
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 2374/2019
09.09.2020. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni kasacioni sud u veću sastavljenom od sudija: Zvezdane Lutovac, predsednika veća, Jelene Borovac i Dragane Marinković, članova veća, u parnici tužioca Republike Srbije – Ministarstvo finansija, Poreska uprava, koju zastupa Državno pravobranilaštvo iz Beograda, protiv tuženih AA iz ..., čiji je punomoćnik Miroslav Vlajić, advokat iz ... i Preduzeća „TVADV“ DOO za marketing, trgovine i usluge, nepoznatog sedišta, koga zastupa privremeni zastupnik Ruža Damjanović, advokat iz ..., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 3533/17 od 12.10.2018. godine, u sednici održanoj 09.09.2020. godine, doneo je
P R E S U D U
ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužioca, izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 3533/17 od 12.10.2018. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Višeg suda u Beogradu P 4/13 od 22.12.2016. godine, stavom prvim izreke, delimično je usvojen tužbeni zahtev pa je obavezan drugotuženi preduzeće „TVADV“ DOO Marketing, trgovina i usluge, nepoznatog sedišta, da tužiocu isplati iznos od 295.476.654,01 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od 17.10.2012. godine kao dana podnošenja tužbe a do konačne isplate. Stavom drugim izreke, odbijen je tužbeni zahtev tužioca u delu u kojem je tražio da se obaveže prvotuženi AA iz ... da mu isplati taj isti iznos, sa zakonskom zateznom kamatom. Stavom trećim izreke, drugotuženo preduzeće je obavezano da tužiocu na ime troškova parničnog postupka isplati 785.000,00 dinara.
Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž 3533/17 od 12.10.2018. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužioca i prvostepena presuda je potvrđena u stavu drugom izreke. Stavom drugim izreke, prvostepena presuda je preinačena u stavu prvom izreke, tako što je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtev tužioca kojim je tražio da se obaveže tuženi Preduzeće „TVADV“ DOO za marketing, trgovinu i usluge, nepoznatog sedišta, da joj isplati iznos od 295.476.654,01 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 17.10.2012. godine pa do isplate. Stavom trećim izreke, preinačeno je rešenje o troškovima postupka sadržano u stavu trećem izreke prvostepene presude, tako što je tužilac obavezan da tuženom AA naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 62.049,00 dinara.
Protiv navedene pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužilac je blagovremeno izjavio reviziju, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.
Ispitujući pravilnost pobijane presude u smislu člana 408. ZPP („Službeni glasnik RS“, br.72/11, 55/14), Vrhovni kasacioni sud je našao da je revizija dozvoljena, ali da nije osnovana.
Donošenjem pobijane presude nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, a revizijski navod da je donošenjem pobijane presude učinjena bitna povreda iz člana 374. stav 1. ZPP, ne sadrže označenje konkretne zakonske odredbe, niti činjenice iz kojih bi se mogao izvesti zaključak o kojoj bitnoj povredi postupka se radi.
Prema utvrđenom činjeničnom stanju, Preduzeće „TVADV“ DOO i Preduzeće „Navip“, zaključili su ugovor o zajedničkom investiranju 15.01.2007. godine koji za predmet ima zajedničko investiranje projekata, podizanjem novih zasada vinove loze u cilju zajedničkog sticanja profita, sa investicijom od 858.000.000,00 dinara, od čega je svaka od ugovornih strana trebalo da snosi polovinu investicije. Aneksom broj 1 ovog ugovora od 28.02.2007. godine, ugovorne strane su ugovorile da preduzeće „TVADV“ preuzima na sebe obavezu da izmiri poreski dug preduzeća „Navip“ u iznosu od 429.000.000,00 dinara, što će se smatrati njegovim delom finansiranja projekta. Aneksom broj 2 istog ugovora od 01.03.2007. godine ugovorne strane su dogovorile da preduzeće „Navip“ investira u zajednički projekat iznos od 429.000.000,00 dinara Preduzeće „TVADV“ DOO dalo je Ministarstvu finansija – Poreskoj upravi, Filijali Zemun, saglasnost kojom neopozivo izjavljuje da će izmiriti deo dospelog poreskog duga od 429.000.000,00 dinara na osnovu duga po ugovorenom odnosu sa preduzećem „Navip“ DOO. Rešenjem Ministarstva finansija – Poreske uprave, Filijala Zemun od 11.03.2008. godine, prenete su u državnu svojinu Republike Srbije pokretne stvari dužnika, poreskog obveznika „TVADV“ DOO, bliže navedene u tom rešenju, procenjene vrednosti 479.461.641,00 dinara (1/3 idealnog dela procentualne vrednosti 159.820.546,91 dinara). Rešenjem Ministarstva finansija – Poreske uprave, Filijala Zemun od 27.10.2009. godine, određena je prinudna naplata poreskog obveznika „NAVIP“ DOO za obaveze dospele do tog datuma u iznosu od 537.466.907,91 dinara, te je naloženo dužniku – poreskom obvezniku preduzeću „TVADV“ DOO da preda pokretne stvari bliže navedene u stavu drugom tog rešenja. Zapisnikom o popisu i proceni pokretnih stvari u postupku ustanovljanja založnog prava na pokretnim stvarima upisanih u registar zaloge, u postupku prinudne naplate Ministarstva finansija – Poreske uprave, Filijala Zemun od 23.12.2009. godine, ustanovljena su založna prava na pokretnim stvarima bliže opisanim u zapisniku ukupne vrednosti 545.977.454,00 dinara, upisom u registar zaloge na pokretnim stvarima u korist Republike Srbije u postupku prinudne naplate poreske obaveze poreskog obveznika „NAVIP“ DOO dospelih za plaćanje do 27.10.2009. godine a koja nije plaćena u zakonskom roku kao sredstvo obezbeđenja naplate u ukupnom iznosu od 537.466.907,91 dinara od dužnika poreskog obveznika „TVADV“ DOO, koje su ostavljene na čuvanje ovom dužniku poreskog obveznika do njihovog oduzimanja. Rešenjem o prinudnoj naplati poreske obaveze iz nenovčanih potraživanja Ministarstva finansija – Poreske uprave, Filijala Zemun od 23.12.2009. godine, određena je prinudna naplata poreske obaveze poreskog obveznika „NAVIP“ AD koje su dospele za plaćanje do 22.12.2009. godine a koje nisu plaćene u zakonskom roku, u iznosu od 191.728.418,41 dinar, pa je naloženo dužniku poreskog obveznika - ovde drugotuženom da preda pokretne stvari navedene u tom rešenju. Iz zapisnika o popisu i proceni pokretnih stvari u postupku ustanovljavanja založnog prava na pokretnim stvarima upisanim u registar zaloge, u postupku prinudne naplate Ministarstva finansija – Poreske uprave, Filijala Zemun od 24.12.2009. godine, proizlazi da je ustanovljeno založno pravo na pokretnim stvarima upisom u registar zaloga na pokretnim stvarima u korist Republike Srbije, u postupku prinudne naplate obaveze poreskog obveznika „Navip“ DOO koje su dospele za plaćanje do 22.12.2009. godine, a koje nisu plaćene u zakonskom roku kao sredstvo obezbeđenja naplate u ukupnom iznosu od 191.728.418,00 dinara, a dužniku poreskog obveznika - ovde drugotuženom ustanovljena je zaloga na pokretnim stvarima bliže opisanim u tom zapisniku ukupne vrednosti 1.441.706.132,00 dinara koje su mu ostavljene na čuvanje do njihovog oduzimanja. Rešenjem Ministarstva finansija – Poreske uprave, Filijala Zemun od 03.05.2010. godine, prenete su u državinu pokretne stvari poreskog obveznika „NAVIP“ DOO, bliže navedene u tom rešenju, ukupne vrednosti 237.756.785,72 dinara. Rešenjem Ministarstva finansija – Poreske uprave, Filijala Zemun od 13.05.2010. godine utvrđeno je da se tim rešenjem prenose u državnu svojinu pokretne stvari poreskog obveznika „NAVIP“ AD koje nisu prodate u postupku prinudne naplate i to: linija za proizvodnju poluetilenskih folija kapaciteta 150 kg po času, gornja i donja motalica širine 1500 mm, pneumatska sa mikrokonvertorom sa sistemom za izmenu sita vrednosti 96.013.666,67 dinara, linija za proizvodnju poluetilenske folije ekstruder, kapaciteta 70 kg po času od 315 mm, rotaciona sa prstenom za hlađenje folije i turbinom, gornja motalica širine 1500 mm i donja motalica širine 1400 mm, sa sistemom za izmenu sita vrednosti 79.978.500,00 dinara, ukupne vrednosti navedenih pokretnih stvari od 175.992.166,67 dinara. Rešenjem Ministarstva finansija – Poreske uprave, Filijala Zemun od 05.04.2012. godine, formirana je Komisija regionalnog centra Beograd – Filijala Zemun za vanredni popis pokretnih stvari – robe. Zadatak Komisije je da izvrši vanredni popis pokretnih stvari – robe koje je rešenjem Filijale Zemun preneta u svojinu RS u ukupnom iznosu od 517.805.198,30 dinara. Istim je takođe određeno da će komisija početi sa radom 07.05.2012. godine i da je dužna da u roku od dva meseca izvrši popis, prebaci robu u magacinu Leštane, sačini izveštaj i dostavi ga direktoru Poreske uprave. Iz zapisnika Ministarstva finansija - Poreske uprave, Filijala Zemun od 05.06.2012. godine, utvrđeno je da je ovde prvotuženi AA dao izjavu da je sva roba zaplenjena od strane poreske uprave koja pripada preduzeću „TVADV“ DOO smeštena u magacinu u Staroj Pazovi kod Preduzeća „Scan Plast“ i u magacin Preduzeća „Strong Terca“ u Novoj Pazovi i u magacinima u Zrenjaninu i Debeljači na konkretno naznačenoj adresi, dok se ostala roba nalazi u magacinu Instituta za kukuruz u Zemun Polju. Veštačenjem je utvrđeno da vrednost zaplenjenih pokretnih stvari na dan sačinjavanja dopunskog nalaza od 21.09.2016. godine, iznosi 295.476.654,01 dinara, koliko iznosi ukupan manjak.
Polazeći od utvrđenog činjeničnog stanja prvostepeni sud je zaključio da je tužbeni zahtev tužioca osnovan u odnosu na drugotuženo preduzeće „TVADV“ DOO kome su ostavljene na čuvanje pokretne stvari bliže navedene u rešenjima Ministarstva finansija – Poreske uprave – Filijala Zemun od 11.03.2008, 03.05.2010 i 13.05.2010. godine, a koje nisu prodate u postupku prinudne naplate poreske obaveze od strane ovog preduzeća preuzete za poreskog obveznika preduzeća „Navip“ DOO. U tom postupku su ove stvari navedenim rešenjima prenete u državnu svojinu ovde tužioca Republike Srbije i ostavljene na čuvanje, ovom tuženom preduzeću koji ih nije sačuvao jer je utvrđeno da je nastao manjak stvari u vrednosti od 295.476.654,01 dinara. Kako tužilac nije uspeo da uspostavi državinu na ovim stvarima čiji je vlasnik postao po osnovu navedenih upravnih akata, ocenio je da drugotuženi nije izvršio svoju obavezu čuvanja navedenih stvari zbog čega je odgovoran za nastalu štetu u tužiočevoj imovini i zato ga je obavezao da mu je naknadi na osnovu člana 154. Zakona o obligacionim odnosima (ZOO) u utvrđenom novčanom iznosu, na osnovu člana 185. stav 1. istog zakona.
Odbio je tužbeni zahtev prema prvotuženom iz razloga što su pokretne stvari navedenim upravnim aktima ostavljene na čuvanje drugotuženom kao pravnom licu a ne njegovom zakonskom zastupniku AA kao fizičkom licu, zbog čega ovaj nije u obavezi da tužiocu naknadi pretrpljenu materijalnu štetu.
Drugostepeni sud je u pobijanoj presudi prihvatio stanovište prvostepenog suda u pogledu zaključka da ne postoji pasivna legitimacija ovde prvotuženog s obzirom na to da su navedene pokretne stvari upravnim aktima ostavljene na čuvanje drugotuženom preduzeću „TVADV“ DOO, zbog čega tuženi AA, kao njegov zakonski zastupnik ne može odgovarati za obaveze društva svojom ličnom imovinom, jer je društvo sa ograničenom odgovornošću samostalno u vršenju svojih privrednih delatnosti i samostalno odgovara za preuzete obaveze u javnom prometu sa trećim licima.
Međutim, zauzeo je stanovište da drugotuženo preduzeće nije odgovorno za nastalu štetu jer nije imalo obavezu čuvanja predmetnih stvari nakon što su one prenete u svojinu i državinu tužioca, koji po nalaženju ovog suda nije dokazao uzročno- posledičnu vezu između štetne radnje drugotuženog i nastale štete. Zaključio je da je prvostepeni sud propustio da primeni odredbu člana 104. st.18. i 19. Zakona o poreskom postupku i poreskoj administraciji („Sl. glasnik RS“, br.80/02...47/13, 108/13) iz razloga što je stavom 18. propisano da ako prodaja zaplenjenih stvari nije uspela na prvom usmenom javnom nadmetanju, kao i na narednim javnim nadmetanjima, odnosno putem neposredne pogodbe u roku od tri meseca od dana donošenja zaključka o određivanju prodaje putem usmenog javnog nadmetanja, odnosno neposredne pogodbe, stvari se prenose u svojinu Republike rešenjem Poreske uprave (odnosno u svojinu jedinice lokalne samouprave rešenjem nadležnog organa iste) po ceni koja će se utvrditi naknadnom procenom njihove vrednosti. Stavom 19. istog člana propisana je dužnost organa nadležnog za evidenciju pokretnih stvari u državnoj svojini da u roku od 30 dana od dana pravnosnažnosti rešenja iz stava 18. ovog člana, pokretne stvari prenete u svojinu Republike Srbije, preuzme u državinu.
Pravilno je drugostepeni sud zaključio da je nasuprot tome, tužilac po isteku tog roka, rešenjem od 05.04.2012. godine formirao komisiju za vanredni popis pokretnih stvari – robe, čiji je zadatak bio da izvrši taj vanredni popis robe koja mu je rešenjem nadležnog organa uprave preneta u svojinu. Istim rešenjem je konstatovano da će komisija početi sa radom 07.05.2012. godine i da je dužna da u roku od dva meseca izvrši popis, prebaci robu u magacin Leštane, sačini izveštaj i dostavi ga direktoru Poreske uprave. Tim povodom je tuženi AA 05.06.2012. godine dao izjavu o lokacijama na kojima se nalazi sva zaplenjena roba od strane poreske uprave. Sledom svega izloženog, drugostepeni sud je izveo pravilan zaključak da tužilac nakon svega navedenog, nije preduzeo nikakve radnje u pogledu preuzimanja pokretnih stvari, što se ne može pripisati u krivicu drugotuženog preduzeća, zbog čega je odgovornost za propast odnosno nestanak ovih stvari samo na tužiocu, pa je odbio njegov tužbeni zahtev za naknadu materijalne štete i u odnosu na drugotuženog.
Ocenio je takođe da drugotuženi ne može snositi posledice nesačinjavanja zapisnika o primopredaji pokretnih stvari, imajući u vidu da je prilikom vanrednog popisa Poreske uprave – Filijale Zemun, prvotuženi AA dao izjavu u kojoj je naveo na kojim se tačno lokacijama nalaze zaplenjene stvari. Takođe je zauzeo stanovište da ne postoji odgovornost ovog tuženog ni zbog toga što prema članu 104. stav 20. citiranog Zakona o poreskom postupku i poreskoj administraciji, za materijalne i pravne nedostatke pokretne stvari koji nastanu nakon dostave rešenja iz stava 18. ovog člana i izvršene primopredaje stvari nadležnom organu za evidenciju pokretnih stvari u državnoj svojini, kao i za štetu koja nastane usled istih, odgovara nadležni organ za evidenciju pokretnih stvari u državnoj svojini.
Nisu osnovani revizijski navodi tužioca kojima napada pravilnost pobijane presude zbog pogrešne primene materijalnog prava, ističući da je drugostepeni sud propustio da primeni i član 101. stav 1. Zakona o poreskom postupku i poreskoj administraciji, kojim je propisano da se popisana pokretna stvar na kojoj je upisana zaloga ili pokrenut postupak ustanovljavanja založnog prava u korist Republike, ne oduzima od poreskog obveznika u momentu popisa. Revident ukazuje da je bilo potrebno zapisnički izvršiti primopredaju stvari, što nije učinjeno, smatrajući da je odgovornost zato ostala na tuženima koji su trebali da stvari čuvaju do njihovog preuzimanja. Međutim, u konkretnoj situaciji kao što je pravilno zaključio drugostepeni sud, formirana komisija za vanredni popis pokretnih stvari tužioca je trebala da počne da radi 07.05.2012. godine i istim rešenjem je bilo određeno da se taj popis izvrši u roku od dva meseca i da se stvari prebace u magacin u Leštane, da se sačini izveštaj i dostavi direktoru Poreske uprave, što tužilac nije učinio, iako je tuženi AA dao izjave o lokacijama na kojima se nalazi sva zaplenjena roba, izražavajući spremnost da se pristupi sačinjavanju zapisnika i prebačaju robe. Po stanovištu ovoga suda tužilac je taj koji je po službenoj dužnosti, nakon što je direktor preduzeća dao navedenu izjavu i izrazio spremnost da se pristupi sačinjavanju zapisnika i prebačaju robe, koji je trebao da inicira i pristupi sačinjavanju ovog zapisnika, na kojem u reviziji insistira.
Revident neosnovano ističe da se u ovoj pravnoj situaciji shodno primenjuje odredba člana 712. ZOO, jer je reč o ugovoru o ostavi pokretnih stvari koje je drugotuženi bio obavezan da čuva bez naknade i da mu ih vrati onda kada mu on zatraži. Po stanovištu Vrhovnog kasacionog suda, nema uslova za primenu odredbi ugovora o ostavi iz opšteg zakona – ZOO, jer je reč o postupku čuvanja pokretnih stvari stečenih u poreskom postupku po odredbama Zakona o poreskom postupku i poreskoj administraciji, odnosno po odredbama specijalnog zakona koji propisuje postupak čuvanja pokretnih stvari koje su prenete u svojinu Republike Srbije, rešenjima nadležne Poreske uprave i to u zato propisanim rokovima, po isteku kojih je Republika Srbija – ovde tužilac bila u obavezi da ih preuzme u državinu, a što nije učinila.
Ponovo se u reviziji ističe da je tuženi AA, bio direktor i odgovorno lice drugotuženog koji je potvrđujući primopredaju stvari u tom svojstvu, preuzeo i obavezu njihovog čuvanja, zbog čega postoji njegova odgovornost po tom osnovu. Međutim, to revizijsko isticanje nije osnovano jer su nadležnosti direktora društva sa ograničenom odgovornošću - DOO propisane u članu 157. Zakona o privrednim društvima („Sl. glasnik RS“, br.125/04), koji je važio u vreme preuzimanja ugovorne obaveze, a direktor može biti i član društva, ali on ne odgovara za obaveze društva jer DOO odgovara za svoje obaveze svojom celokupnom imovinom.
Iz izloženih razloga, odlučeno je kao u izreci ove presude na osnovu člana 414. stav 1. ZPP.
Predsednik veća - sudija
Zvezdana Lutovac,s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić