Rev 2297/2019 3.19.1.25.6.6.2 dozvoljenost predloga za ponavljanje postupka

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 2297/2019
04.07.2019. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branislave Apostolović, predsednika veća, Zorane Delibašić i Branislava Bosiljkovića, članova veća, u parnici tužioca-protivtuženog AA iz ..., čiji je punomoćnik Svetlana Tekić, advokat iz ..., protiv tužene-protivtužilje BB iz ..., čiji je punomoćnik Dušan Uzelac, advokat iz ..., radi isplate, rešavajući o reviziji tužioca-protivtuženog izjavljenoj protiv rešenja Višeg suda u Novom Sadu Gž 4437/2016 od 10.05.2018. godine, u sednici veća održanoj 04.07.2019. godine, doneo je

R E Š E NJ E

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužioca - protivtuženog izjavljena protiv rešenja Višeg suda u Novom Sadu Gž 4437/2016 od 10.05.2018. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Viši sud u Novom Sadu je rešenjem Gž 4437/2016 od 10.05.2018. godine, odbacio predlog tužioca - protivtuženog za ponavljanje postupka od 03.02.2017. godine.

Protiv rešenja drugostepenog suda tužilac - protivtuženi je izjavio reviziju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.

Vrhovni kasacioni sud je ispitao pobijenu odluku na osnovu člana 386. i člana 400. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik SRJ“, br. 3/02) i člana 491. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 125/04 i 111/09), u vezi člana 506. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/11, 55/14 i 87/18) i utvrdio da revizija nije osnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 354. stav 2. tačka 11. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, a nema ni bitne povrede na koju se revizijom ukazuje.

Prema činjeničnom stanju na kome je zasnovana pobijena odluka, tužilac – protivtuženi je 12.02.2007. godine podneo predlog za ponavljanje postupka pravnosnažno okončanog presudom Opštinskog suda u Novom Sadu – Odeljenja u Beočinu P 58/96 od 22.05.2002. godine, a koja je u pretežnom delu potvrđena presudom Okružnog suda u Novom Sadu Gž 372/06 od 08.02.2006.godine, a preinačena samo u delu odluke o kamati. Vrhovni sud Srbije je presudom Rev 2087/06 od 18.10.2006. godine odbio reviziju tužioca-protivtuženog izjavljenu protiv navedene drugostepene presude.

Rešenjem Opštinskog suda u Novom Sadu – Odeljenje u Beočinu P 58/96 od 08.05.2007. godine, navedeni predlog je usvojen, pa su ukinute u celosti napred navedena prvostepena presuda, drugostepena presuda, kao i presuda Vrhovnog suda Srbije Rev 2087/06 od 18.10.2006. godine i određeno je da će ponovljeni postupak biti sproveden pod poslovnim brojem P 62/07. U ponovnom postupku Osnovni sud u Novom Sadu – Sudska jedinica Beočin je dana 29.12.2010. godine doneo presudu P 7666/10 kojom su i tužbeni i protivtužbeni zahtevi delimično usvojeni, a protiv navedene presude obe parnične stranke su izjavile žalbu, dok su tuženi- protivtužioci VV i BB izjavili žalbu i protiv rešenja Opštinskog suda u Novom Sadu – Odeljenja u Beočinu P 58/96 od 08.05.2007. godine.

Apelacioni sud u Novom Sadu je rešenjem Gž 1541/11 od 28.04.2011. godine usvojio žalbu tuženih i preinačio prvostepeno rešenje od 08.05.2007. godine tako što je odbio kao neosnovan predlog tužioca-protivtuženog za ponavljanje parničnog postupka okončanog pravnosnažnom presudom Opštinskog suda u Novom Sadu – Odeljenja u Beočinu P 58/96 od 22.05.2002. godine i Okružnog suda u Novom Sadu Gž 372/06 od 08.02.2006. godine, a istim rešenjem je ukinuta i ožalbena presuda od 29.12.2010. godine. Vrhovni kasacioni sud je rešenjem Rev 899/11 od 21.09.2011. godine odbio reviziju tužioca-protivtuženog izjavljenu protiv navedenog rešenja Apelacionog suda u Novom Sadu od 28.04.2011. godine.

Rešenjem Osnovnog suda u Novom Sadu P 4753/11 od 07.04.2015. godine, odbijen je novi predlog tužioca-protivtuženog za ponavljanje postupka (podnet 12.05.2014. godine) u predmetu koji je vođen pod brojem P 7666/10 (novi broj P 4753/11). Rešenjem Višeg suda u Novom Sadu Gž 1504/16 od 24.05.2016. godine, žalba tužica-protivtuženog je odbijena i potvrđeno je prvostepeno rešenje od 07.04.2015. godine.

Po novom predlogu za ponavljanje postupka tužioca-protivtuženog od 07.07.2016. godine, prvostepeni sud je doneo rešenje P 4753/11 od 07.10.2016. godine kojim je usvojio predlog za ponavljanje postuka u predmetu P 4753/11, te ukinuo presudu Opštinskog suda u Novom Sadu – Odeljenja u Beočinu P 58/96 od 22.05.2002. godine, presudu Okružnog suda u Novom Sadu Gž 372/06 od 08.02.2006. godine i presudu Vrhovnog suda Srbije Rev 2087/06 od 18.10.2006. godine. Odlučujući o žalbi tužene-protivtužilje, Viši sud u Novom Sadu je rešenjem Gž 4437/16 od 21.12.2016. godine ukinuo rešenje Osnovnog suda u Novom Sadu P 4753/11 od 07.10.2016. godine, a predlog za ponavljanje postupka tužioca-protivtuženog od 07.07.2016. godine odbacio. Tužilac-protivtuženi je dana 03.02.2017. godine podneo predlog za ponavljanje postupka kao vanredni pravni lek na rešenje Višeg suda u Novom Sadu Gž 4437/16 od 21.12.2016. godine, bez navođenja zakonskog osnova po kome se traži ponavljanje postupka.

Imajući u vidu navedeno, Vrhovni kasacioni sud nalazi da je drugostepeni sud pravilno odbacio predlog tužioca-protivtuženog kao nepotpun u smislu odredbe člana 426. stav 1. u vezi člana 425. stav 2. ZPP.

Odredbom člana 425. stav 2. ZPP („Službeni glasnik RS“, br.125/04 i 111/09), propisano je da se u predlogu naročito moraju navesti: zakonski osnov po kome se traži ponavljanje, okolnosti iz kojih proizilazi da je predlog podnesen u zakonskom roku i dokazi kojima se potkrepljuju navodi predlagača.

Odredbom člana 426. stav 1. ZPP propisano je da neblagovremene, nepotpune ili nedozvoljene predloge za ponavljanje postupka će odbaciti rešenjem predsednik veća bez održavanja ročišta, dok je odredbom člana 429. istog zakona propisano da ako se razlog za ponavljanje postupka odnosi isključivo na postupak pred višim sudom, predsednik veća prvostepenog suda će po održanom ročištu za raspravljanje o predlogu za ponavljanje postupka dostaviti predmet tom višem sudu radi donošenja odluke, a stavom drugim istog člana propisano je da kada predmet stigne višem sudu, predsednik veća postupiće po odredbi člana 368. tog zakona.

U konkretnom slučaju, budući da u predlogu tužioca-protivtuženog za ponavljanje postupka pred višim sudom nije naveden ni jedan zakonski osnov po kome se traži ponavljanje postupka već se samo paušalno ističe da se isti podnosi kao vanredni pravni lek shodno odredbama članova 422. i 424. ZPP, a da samim tim se ne može ispitati ni da li je predlog za ponavljanje postupka podnet u zakonskom roku shodno odredbama člana 424. ZPP, pravilan je zaključak Višeg suda u Novom Sadu da je predlog za ponavljanje nepotpun i da je isti trebalo odbaciti.

Ostalim navodima revizije se ne dovodi u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane odluke, zbog čega je odlučeno kao u izreci u smislu člana 393. ZPP u vezi člana 400. tada važećeg Zakona o parničnom postupku.

Predsednik veća - sudija

Branislava Apostolović,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić