
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 22743/2024
08.05.2025. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branke Dražić, predsednika veća, Marine Milanović, Vesne Mastilović, Ivane Rađenović i Vladislave Milićević, članova veća, u parnici tužioca JP KP „Lazarevac“ iz Lazarevca, koga zastupa punomoćnik Blagoje Timotijević, advokat iz ..., protiv tuženog AA iz ..., koga zastupa punomoćnik Jelena Ćerić, advokat iz ..., radi duga, odlučujući o reviziji tuženog, izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Valjevu Gž 681/24 od 01.08.2024. godine, u sednici održanoj 08.05.2025. godine, doneo je
R E Š E NJ E
NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o reviziji tuženog, izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Valjevu Gž 681/24 od 01.08.2024. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.
ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tuženog, izjavljena protiv presude Višeg suda u Valjevu Gž 681/24 od 01.08.2024. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Valjevu P 569/24 od 04.06.2024. godine, ispravljena rešenjem istog suda P 569/24 od 21.06.2024. godine ukinuto je rešenje o izvršenju Javnog izvršitelja Katarine Simić iz ... I.Ivk 832/23 od 05.01.2024. godine i odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev tužioca da se obaveže tuženi da mu na ime glavnog duga isplati 1.649,10 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 07.11.2022. godine do isplate, te je obavezan tužilac da tuženom na ime troškova postupka isplati 31.500,00 dinara.
Presudom Višeg suda u Valjevu Gž 681/24 od 01.08.2024. godine, stavom prvim izreke, odbijena je žalba tužioca i presuda Osnovnog suda u Valjevu P 569/24 od 04.06.2024. godine ispravljena rešenjem istog suda P 569/24 od 21.06.2024. godine potvrđena u stavu prvom izreke i u delu stava drugog izreke u kome je odbijen tužbeni zahtev za isplatu zakonske zatezne kamate na iznos glavnog duga počev od 07.11.2022. godine do isplate. Stavom drugim izreke, preinačena je prvostepena presuda u stavu drugom izreke u pogledu odluke o glavnoj stvari tako što je obavezan tuženi da tužiocu isplati 1.649,10 dinara, kao i u stavu trećem izreke. Stavom trećim izreke, obavezan je tuženi da tužiocu na ime troškova drugostepenog postupka.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tuženi je blagovremeno izjavio reviziju, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava, s tim što je predložio da se o reviziji odlučuje kao o izuzetno dozvoljenoj primenom odredbe člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku.
Prema odredbi člana 404. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br.72/11...10/23 – dr.zakon, u daljem tekstu ZPP), posebna revizija se može izjaviti zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja se ne bi mogla pobijati revizijom, ako je po oceni Vrhovnog suda, potrebno razmotriti pravna pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava.
Pobijanom pravnosnažnom presudom, odlučeno je o tužbenom zahtevu za isplatu novčanog iznosa na ime duga po osnovu neplaćene parking karte. Drugostepeni sud je primenio materijalno pravo iz odredbe član 9. stav 2. Odluke o javnim parkiralištima Grada Beograda i ocenio da je tuženi kao vlasnik vozila u obavezi da tužiocu isplati dug po osnovu troškova parkiranja, s obzirom da je isti bio registrovan kao vlasnik vozila u evidenciji MUP-a na dan kada je izvršena komunalna usluga parkiranja, a vozač nije identifikovan, zbog čega je isti pasivno legitimisan. Vrhovni sud nalazi da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uslovi iz člana 404. ZPP, jer se revizijom tuženog ne ukazuje da postoji potreba da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili da postoji potreba novog tumačenja prava ili neujednačena sudska praksa, niti se ukazuje na suprotne odluke, a odluke nižestepenih sudova o neosnovanosti tužbenog zahteva zasnovane su na primeni odgovarajućih odredaba materijalnog prava, zbog čega je i odlučeno kao u stavu prvom izreke.
Vrhovni sud je ispitao dozvoljenost revizije u granicama svojih ovlašćenja na osnovu odredbe člana 410. stav 2. tačka 5 i utvrdio da revizija tuženog nije dozvoljena.
Odredbom člana 468. stav 1. ZPP, propisano je da se sporovima male vrednosti smatraju sporovi u kojima se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe. Odredbom člana 479. stav 6. ZPP, propisano je da protiv odluke drugostepenog suda kojom je odlučeno u sporu male vrednosti revizija nije dozvoljena.
Predlog za izvršenje na osnovu verodostojene isprave je podnet dana 21.12.2023. godine. Vrednost predmeta spora je 1.649,10 dinara, a spor je vođen po pravilima spora male vrednosti.
Imajući u vidu da se u konkretnom slučaju radi o imovinskopravnom sporu u kome se tužbeni zahtev odnosi na novčano potraživanje, u kome vrednost predmeta spora ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra, što znači da se radi o sporu male vrednosti u kome revizija nije dozvoljena, to i revizija tužioca nije dozvoljena, primenom člana 479. stav 6. ZPP.
U sporovima male vrednosti dozvoljenost revizije se ne ceni prema odredbi člana 13. stav 1. tač. 2. i 3. Zakona o izmenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 55/14), odnosno noveliranoj odredbi člana 403. stav 2. tačke 2. i 3. ZPP, pa preinačenje prvostepene presude od strane drugostepenog suda nije od uticaja na dozvoljenost izjavljene revizije.
Iz iznetih razloga, Vrhovni sud je na osnovu člana 413. ZPP, u vezi člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, odlučio kao u izreci.
Vrhovni sud je imao u vidu da je u stavu trećem izreke drugostepene presude sud propustio da unese iznos dosuđenih troškova drugostepenog postupka, koje je prema obrazloženju dosudio u visini od 21.800,00 dinara, ali je ocenio da se radi o očiglednoj grešci u pisanju otpravka presude, koju drugostepeni sud primenom člana 362. ZPP, može ispraviti posebnim rešenjem.
Predsednik veća - sudija
Branka Dražić s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković

.jpg)
