. godine, samostalno vršenje roditeljskog prava nad maloletnom BB povereno je majci VV, određen je način održavanja ličnih odnosa oca sa detetom i obavezan otac - tužilac-protivtuženi da doprinosi izdržavanju maloletnog deteta u visini od 25.000,00 dinara, počev od 06.06.2013. godine, pa ubuduće. Navedena prvostepena presuda ukinuta je presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž2 46/15 od 25.02.2015. godine, u delu kojim je odlučeno o obavezi tužioca-protivtuženog da doprinosi izdržavanju maloletnog deteta preko iznosa od 25.000,00 dinara do traženih 46.500,00 dinara. Tužilac-protivtuženi je tužbom od 22.04.2015. godine tražio smanjenje visine utvrđene obaveze izdržavanja, a tužena- protivtužilja je podneskom od 14.12.2015. godine, preinačila tužbu i tražila izdržavanje u visini od 72.000,00 dinara mesečno.

U vreme donošenja prethodne odluke maloletna BB je bila učenik ... razreda osnovne škole a sada ima ... godina. Njene ukupne potrebe na mesečnom nivou iznose oko 1.000 evra (bez putovanja, letovanja i zimovanja). Za njenu garderobu majka izdvaja od 350 do 500 evra mesečno. Počela je vikendom da izlazi u grad, u kojim prilikama traži najmanje 1.000,00 dinara. Troškovi za frizuru i sredstva za higijenu na mesečnom nivou iznose oko 100 evra. Trenira džez balet, a majka za opremu mesečno izdvaja oko 70 evra. Mesečno za ishranu je potrebno 200 evra. Dopunske časove plaća 200 evra, a gorivo, s obzirom da maloletno dete vozi u školu i na ostale aktivnosti od 150 do 200 evra. Za užinu je potrebno 200,00 dinara dnevno. Maloletna tužena pohađala je kurs francuskog jezika u ... u periodu od 26.07.2015. godine do 08.08.2015. godine po ceni od 482.227,00 dinara. Njenom izdržavanju tužilac je doprinosio do pravnosnažnosti presude od 19.06.2014. godine iznosom od 15.000,00 dinara, a nakon pravnosnažnosti presude iznosom od 25.000,00 dinara.

Tužilac-protivtuženi je po zanimanju lekar. U vreme donošenja prethodne odluke bio je u radnom odnosu u firmi „GG“ i ostvarivao mesečnu zaradu od 20.000,00 dinara. Mesečno je od izdavanja u zakup poslovnih prostora ostvarivao zaradu od 5.000 evra. Zasnovao je vanbračnu zajednicu sa DD, koja je zaposlena kao nastavnik ... u Elektrotehničkoj školi „ĐĐ“ ... i ostvaruje mesečnu zaradu od 48.000,00 dinara. Zajedno žive u stanu koji je u njegovom vlasništvu. Tužilac ima sina EE iz prethodnog braka, rođenog ... godine. Učenik je ... razreda osnovne škole, za njegovo izdržavanje tužilac izdvaja mesečno 25.000,00 dinara.

Sada je tužilac-protivtuženi nezaposlen i nalazi se na evidenciji Nacionalne službe za zapošljavanje. Zbog promenjenih okolnosti tužilac sada ostvaruje zaradu od zakupnine u iznosu od 1.900,00 evra. Režijski troškovi njegovog domaćinstva su nepromenjeni, kao i godišnji porez. Za izdržavanje deteta iz prethodnog braka izdvaja iznos od 25.000,00 dinara. Njegova supruga DD ostvaruje zaradu od 40.000,00 dinara, a polovina zarade joj je potrebna za ratu kredita. Njeno dvoje dece iz prethodnog braka sada žive sa njima.

Zakonska zastupnica maloletnog deteta po zanimanju je pedijatar. Osnivač je Specijalističke pedijatrijske ordinacije u kojoj sama radi. Zajedno sa maloletnom BB živi u kući u ... koja je u njenom vlasništvu i dalje ostvaruje mesečnu zaradu od najmanje 1.000 evra. Osim zarade, ima prihode od zakupnine u iznosu od 200 evra. Režijski troškovi su veliki, budući da je ordinacija u kojoj radi u sklopu kuće u kojoj živi. Za grejanje u grejnoj sezoni izdvaja oko 40.000,00 dinara mesečno. Ukupni troškovi za kuću iznose oko 1.000 evra. Otplaćuje kredit, mesečni aunitet je 200 evra. Kupila je nov automobil po ceni od 24.000 evra. Majka joj finansijski pomaže kako bi zadovoljila sve svoje povećane troškove i maloletne BB.

Kod ovako utvrđenog činjeničnog stanja prvostepeni sud je odbio tužbeni zahtev tužioca-protivtuženog kojim je tražio da se izmeni presuda Osnovnog suda u Novom Sadu P2 1024/13 od 19.06.2014. godine u pogledu visine obaveze izdržavanja, delimično usvojio protivtužbeni zahtev i obavezao tužioca- protivtuženog da na ime svog dela doprinosa za izdržavanje maloletne BB plaća mesečno iznos od 46.000,00 dinara počev od 06.06.2013. godine, kao dana podnošenja tužbe, pa ubuduće i odbio protivtužbeni zahtev preko dosuđenog iznosa od 46.000,00 dinara do traženih 72.000,00 dinara (presuda je pravnosnažna u tom delu s obzirom da tužena-protivtužilja nije žalbom pobijala odluku u odbijajućem delu), s obzirom da standard oba roditelja maloletne BB prevazilazi prosek za sredinu u kojoj žive i da su oba roditelja u mogućnosti da u potpunosti zadovolje potrebe maloletnog deteta, a koje je prvostepeni sud procenio na 80.000,00 dinara mesečno.

Žalbeni sud je odlučujući o žalbi tužioca, nakon održane rasprave ukinuo prvostepenu presudu u pobijanom odbijajućem delu tužbenog zahteva i u usvajajućem delu protivtužbenog zahteva, kao i u delu odluke o troškovima postupka i odbio tužbeni zahtev tužioca da se izmeni prethodna odluka kojom je obavezan da doprinosi izdržavanju maloletnog deteta sa 25.000,00 dinara na 15.000,00 dinara, delimično usvojio protivtužbeni zahtev i obavezao tužioca- protivtuženog da na ime doprinosa izdržavanju maloletne BB plaća za period od podnošenja tužbe 06.06.2013. godine do 31.01.2015. godine, pored iznosa od 25.000,00 dinara, dosuđenog presudom Osnovnog suda u Novom Sadu P2 1024/13 od 19.06.2014. godine, još i iznos od 21.500,00 dinara, ukupno 46.500,00 dinara, a za period od 01.02.2015. godine, pa ubuduće, pored dosuđenog iznosa od 25.000,00 dinara, iznos od 12.000,00 dinara odnosno ukupno 37.000,00 dinara, a preko dosuđenog iznosa od 37.000,00 dinara, za period od 01.02.2015. godine, do traženih 46.000,00 dinara, odbio protivtužbeni zahtev kao neosnovan.

Po oceni Vrhovnog kasacionog suda, pobijanom odlukom ispravno su ocenjene sve relevantne okolnosti propisane članom 160 stav 1. i 2. Porodičnog zakona, koje su od uticaja na odluku o visini izdržavanja maloletnog deteta i to prema njenom uzrastu, kao i prema mogućnostima tužioca-protivtuženog, koje su utvrđene na osnovu člana 160 stav 3. istog Zakona. Preko visine doprinosa za koji je tužilac-protivtuženi obavezan da učestvuje u izdržavanju maloletnog deteta, a do visine utvrđenih potreba, doprinosiće tužena-protivtužilja, kao majka i to kako materijalnim sredstvima, tako i radom sa detetom, koji se ogleda u čuvanju, podizanju, vaspitavanju, obrazovanju i zastupanju drugih interesa, u meri u kojoj je to potrebno radi zaštite njene ličnosti, prava i interesa.

Imajući ovo u vidu, Vrhovni kasacioni sud smatra da je pobijanom odlukom pravilno utvrđena i visina obaveze tužioca-protivtuženog, kao dužnika izdržavanja, zbog čega je neosnovan revizijski navod da je drugostepeni sud pogrešno primenio materijalno pravo, odnosno član 160. Porodičnog zakona tako što nije cenio ukupna primanja tužioca-protivtuženog.

U reviziji tužena – protivtužilja u pretežnom delu osporava ocenu izvedenih dokaza, čime posredno pobija utvrđeno činjenično stanje, što po članu 407. stav 2. ZPP, ne može biti revizijski razlog.

Na osnovu člana 414. stav 1. ZPP Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u izreci.

Predsednik veća sudija

Predrag Trifunović, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić