
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 23469/2024
28.05.2026. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branislava Bosiljkovića, predsednika veća, Jasmine Simović, Radoslave Mađarov, Dragane Boljević i Irene Vuković, članova veća, u parnici tužioca AA d.o.o ..., čiji je punomoćnik Ivana Milosavljević, advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije – Visoki savet sudstva – Osnovni sud u Kragujevcu, koju zastupa Državno pravobranilaštvo sa sedištem u Beogradu, radi duga, odlučujući o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Beogradu Gž 14196/22 od 27.06.2024. godine, u sednici održanoj 28.05.2026. godine, doneo je
P R E S U D U
DOZVOLJAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Beogradu Gž 14196/22 od 27.06.2024. godine.
PREINAČUJE SE presuda Višeg suda u Beogradu Gž 14196/22 od 27.06.2024. godine, tako što se ODBIJA kao neosnovana žalba tužioca i POTVRĐUJE presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu P 18738/20 od 19.04.2022. godine, i ODBIJA zahtev tužioca za naknadu troškova žalbenog postupka.
OBAVEZUJE SE tužilac da tuženoj na ime troškova revizijskog postupka isplati 18.000,00 dinara, u roku od 8 dana od dostavljanja prepisa presude.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu P 18738/20 od 19.04.2022. godine, stavom prvim izreke, odbijen je tužbeni zahtev da se obaveže tužena da tužiocu isplati iznos od 3.500,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 07.06.2017. godine do isplate. Stavom drugim izreke, tužilac je obavezan da tuženoj naknadi parnične troškove od 6.000,00 dinara.
Presudom Višeg suda u Beogradu Gž 14196/22 od 27.06.2024. godine, stavom prvim izreke, preinačena je prvostepena presuda u stavu prvom izreke tako što je obavezana tužena da tužiocu na ime duga isplati 3.500,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 08.06.2017. godine do isplate, a u delu kojim je tražena isplata kamate za period od 07.06.-08.06.2017. godine tužbeni zahtev je odbijen. Stavom drugim izreke, preinačena je prvostepena presuda u stavu drugom izreke tako što je obavezana tužena da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka od 39.800,00 dinara. Stavom trećim izreke, tužena je obavezana da tužiocu naknadi troškove drugostepenog postupka od 21.800,00 dinara.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužena je blagovremeno izjavila reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava, pozivajući se na član 404. ZPP.
Po oceni Vrhovnog suda, posebna revizija tužene u ovom sporu je dozvoljena radi ujednačavanja sudske prakse, zbog čega je na osnovu člana 404. ZPP odlučeno kao u prvom stavu izreke.
Ispitujući pobijanu presudu, na osnovu člana 408. ZPP („Službeni glasnik RS“ broj 72/11...10/23), Vrhovni sud je našao da je revizija tužene osnovana.
U sprovedenom postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti. Revizijom se posebno ne ukazuje na druge bitne povrede odredaba parničnog postupka, kao razloge za taj vanredni pravni lek u smislu člana 407. stav 1. tačka 2. i 3. ZPP.
Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilac je u parničnom postupku koji se vodio pred Osnovnim sudom u Kragujevcu pod brojem P 14577/16, sačinio nalaz i mišljenje veštaka 07.08.2015. godine. Nagrada i naknada troškova za obavljeno veštačenje u iznosu od 7.000,00 dinara isplaćeni su tužiocu iz predujma koji je uplatio tužilac u tom postupku. Rešenjem suda pred kojim je vođen postupak donetim na ročištu za glavnu raspravu od 23.05.2017. godine, na predlog tužioca u tom postupku sud je naložio dopunu veštačenja, ali tom prilikom nije naložio uplatu novog predujma za ovu radnju u postupku. Tužilac je izradio dopunski nalaz i mišljenje i ujedno, 07.06.2017. godine, sudu dostavio predračun na iznos od 3.500,00 dinara na ime izrade dopunskog nalaza. Pošto sud nije doneo rešenje kojim mu je ovaj iznos dosudio kao opravdan, tužilac zahteva njegovu isplatu u predmetnoj parnici pokrenutoj 28.05.2020. godine.
Sa polazištem od navedene činjenice prvostepeni sud, pozivom na odredbe člana 33. Pravilnika o naknadi troškova u sudskim postupcima, članova 259.-275. Zakona o parničnom postupku i člana 172. Zakona o obligacionim odnosima, nalazi da nema uslova za obavezivanje države da naknadi spornu štetu zbog nepravilnog i nezakonitog rada suda, pošto je dopunu nalaza veštak izradio na predlog tužioca, a pre izrade dopune nalaza troškovi za tu radnju nisu bili predviđeni. Pri tome, zadatak osnovnog i dopunskog veštačenja bio je isti – obračun razlike između isplaćene i pripadajuće naknade za slučaj nezaposlenosti tužiocu u određenom periodu, s tim što se osnovni nalaz i mišljenje sudskog veštaka i dopunskog razlikuju po metodologiji obračuna po datom zadatku suda, a koji obračun se odnosi na isti period i istu razliku, kao i u osnovnom nalazu i mišljenju. Prema tome, veštak se dopunskim nalazom i mišljenjem nije izjašnjavao o novim činjenicama, već se u potpunosti izjasnio o zadatku veštačenja, određenom rešenjem suda kojim je određeno veštačenje.
Drugostepeni sud, s pozivom na član 172. Zakona o obligacionim odnosima nalazi da tužilac ima pravo na posebnu naknadu i nagradu za izradu dopunskog nalaza i mišljenja, odvojeno od naknade koja mu je već isplaćena, pošto je zbog propusta suda tužiocu prouzrokovana šteta u vidu neisplaćenih troškova na ime obavljenog veštačenja.
Po stanovištu Vrhovnog suda, pravilno je prvostepeni sud odlučio kada je odbio tužbeni zahtev za naknadu štete.
Odredbom člana 172. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima propisano je da pravno lice odgovara za štetu koju njegov organ prouzrokuje trećem licu u vršenju ili u vezi sa vršenjem svojih funkcija. Prema članu 6. stav 1. Zakona o sudijama („Službeni glasnik RS“, br. 116/08... 76/21), važećeg u vreme nastanka spornog novčanog potraživanja, za štetu koju sudija prouzrokuje nezakonitim ili nepravilnim radom odgovara Republika Srbija. Isto je predviđeno odredbom člana 7. stav 1. sada važećeg Zakona o sudijama („Službeni glasnik RS“, br. 10/23).
Zakonom o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/11... 10/23), pored ostalog, propisano je: da je stranka koja predloži izvođenje dokaza dužna da po nalogu suda unapred položi iznos potreban za podmirenje troškova koji će da nastanu povodom izvođenja dokaza (član 152. stav 1); ako izvođenje dokaza predlažu obe stranke, sud će odrediti da iznos potreban za podmirenje troškova polože obe stranke na jednake delove, a ako je izvođenje dokaza određeno po službenoj dužnosti, odrediće da iznos položi stranka na koju pada teret dokazivanja činjenice o kojoj se izvodi dokaz (član 152. stav 2); da sud izvodi dokaz veštačenjem ako je radi utvrđenja ili razjašnjenja neke činjenice potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže (član 259); da veštak ima pravo na naknadu putnih troškova i troškova ishrane i smeštaja, u skladu sa posebnim propisom, na izgubljenu zaradu i troškove veštačenja, kao i pravo na nagradu za izvršeno veštačenje (član 268. stav 1); da se u pogledu naknade troškova i nagrade veštaka shodno primenjuju odredbe člana 258. stav 2. i 3. tog Zakona (član 268. stav 2); da stranka koja je predložila veštačenje ili ako je sud naložio stranci da snosi troškove veštačenja određenog po službenoj dužnosti, plaća naknadu i nagradu veštaka, a o izvršenom plaćanju podnosi dokaz sudu u roku od 8 dana od dana uplate (član 268. stav 3); da pisani nalaz veštaka, pored podataka o tome gde i kada je izvršeno veštačenje, licima koja su prisustvovala veštačenju i licima koja nisu prisustvovala, a uredno su pozvana i priloženoj dokumentaciji, mora da sadrži i obrazloženje sa navedenim činjenicama i dokazima na kojima je nalaz zasnovan i stručno mišljenje (član 270. stav 3); da ako veštak dostavi nalaz i mišljenje koji je nejasan, nepotpun ili protivrečan sam sebi, sud će da naloži veštaku da dopuni ili ispravi nalaz i mišljenje, i odrediće rok za otklanjanje nedostataka, odnosno pozvaće veštaka da se izjasni na ročištu (član 270. stav 4). Prema članu 258. stav 2. i 3. navedenog Zakona, koji se shodno primenjuje na naknadu troškova i nagradu veštaka, veštak treba da zahteva naknadu troškova i nagradu odmah po saslušanju, a sud će u rešenju kojim se određuju troškovi veštaka odlučiti da se određeni iznos islati iz položenog predujma, a ako predujam nije položen, naložiće stranci da određeni iznos plati veštaku u roku od 8 dana.
Pravilnikom o naknadi troškova u sudskim postupcima („Službeni glasnik RS“, br. 9/16... 13/20), veštaku je, pored troškova, priznato i pravo na nagradu (član 17), koja se ostvaruje na njegov zahtev (članovi 31. i 32) i propisan način određivanja nagrade (član 18).
U konkretnom slučaju, tužilac je određen za veštaka u sporu o novčanom potraživanju po osnovu naknade za nezaposlenost. Predmet veštačenja bilo je utvrđivanje iznosa manje isplaćene novčane naknade za slučaj nezaposlenosti u određenom vremenskom periodu. Troškovi tog veštačenja isplaćeni su iz predujma koji je položila stranka koja je izvođenje tog dokaza predložila, saglasno članu 152. stav 1. i članu 258. stav 3. u vezi člana 268. stav 2. tog Zakona.
Dopunsko veštačenje određeno je na osnovu člana 270. stav 4. ZPP, a ne po službenoj dužnosti u smislu člana 152. stav 2. tog Zakona, u kom slučaju bi postojao propust suda da naloži tužiocu u tom sporu da položi iznos potreban za podmirenje troškova tog veštačenja, odnosno da posebnim rešenjem u skladu sa članom 258. stav 3. u vezi člana 268. stav 2. ZPP naloži toj stranci da tužiocu isplati određeni iznos na ime nagrade za dopunu veštačenja. Dopunskim veštačenjem u konkretnom slučaju su ispravljeni nedostaci osnovnog veštačenja, tako da njegove troškove ne mora da snosi tužilac u tom sporu, a sud u tom postupku nije doneo rešenje da se veštaku troškovi dopunskog nalaza dosuđuju kao opravdani. O troškovima veštačenja odlučuje sud koji je doneo rešenje i naložio veštačenje, taj sud tužiocu nije priznao sporne troškove kao opravdane, pa nema odgovornosti tužene države za štetu po članu 172. stav 1. ZOO.
Iz navedenih razloga, na osnovu člana 416. stav 1. ZPP, odlučeno je kao u drugom stavu izreke.
Na osnovu odredbi članova 165. stav 2, 162. i 154. Zakona o parničnom postupku, tuženoj je stavom trećim izreke dosuđen opravdani trošak revizijskog postupka, koji čini nagrada za sastav revizije od 18.000,00 dinara.
Predsednik veća – sudija
Branislav Bosiljković,s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković

.jpg)
