Rev 23824/2024 3.19.1.26.1.4; 3.19.2.2.6.1

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 23824/2024
03.07.2025. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Mirjane Andrijašević, predsednika veća, Ivane Rađenović, Vladislave Milićević, Marine Milanović i Vesne Mastilović, članova veća, u pravnoj stvari predlagača u postupku raspravljanja zaostavštine iza pok. AA, bivše iz sela ..., Opština ..., odlučujući o reviziji učesnika BB iz ..., čiji su punomoćnici Milan Bijeljić i Bojan Sklepić, advokati iz ..., izjavljenoj protiv rešenja Višeg suda u Leskovcu Gž 761/24 od 12.03.2024. godine, u sednici održanoj 03.07.2025. godine, doneo je

R E Š E NJ E

PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji učesnika BB iz ..., izjavljenoj protiv rešenja Višeg suda u Leskovcu Gž 761/24 od 12.03.2024. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.

UKIDA SE rešenje Višeg suda u Leskovcu Gž 761/24 od 12.03.2024. godine i rešenje Osnovnog suda u Lebanu O 134/14 od 26.01.2024. godine pa se predmet VRAĆA prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje.

O b r a z l o ž e nj e

Rešenjem Osnovnog suda u Lebanu O 134/14 od 26.01.2024. godine, odbijen je kao neosnovan predlog naslednog učesnika BB iz ... za raspravljanje naknadno pronađene zaostavštine iza pok. AA, bivše iz ..., Opština ... .

Rešenjem Višeg suda u Leskovcu Gž 761/24 od 12.03.2024. godine, odbijena je kao neosnovana žalba naslednog učesnika i potvrđeno prvostepeno rešenje.

Protiv pravnosnažnog rešenja donetog u drugom stepenu učesnik BB je izjavio reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava, s tim što je predložio da se revizija smatra izuzetno dozvoljenom, primenom člana 404. ZPP.

Odredbom člana 404. ZPP propisano je da se posebna revizija može izjaviti zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja se ne može pobijati revizijom ako je po oceni Vrhovnog suda potrebno razmotriti pravna pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i kada je potrebno novo tumačenje prava. O dozvoljenosti i osnovanosti te revizije odlučuje Vrhovni kasacioni sud u veću od pet sudija. Isti zakon je u članu 420. stav 6. propisao da u postupku povodom revizije protiv rešenja shodno se primenjuju odredbe ZPP o reviziji protiv presude.

Ceneći ispunjenost uslova za odlučivanje o reviziji tuženog kao izuzetno dozvoljenoj, u smislu odredbe člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku - ZPP („Službeni glasnik RS“ br. 72/11... 10/23 – drugi zakon), u vezi člana 30. stav 2. Zakona o vanparničnom postupku – ZVP („Službeni glasnik SRS“, br. 25/82, ... „Službeni glasnik RS“, br. 46/95... 14/22), Vrhovni sud nalazi da postoje razlozi za odlučivanje o reviziji kao izuzetno dozvoljenoj radi ujednačavanja sudske prakse po pitanju načina sticanja prava svojine.

Na osnovu navedenog Vrhovni sud je odlučio kao u stavu prvom izreke.

Vrhovni sud je ispitao pobijanu odluku primenom člana 408. u vezi člana 420.stav 3 i stav 6.ZPP („Službeni glasnik RS“ broj 72/11...10/23) i člana 30.stav 2. ZVP, pa je našao da je revizija učesnika osnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374.stav 2.tačka 2.ZPP na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.

Pravnosnažnim rešenjem u ovom slučaju odbijen je zahtev da se raspravi zaostavština na naknadno pronađenoj nepokretnoj imovini nakon pravnosnažnosti rešenja o nasleđivanju.

Zakonom o vanparničnom postupku („Službeni glasnik SRS“ br. 25/82... “Službeni glasnik RS“ br. 46/95...106/2015) članom 128. je potpisano da ako se po pravnosnažnosti rešenja o nasleđivanju ili rešenja o legatu pronađe imovina za koju se u vreme donošenja rešenja nije znalo da pripada zaostavštini, sud neće ponovo raspravljati zaostaštinu već će ovu imovinu ponovnim rešenjem raspodeliti na osnovu ranije donošenog rešenja o nasleđivanju. Ako ranije nije raspravljena zaostavština sud će raspraviti zaostavštinu samo ako se pronađena imovina sastoji od nepokretnosti. Ako se pronađena imovina sastoji od pokretne imovine sud će raspraviti zaostavštinu samo na zahtev zainteresovanih lica.

Zakon o nasleđivanju („Službeni glasnik RS“ broj 45/95 i 6/2015) u članu 1. stav 1. i 2. propisuje da se nasleđuje zaostavština, a da zaostavštinu čine sva nasleđivanju podobna prava koja su ostaviocu pripadala u trenutku smrti. To znači da zaostašvitnu predstavljaju kako nepokretna tako i pokretna imovina, kao i druga prava u smislu citirane zakonske odredbe.

Prema stanju u spisima iza smrti pokojne AA, Osnovni sud u Lebanu doneo je rešenje O 134/14 od 27.10.2014. godine, kojim je utvrđen sastav zaostavštine pok. AA i kojim su za naslednike oglašeni ćerka VV i sin BB, na osnovu sporazumno datih nasledničkih izjava. Za života AA vodila je postupak za vraćanje zemljišta pred Komisijom za vraćanje zemljišta skupštine opštine Bojnik pod brojem 463-1/08 . Postupak je okončan Rešenjem Komisije za vraćanje zemljišta 463-1/08 od 12.05.2014. godine, koje je ispravljeno rešenjem od 28.07.2014. godine. To rešenje je pravnosnažno 16.06.2014. godine. Navedenim rešenjem AA vraćene su određene katastarske parcele, za koje naslednik smatra da su zaostavšina pokojne AA i predlaže da se rasprave kao naknadno pronađena imovina.

Nižestepeni sudovi su odbili predlog za raspravljanje naknadno pronađene imovine, jer se ta imovina vodi kao imovina Republike Srbije, javna svojina 1/1 i da nije sprovedeno Rešenje Komisije za vraćanje zemljišta u Katastru nepokretnosti. Nižestepeni sudovi su smatrali da navedene nepokretnosti nisu zaostavština pok, AA.

U momentu smrti pok. AA vodila je postupak za vraćanje zemlje koje je oduzeto rešenjem Sreske komije za poljoprivredni zemljišni fond pri narodnom odboru sreza leskovačkog u Leskovcu 22.08.1953. godine. Potraživanje usmereno na imovinu čije se vraćanje traži pred Komisijom za vraćanje imovine, svakako je imovinsko pravo koje ulazi u zaostavštinu ostavioca i nasleđuje se. Ovo imovinsko pravo pretvoreno je u imovinu pravnosnažnim rešenjem Komisije za vraćanje zemljišta, čija se zakonitost u ovom postupku ne može ispitivati. Radi se o imovini stečenoj na osnovu odluke državnog organa, te upis prava svojine u javnu knjigu nije način sticanja, kako su pogrešno zaključili nižestepeni sudovi. Pravo svojine stiče se kada odluka državnog organa postane konačna, a upis u javnu knjigu je deklarativnog karaktera.

S obzirom da nižestepeni sudovi nisu imali u vidu sve napred navedeno i nisu postupili na navedeni način rešenja su morala biti ukinute na osnovu odredbe člana 416. stav 1. ZPP, kao u stavu drugom izreke.

U ponovnom postupku prvostepeni sud će imati u vidu sve što je napred navedeno, pa će i doneti rešenje u skladu sa odredbama Zakona o vanparničnom postupku.

Predsednik veća – sudija

Mirjana Andrijašević, s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković