
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 2258/2022
06.04.2022. godina
Beograd
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Zvezdane Lutovac, predsednika veća, Dragane Marinković, Ivane Rađenović, Tatjane Matković Stefanović i Branka Stanića, članova veća, u parnici tužilje mal. AA iz ..., čiji je zakonski zastupnik BB iz ..., koju zastupa punomoćnik Brankica Orlović, advokat iz ..., protiv tuženog VV iz ..., čiji je punomoćnik Momčilo Filipović, advokat iz ..., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Nišu Gž 1128/20 od 19.10.2021. godine, u sednici održanoj dana 06.04.2022. godine, doneo je
R E Š E NJ E
NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Nišu Gž 1128/20 od 19.10.2021. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.
ODBACUJE SE kao nedozvoljena, revizija tuženog izjavljena protiv presude Višeg suda u Nišu Gž 1128/20 od 19.10.2021 . godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Nišu P 6177/17 od 20.01.2020. godine, stavom prvim izreke, obavezan je tuženi da tužilji na ime naknade nematerijalne štete isplati ukupan iznos od 120.000,00 dinara i to: na ime pretrpljenih fizičkih bolova iznos od 60.000,00 dinara i na ime pretrpljenog straha iznos od 60.000,00 dinara, sve sa zakonskom zateznom kamatom počev od 20.01.2020. godine do isplate. Stavom drugim izreke, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev u delu u kome je traženo da se obaveže tuženi da tužilji na ime naknade nematerijalne štete na ime duševnih bolova zbog naruženosti isplati iznos od 60.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate. Stavom trećim izreke, obavezan je tuženi da tužilji naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 108.900,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate.
Presudom Višeg suda u Nišu Gž 1128/20 od 19.10.2021. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tuženog i potvrđena prvostepena presuda u stavu prvom izreke. Stavom drugim izreke, preinačeno je rešenje o troškovima postupka sadržano u stavu trećem izreke prvostepene presude tako što je obavezan tuženi da tužilji naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 84.500,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate. Stavom trećim izreke, odbijen je zahtev tuženog za naknadu troškova drugostepenog postupka.
Protiv pravnosnažne drugostepene presude tuženi je izjavio reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava i predložio da se revizija smatra izuzetno dozvoljenom na osnovu člana 404. ZPP, zbog potrebe ujednačavanja sudske prakse.
Članom 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku - ZPP („Službeni glasnik RS“, br. 72/ 11 ... 55/14 ), propisano je da revizija je izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i kada je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija), dok je stavom 2. istog člana propisano da o dozvoljenosti i osnovanosti revizije iz stava 1. ovog člana, odlučuje Vrhovni kasacioni sud u veću od pet sudija.
Odlučujući o dozvoljenosti izjavljene revizije na osnovu člana 404. stav 2. ZPP („Službeni glasnik RS“ br. 72/ 11 ... 55/14) Vrhovni kasacioni sud je našao da nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji kao izuzetno dozvoljenoj, na osnovu člana 404. ZPP. Naime, nižestepeni sudovi su ocenili da tužilji kao oštećenoj koju je napao i ugrizao pas tuženog na javnoj površini, pripada pravo na naknadu nematerijalne štete za pretrpljene fizičke bolove i pretrpljeni strah primenom člana 200. ZOO i ocenom svih okolnosti od značaja za donošenje odluke o osnovu i visini naknade nematerijalne štete vodeći računa o značaju povređenog dobra i cilju kome služi ova naknada. Shodno navedenom, sporno pravno pitanje nije od opšteg interesa ili interesa ravnopravnosti građana već je vezano za konkretnu činjenično- pravnu situaciju i rešavanje spornog odnosa stranaka. Posebnom revizijom ne može se pobijati pravnosnažna presuda zbog pogrešne ocene izvedenih dokaza (čime se zapravo osporava utvrđeno činjenično stanje) zbog čega u konkretnom slučaju ne postoji potreba za ujednačavanjem sudske prakse ili novog tumačenja prava. Ukazivanje u reviziji na učinjene bitne povrede postupka pred drugostepenim sudom ne predstavlja razlog zbog koga se posebna revizija može izjaviti. Iz navedenog razloga, odlučeno je kao u stavu prvom izreke.
Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. u vezi člana 479. stav 6. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija nije dozvoljena.
Odredbom člana 468. stav 1. ZPP propisano je da se sporovima male vrednosti smatraju sporovi u kojima se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe. Odredbom člana 479. stav 6. ZPP propisano je da protiv odluke drugostepenog suda kojom je odlučeno u sporu male vrednosti revizija nije dozvoljena.
Tužba radi naknade štete podneta je 17.08.2017. godine. Vrednost predmeta spora je 180.000,00 dinara i postupak je vođen po pravilima o sporu male vrednosti.
Kako je pobijanom drugostepenom presudom odlučeno u sporu male vrednosti u kome je prema članu 479. stav 6. ZPP isključeno pravo na izjavljivanje revizije, to revizija tuženog nije dozvoljena.
Na osnovu člana 413. ZPP, odlučeno je kao u stavu drugom izreke.
Predsednik veća - sudija
Zvezdana Lutovac, s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić