Rev 22827/2023 3.19.1.25.1.4; posebna revizija

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 22827/2023
22.02.2024. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Dragane Marinković, predsednika veća, Marine Milanović, Zorice Bulajić, Vesne Stanković i Radoslava Mađarov, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., Opština Lebane, čiji je punomoćnik Aleksandra Polić Stanković, advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije, Vlade Republike Srbije, koju zastupa Državno pravobranilaštvo, Odeljenje u Leskovcu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 3696/2022 od 06.04.2023. godine, u sednici održanoj 22.02.2024. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 3696/2022 od 06.04.2023. godine, kao izuzetno dozvoljenoj, u potvrđujućem delu.

ODBACUJE SE revizija tužene izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 3696/2022 od 06.04.2023. godine u potvrđujućem delu.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Lebanu P 175/22 od 29.09.2022. godine, stavom prvim izreke, obavezana je tužena da tužiocu po osnovu naknade štete isplati 658.738,45 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 29.09.2022. godine do isplate. Stavom drugim izreke, obavezana je tužena da tužiocu na ime troškova parničnog postupka isplati 139.768,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti odluke do isplate.

Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž 3696/2022 od 06.04.2023. godine, stavom prvim izreke, preinačena je prvostepena presuda tako što je obavezana tužena da tužiocu na ime naknade štete isplati 419.853,17 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 15.08.2022. godine, dok je za veći iznos do iznosa dosuđenog prvostepenom presudom od 658.738,45 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 29.09.2022. godine tužbeni zahtev odbijen. Stavom drugim izreke, obavezana je tužena da tužiocu na ime troškova postupka isplati 84.596,00 dinara.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu u potvrđujućem delu, tužena je blagovremeno izjavila reviziju, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava, sa predlogom da se o reviziji odluči kao o izuzetno dozvoljenoj, u smislu člana 404. Zakona o parničnom postupku.

Članom 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku - ZPP („Službeni glasnik RS“, br.72/11...18/20) u vezi člana 92. Zakona o uređenju sudova („Službeni glasnik RS“, broj 10/23), propisano je da posebna revizija se može izjaviti zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla pobijati revizijom, ako je po oceni Vrhovnog suda potrebno razmotriti pravna pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava, dok je stavom 2. istog člana propisano da ispunjenost uslova za izuzetnu dozvoljenost revizije Vrhovni sud ceni u veću od pet sudija.

Pravnosnažnom presudom obavezana je tužena da tužiocu naknadi materijalnu štetu koju je pretrpeo na zasadima biljnih kultura na svojoj parceli u Opštini Lebane usled elementarne nepogode - grada i oluje dana 06.07.2020. godine. Po Zakonu o ministarstvima („Službeni glasnik RS“ 128/20, 116/22) poslovi protivgradne zaštite su u nadležnosti Ministarstva unutrašnjih poslova i obavljaju se u Sektoru za vanredne situacije. Sezona odbrane od grada u Republici počinje 15. aprila i završava se 15. oktobra. Tužena je odgovorna za nastalu štetu jer je propustila da obezbedi neophodne uslove i mere za protivgradnu zaštitu (nije u vanrednoj situaciji naredila strelcima da dejstvuju u cilju zaštite). Grad ne predstavlja višu silu da bi tužena bila oslobođena odgovornosti po članu 177. ZOO jer se pojava gradonosnih oblaka može u meteorološkom smislu predvideti i šteta u pretežnom delu sprečiti. Zbog toga je Republika Srbija odgovorna za štetu po članu 35. Ustava RS, članu 172. ZOO i po pravilima iz Zakona o odbrani od grada. Naknada štete umanjena je za iznos od 30% jer ni blagovremeno preduzete mere zaštite od grada ne garantuju 100% zaštitu već je procenat uspešnosti dejstva protivgradne zaštite 70%.

Kod navedenog Vrhovni sud nalazi da u ovom slučaju nisu ispunjeni uslovi propisani odredbom člana 404. stav 1. ZPP pošto ne postoji potreba razmatranja pravnih pitanja od opšteg interesa ili pravnih pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, niti novog tumačenja prava, već se revizijom osporava utvrđeno činjenično stanje. Razlozi na kojima su zasnovane odluke nižestepenih sudova nisu u suprotnosti sa tumačenjem prava i pravnim shvatanjem Vrhovnog kasacionog suda u pogledu primene odredbe člana 172. Zakona o obligacionim odnosima, koja je u ovom slučaju primenjena. Revizija je usmerena na razrešenje činjeničnog pitanja konkretnog spora, dok se ukazivanjem na izostanak uzročno – posledične veze u konkretnom slučaju, zapravo osporava utvrđeno činjenično stanje i odgovornost tužene, što nije razlog za odlučivanje o reviziji kao izuzetno dozvoljenoj radi ujednačavanja sudske prakse. Ukazivanje u reviziji na drugačiju odluku Apelacionog suda, ne ukazuje nužno i na drugačiji pravni stav izražen u toj odluci, jer odluka o osnovanosti zahteva u ovoj vrsti sporova zavisi od utvrđenog činjeničnog stanja u svakom konkretnom slučaju. Pored toga, bitne povrede odredaba parničnog postupka nisu dozvoljen revizijski razlog.

Iz navedenih razloga, Vrhovni sud je na osnovu člana 404. ZPP odlučio kao u stavu prvom izreke ovog rešenja.

Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5, u vezi člana 403. stav 3. ZPP, Vrhovni sud je utvrdio da revizija nije dozvoljena.

Prema članu 403. stav 3. ZPP, revizija nije dozvoljena u imovinsko-pravnim sporovima, ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.

Tužba u ovoj pravnoj stvari podneta je 10.06.2021. godine, vrednost predmeta spora je 10.000,00 dinara. Podneskom od 15.08.2022. godine tužba je preinačena povećanjem tužbenog zahteva na iznos od 658.738,45 dinara.

Kako vrednost predmeta spora pobijanog dela pravnosnažne presude od 419.853,17 dinara ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra po srednjem kursu NBS na dan preinačenja tužbe, to revizija tužene nije dozvoljena u smislu člana 403. stav 3. ZPP.

Odredbom člana 403. stav 2. tačka 2. ZPP propisano je da je revizija uvek dozvoljena ako je drugostepeni sud preinačio presudu i odlučio o zahtevima stranaka.

U smislu navedenog člana, pravilo o dozvoljenosti revizije kod preinačenja primenjuje se samo u situaciji kada je izvršeno preinačenje na štetu revidenta, odnosno kada je reviziju izjavila stranka kojoj je zbog preinačenja pravo uskraćeno ili smanjeno. U konkretnom slučaju, odluka je preinačena u korist revidenta – tuženog koji revizijom pobija deo pravnosnažne presude kojim je prvostepena presuda potvrđena, pa pravo tuženog nije uskraćeno ni smanjeno, zbog čega revizija na osnovu člana 403. stav 2. tačka 2. Zakona o parničnom postupku, nije dozvoljena.

Na osnovu člana 413. ZPP, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća – sudija

Dragana Marinković, s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković