
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 24939/2024
22.01.2025. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branke Dražić, predsednika veća, Marine Milanović i Vesne Mastilović, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Dragoš Cukavac, advokat iz ..., protiv tuženog BB iz ..., koga zastupa punomoćnik Srećko Pecikoza, advokat iz ..., radi predaje pokretne stvari, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Beogradu Gž 7393/20 od 31.05.2024. godine, u sednici održanoj 22.01.2025. godine, doneo je
R E Š E NJ E
ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužioca izjavljena protiv presude Višeg suda u Beogradu Gž 7393/20 od 31.05.2024. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Višeg suda u Beogradu Gž 7393/20 od 31.05.2024. godine, stavom prvim izreke, preinačena je presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu P 8660/18 od 28.01.2020. godine tako što je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtev da se obaveže tuženi da tužiocu preda u državinu i nesmetano korišćenje umetničku sliku „Moulen rouge“ (dimenzije otprilike 180 cm h 140 cm) u tehnici ulje na platnu, autora slikara VV, sa pripadajućim ramom (u pozlati širine 15 cm), kao i zahtev za naknadu troškova parničnog postupka. Stavom drugim izreke, obavezan je tužilac da tuženom naknadi troškove parničnog postupka od 51.000,00 dinara.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužilac je blagovremeno izjavio reviziju, pobijajući je zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.
Vrhovni sud je ispitao dozvoljenost izjavljene revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS”, br. 72/2011…10/2023, u daljem tekstu: ZPP) i ocenio da revizija tužioca nije dozvoljena.
Prema članu 410. stav 2. tačka 5. ZPP revizija nije dozvoljena ako je izjavljena protiv presude protiv koje po zakonu ne može da se podnese (član 403. st.1 i 3), osim iz člana 404. ovog zakona.
Odredbom člana 468. stav 1. ZPP propisano je da se sporovima male vrednosti smatraju sporovi u kojima se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe, a odredbom člana 479. stav 6. tog zakona, propisano je da protiv odluke drugostepenog suda kojom je odlučeno u sporu male vrednosti revizija nije dozvoljena.
Tužba u ovoj pravnoj stvari podneta je 29.11.2013. godine. Vrednost predmeta spora je 100.000,00 dinara.
Imajući u vidu da se u konkretnom slučaju radi o sporu u kome se tužbeni zahtev odnosi na predaju pokretne stvari, a da vrednost predmeta spora očigledno ne prelazi dinarsku protivvrednost od 3.000 evra, po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, znači da se radi o sporu male vrednosti u kome revizija nije dozvoljena, to je revizija tužioca nedozvoljena primenom odredbe člana 479. stav 6. ZPP.
Bez obzira što je prvostepena odluka preinačena, nema mesta primeni odredbe o dozvoljenosti revizije iz člana 403. stav 2. tačka 2. ZPP, jer je u posebnoj glavi Zakona o parničnom postupku koja reguliše postupak u sporu male vrednosti propisano da revizija u ovim slučajevima nije dozvoljena, pa specijalno pravilo isključuje primenu opštih pravila (član 467. ZPP).
Na osnovu iznetog, primenom člana 413. u vezi člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni sud je odlučio kao u izreci.
Predsednik veća- sudija
Branka Dražić, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković

.jpg)
