
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 2397/2020
11.06.2020. godina
Beograd
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Slađane Nakić Momirović, predsednika veća, Dobrile Strajina, Marine Milanović, Branislava Bosiljkovića i Danijele Nikolić, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., selo ..., čiji su punomoćnici Miloš Korićanin, advokat iz ..., Goran Stamenić, advokat iz ... i Milan Jovanović, advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije – Ministarstvo odbrane Beograd, koju zastupa Vojno pravobranilaštvo u Beogradu, radi utvrđenja diskriminacije, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv rešenja Apelacionog suda u Beogradu Gž 7729/19 od 10.10.2019. godine, u sednici održanoj 11.06.2020. godine, doneo je
R E Š E NJ E
NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o reviziji tužioca izjavljenoj protiv rešenja Apelacionog suda u Beogradu Gž 7729/19 od 10.10.2019. godine, kao o izuzetno dozvoljenoj.
ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužioca izjavljena protiv rešenja Apelacionog suda u Beogradu Gž 7729/19 od 10.10.2019. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Višeg suda u Beogradu P 7158/17 od 22.01.2019. godine, u prvom stavu izreke, utvrđeno je da je Zaključkom Vlade Republike Srbije broj 401-161/2008- 1 od 17.01.2008. godine povređeno načelo jednakih prava i obaveza, čime je izvršena diskriminacija tužioca po osnovu mesta prebivališta. U drugom stavu izreke, obavezana je tužena da tužiocu naknadi troškove postupka u iznosu od 60.800,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate.
Rešenjem Apelacionog suda u Beogradu Gž 7729/19 od 10.10.2019. godine, u prvom stavu izreke, preinačeno je rešenje o troškovima postupka sadržano u drugom stavu izreke prvostepene presude tako što je tužena obavezana da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 24.800,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana izvršnosti presude do isplate. U drugom stavu izreke, obavezan je tužilac da tuženoj naknadi troškove drugostepenog postupka u iznosu od 12.000,00 dinara. U trećem stavu izreke, odbijen je zahtev tužioca za naknadu troškova drugostepenog postupka.
Protiv rešenja drugostepenog suda, tužilac je blagovremeno izjavio reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava, pozivajući se i na odredbe člana 404. ZPP.
Ocenjujući dozvoljenost izjavljene revizije u smislu člana 404. ZPP („Službeni glasnik RS“, br.72/11...87/18), Vrhovni kasacioni sud je ustanovio da nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji tužioca kao izuzetno dozvoljenoj.
Prema odredbi člana 404. stava 1. ZPP, revizija je izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja se ne bi mogla pobijati revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda, potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava, a prema stavu 2. istog člana ispunjenost uslova za izuzetnu dozvoljenost revizije ocenjuje Vrhovni kasacioni sud u veću od pet sudija.
Odluka o naknadi troškova postupka uslovljena je ishodom spora i ocenom suda o troškovima koji su bili potrebni za vođenje konkretne parnice, kako sledi iz odredaba čl. 153, 154. i 163. st. 1-4. ZPP. Shodno navedenom, u pogledu odlučivanja o naknadi troškova postupka ne postoji potreba razmatranja pravnih pitanja od opšteg interesa i u interesu ravnopravnosti građana, kao ni potreba ujednačavanja sudske prakse i novog tumačenja prava.
Na osnovu iznetog, Vrhovni kasacioni sud je ocenio da nisu ispunjeni uslovi iz člana 404. stava 1. ZPP i odlučio kao u prvom stavu izreke ovog rešenja. Ispitujući dozvoljenost izjavljene revizije, u smislu člana 410. stava 2. tačke 5) u vezi člana 420. stavova 1. i 6. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je ocenio da revizija tužioca nije dozvoljena.
Prema odredbama člana 28. ZPP, za utvrđivanje prava na izjavljivanje revizije merodavna je samo vrednost predmeta spora glavnog tužbenog zahteva, a kamate, ugovorna kazna i ostala sporedna traženja, kao i troškovi postupka ne uzimaju se u obzir ako ne čine glavni zahtev.
U konkretnom slučaju, revizija je izjavljena protiv rešenja drugostepenog suda kojim je pravnosnažno odlučeno o troškovima postupka.
Budući da troškovi postupka ne čine glavni zahtev, već predstavljaju sporedno potraživanje, Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija tužioca nije dozvoljena.
Iz iznetih razloga, Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 413. ZPP, odlučio kao u drugom stavu izreke.
Predsednik veća – sudija
Slađana Nakić Momirović,s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić