
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 2397/2022
30.03.2022. godina
Beograd
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Dobrile Strajine, predsednika veća, Gordane Komnenić, Dragane Mirosavljević, Jelice Bojanić Kerkez i Zorana Hadžića, članova veća, u parnici tužioca Republike Srbije, Ministarstvo odbrane, koju zastupa Vojno pravobranilaštvo iz Beograda, protiv tuženog AA sa nepoznate adrese, čiji je privremeni zastupnik Nemanja Lagundžin, advokat iz ..., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Novom Sadu Gž 4950/2019 od 09.01.2020. godine, u sednici veća održanoj 30.03.2022. godine, doneo je
R E Š E NJ E
NE PRIHVATA SE predlog Apelacionog suda u Novom Sadu da se o reviziji tužioca, izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Novom Sadu Gž 4950/2019 od 09.01.2020. godine, odlučuje kao o izuzetno dozvoljenoj.
ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužioca izjavljena protiv presude Višeg suda u Novom Sadu Gž 4950/2019 od 09.01.2020. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Novom Sadu P 7533/2018 od 17.09.2019. godine, ispravljenom rešenjem tog suda P 7533/2018 od 23.10.2019. godine, stavom prvim izreke, usvojen je tužbeni zahtev. Stavom drugim izreke, obavezan je tuženi da tužiocu na ime troškova školovanja isplati 226.320,94 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od 08.09.2008. godine do isplate.
Dopunskom presudom Osnovnog suda u Novom Sadu P 7533/2018 od 24.10.2019. godine stavom prvim izreke, dopunjena je presuda tog suda P 7533/2018 od 17.09.2019. godine, ispravljena rešenjem tog suda P 7533/2018 od 23.10.2019. godine tako što je tužilac obavezan da tuženom pored iznosa glavnog duga naknadi i troškove parničnog postupka od 73.294,08 dinara, tako da izreka glasi: obavezuje se tuženi da tužiocu na ime troškova školovanja isplati 226.320,94 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od 08.09.2008. godine do isplate i da mu naknadi troškove parničnog postupka od 73.294,08 dinara.
Presudom Višeg suda u Novom Sadu Gž 4950/2019 od 09.01.2020. godine, stavom prvim izreke, odbijena je žalba tuženog i potvrđena dopunska presuda. Stavom drugim izreke, odbačena je žalba tužioca, a žalba tuženog delimično usvojena, pa je prvostepena presuda preinačena tako što je obavezan tuženi da tužiocu na dosuđeni iznos troškova školovanja od 226.320,94 dinara, isplati zakonsku zateznu kamatu počev od 07.07.2017. godine, umesto od 08.09.2008. godine, pa do isplate, dok je tužbeni zahtev odbijen u delu u kom tužilac potražuje isplatu zakonske zatezne kamate na isti iznos za period od 08.09.2008. godine do 07.07.2017. godine. Stavom trećim izreke, obavezan je tužilac da privremenom zastupniku tuženog naknadi troškove žalbenog postupka od 24.000,00 dinara. Stavom četvrtim izreke, obavezan je tuženi da tužiocu na ime troškova žalbenog postupka isplati 24.000,00 dinara.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužilac je, sa pozivom na odredbu člana 395. Zakona o parničnom postupku, blagovremeno izjavio reviziju iz svih zakonskih razloga.
Rešenjem Apelacionog suda u Novom Sadu R3 5/21 od 30.06.2021. godine predloženo je Vrhovnom kasacionom sudu odlučivanje o reviziji tužioca (pogrešno navedeno – tuženog) izjavljenoj protiv drugostepene presude.
Navedenom odredbom člana 395. Zakona o parničnom postupku – ZPP („Sl. glasnik RS“ broj 125/04, 111/2009, 36/2011, 53/2013), koja se u ovom postupku primenjuje na osnovu člana 506. stav 1. Zakona o parničnom postupku - ZPP („Službeni glasnik Republike Srbije“ broj. 72/11, 55/14, 87/18 i 18/20), propisano je da je revizija izuzetno dozvoljena i protiv drugostepene presude koja se ne bi mogla pobijati revizijom po odredbama člana 394. ZPP, kad je po oceni apelacionog suda o dopuštenosti ove revizije potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa, ujednači sudska praksa ili kad je potrebno novo tumačenje prava.
Odlučujući o predlogu apelacionog suda, revizijski sud je našao da nisu ispunjeni uslovi predviđeni članom 395. ZPP, za odlučivanje o reviziji tužioca kao izuzetno dozvoljenoj. Revizija ukazuje na pogrešnu primenu materijalnog prava, odredbe člana 277. Zakona o obligacionim odnosima, u pogledu dospelosti potraživanja tužioca. Pitanje kada je potraživanje dospelo i od kada je dužnik u docnji u vezi prava poverioca na kamatu je činjenično i utvrđuje se u svakom konkrenom slučaju. Zbog toga, iako tužilac ukazuje na postojanje drugačijih odluka, one ne ukazuju i na drugačiji pravni stav izražen u tim odlukama, jer pravilna primena prava u sporovima sa tužbenim zahtevom kao u konkretnom slučaju, zavisi od utvrđenog činjeničnog stanja. Osim toga, utvrđeno činjenično stanje, koje se navodima revizije osporava, ne predstavlja razlog za izjavljivanje revizije na osnovu člana 395. ZPP.
Iz tih razloga je, Vrhovni kasacioni sud, odluku kao u stavu prvom izreke, doneo primenom člana 396 ZPP.
Ispitujući dozvoljenost revizije, u smislu člana 401. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je utvrdio da je revizija nedozvoljena, jer je izjavljena protiv presude protiv koje se po zakonu ne može podneti.
Tužbu radi naknade štete, u ovoj pravnoj stavri, tužilac je podneo sudu 20.11.2008. godine. Prvobitna vrednost predmeta spora od 861.525,24 dinara, smanjena je u toku postupka na 226.320,94 dinara, podneskom tužioca od 28.05.2019. godine.
Članom 467. stavom 1. ZPP. propisano je da sporovi male vrednosti, jesu sporovi u kojima se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu koji ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, dok prema članu 478. stav 6. istog Zakona, da protiv odluke drugostepenog suda (donete u postupku o sporovima male vrednosti) nije dozvoljena revizija.
Pošto je pobijanom drugostepenom presudom odlučeno u sporu male vrednosti, jer se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu koji ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, radi se o sporu male vrednosti u kome revizija nije dozvoljena, pa je primenom člana 478. stav 6. ZPP, revizija tužioca nedozvoljena.
Iz tog razloga, na osnovu člana 404. ZPP, odlučeno je kao u drugom stavu izreke.
Predsednik veća – sudija
Dobrila Strajina, s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić