
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 24314/2024
03.04.2025. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branislava Bosiljkovića, predsednika veća, Dragane Boljević i Jasmine Simović, članova veća, u parnici tužioca „Graditelj - projekt“ d.o.o. Kovin, čiji je punomoćnik Nikola Mađinac advokat iz ..., protiv tuženog Javnog beležnika AA iz ..., čiji je punomoćnik Dušan Spasojević advokat iz ..., radi zaštite od diskriminacije, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 2635/24 od 21.08.2024. godine, u sednici održanoj 03.04.2025. godine, doneo je
P R E S U D U
ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 2635/24 od 21.08.2024. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Višeg suda u Smederevu P 13/23 od 25.01.2024. godine, stavom prvim i drugim izreke, odbijeni su tužbeni zahtevi tužioca kojim je traženo da se utvrdi da je tuženi diskriminatorski postupao prema tužiocu time što je odbio da izvrši overu aneksa ugovora o kupoprodaji koji je zaključen 25.10.2021. godine između tužioca kao prodavca i BB kao kupca, iako mu je rešenjem Osnovnog suda u Smederevu od 08.02.2022. godine naloženo da izvrši potvrđivanje (solemnizaciju) označenog aneksa ugovora o kupoprodaji nepokretnosti, a što je protivno odredbama člana 340. tačka 1. KZ i člana 150. stav 3. tačka 9. Zakona o javnom beležništvu, te da takvim postupanjem tuženi ignoriše pravnosnažno rešenje Osnovnog suda u Smederevu od 08.02.2022. godine i postupa selektivno, da se naloži tuženom da postupi po označenom rešenju i izvrši overu označenog aneksa i da mu se zabrani da nastavi sa ignorisanjem izvršenja napred opisane radnje, pod pretnjom prinudnog plaćanja novčanog iznosa 10.000,00 dinara po danu, počev od 25.10.2021. godine, odnosno od 08.11.2021. godine sa kamatom, sve dok tuženi ne izvrši označenu radnju, i da se utvrdi da tuženi protivpravno, nesavesno i nemoralno postupa prema tužiocu iz razloga bliže navedenih u izreci te presude. Stavom trećim izreke, obavezan je tužilac da tuženom naknadi troškove parničnog postupka od 37.350,00 dinara.
Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž 2635/24 od 21.08.2024. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužioca i potvrđena presuda Višeg suda u Smederevu P 13/23 od 25.01.2024. godine. Stavom drugim izreke, odbijen je zahtev tužioca za naknadu troškova drugostepenog postupka.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužilac je blagovremeno izjavio reviziju iz svih zakonom predviđenih razloga.
Ispitujući pobijanu presudu na osnovu člana 408. ZPP u vezi sa članom 41. stav 4. Zakona o zabrani diskriminacije, Vrhovni sud je našao da tužiočeva revizija nije osnovana.
U sprovedenom postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti. Osim navedene bitne povrede, revizijski razlog u smislu člana 407. ZPP mogu biti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 6, 8, 10, i 11. ZPP ovog zakona, pod uslovom da su isticane u žalbi, odnosno da su učinjene u postupku pred drugostepenim sudom, kao i bitne povrede odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 1. ovog zakona koje su učinjene u postupku pred drugostepenim sudom. Ukazivanje revidenta na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 1. ZPP nije osnovano, jer se ne radi o nepravilnoj primeni odredaba parničnog postupka u postupku pred drugostepenim sudom koje su bile ili mogle da budu od uticaja na donošenje zakonite i pravilne presude.
Tužbom podnetom 17.01.2023. godine, traži se utvrđenje da je tuženi diskriminatorski postupao prema tužiocu, s obzirom na lična svojstva tužioca i zakonskog zastupnika tužioca jer je odbio da postupi po zahtevu tužioca i izvrši potvrđivanje (solemnizaciju) ugovora o kupoprodaji nepokretnosti od 10.09.2021. godine, da se zabrani tuženom dalje vršenje radnje diskriminacije i naloži izvršenje radnje radi uklanjanja posledica diskriminatorskog postupanja.
Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilac je 22.10.2021. godine podneo zahtev tuženom radi potvrđivanja (solemnizacije) ugovora o kupoprodaji nepokretnosti zaključenog 10.09.2021. godine između tužioca i BB, a dana 08.11.2021. godine i dopunu zahteva. Tuženi je rešenjem OPU:1251-21 od 09.11.2021. godine odbio zahtev tužioca, pozivajući se na član 53.Zakona o javnom beležništvu. Rešenjem Osnovnog suda u Smederevu od 07.12.2021. godine odbijen je prigovor tužioca i potvrđeno navedeno rešenje Javnog beležnika. Odlučujući o žalbi tužioca, Viši sud u Smederevu je rešenjem Gž JB 1/21 ukinuo rešenje Osnovnog suda u Smederevu i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak. Pravnosnažnim rešenjem Osnovnog suda u Smederevu od 08.02.2022. godine usvojen je prigovor ovde tužioca, ukinuto rešenje Javnog beležnika od 09.11.2021. godine i istom naloženo da preduzme službenu radnju potvrđivanja (solemnizacije) privatne isprave - označenog ugovora i aneksa ugovora. Po prijemu označenog rešenja Osnovnog suda u Smederevu tuženi je podneo zahtev Javnobeležničkoj komori Srbije za izuzeće u odnosu na službenu radnju potvrđivanja navedenog aneksa ugovora, a zaključkom od 21.02.2022. godine tuženi je izuzet iz postupka solemnizacije označenog aneksa ugovora i zaključak je dostavljen tužiocu. Tuženi je 30.03.2022. godine izvršio potvrđivanje (solemnizaciju) predmetnog ugovora o kupoprodaji nepokretnosti, a nije izvršio potvrđivanje (solemnizaciju) aneksa tog ugovora.
Nižestepeni sudovi su utvrdili da opisane radnje tuženog za koje tužilac u činjeničnim navodima tužbe i priloženim dokazima tvrdi da predstavljaju diskriminatorsko ponašanje nemaju takav karakter, iz razloga što takvo postupanje tuženog nije dovedeno u vezu sa ličnim svojstvima tužioca ili njegovog zakonskog zastupnika kao povezanog lica, odnosno tužilac nije učinio verovatnim da opisane radnje tuženog predstavljaju diskriminatorsko ponašanje u smislu člana 2. stav 1. tačka 1. i članova 3 do 15 Zakona o zabrani diskriminacije.
Po nalaženju revizijskog suda, s obzirom na traženu pravnu zaštitu i utvrđeno činjenično stanje, nižestepeni sudovi su pravilno primenili materijalno pravo kada su odbili tužbene zahteve tužioca, pa se revizijom neosnovano osporava pravilnost primene materijalnog prava.
Zaštita od diskriminacije predstavlja pravo ličnosti zagarantovano Ustavom Republike Srbije (član 21) i Evropskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (član 1. Protokola 12. uz Evropsku konvenciju), a od 07.04.2009. godine i Zakonom o zabrani diskriminacije.
Zakonom o zabrani diskriminacije („Službeni glasnik RS“, broj 22/2009) određeno je značenje izraza „diskriminacija“ i „diskriminatorsko postupanje“, kao i značenje izraza „lice“ i „svako“ (član 2. stav 1. i 2.). Prema toj odredbi, glavno obeleže diskriminacije je neopravdano pravljenje razlike između lica s obzirom na neko njihovo lično ili pretpostavljeno svojstvo, a zaštita od diskriminacije pruža se i pravnom licu koje je registrovano, odnosno obavlja delatnost na teritoriji Republike Srbije.
Iz navedenih zakonskih odredbi proizilazi da je za utvrđenje diskriminacije odnosno diskriminatorskog postupanja potrebno da se lice koje traži zaštitu nalazi u uporedivoj ili bitno sličnoj situaciji u odnosu na drugo lice u odnosu na koje smatra da je diskriminisano, da je pravljenje razlike neopravdano i vezano za neko lično svojstvo diskriminisanog lica, a ukoliko se lice koje traži sudsku zaštitu ne nalazi u takvoj situaciji, diskriminacije nema.
Tužilac nije u skladu sa pravilom o teretu dokazivanja iz člana 45. stav 2. Zakona o zabrani diskriminacije učinio verovatnim da je tuženi izvršio akt diskriminacije ( da je tužilac nejednako tretiran i stavljen u nepovoljniji položaj u postupku overe ugovora i aneksa tog ugovora u odnosu na druga lica koja su u istoj ili bitno sličnoj situaciji s obzirom na lična svojstva tužioca odnosno njegovog zakonskog zastupnika koje navodi u tužbi). Zbog toga je pravilan zaključak nižestepenih sudova da nije izvršena diskriminacija tužioca po bilo kom osnovu, na posredan ili neposredan način, pa se u ovom sporu neosnovano traži sudska zaštita od diskriminacije i naknada materijalne štete.
Zbog iznetog, na osnovu člana 414. ZPP odlučeno je kao u izreci.
Predsednik veća - sudija
Branislav Bosiljković, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković

.jpg)
