Rev 25093/2024 3.19.1.26.1.4

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 25093/2024
04.06.2025. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Mirjane Andrijašević, predsednika veća, Ivane Rađenović, Vladislave Milićević, Marine Milanović i Vesne Mastilović, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Žarko Radanov, advokat iz ..., protiv tuženog Grada Novog Sada, koga zastupa Pravobranilaštvo Grada Novog Sada, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 2026/24 od 29.08.2024. godine, u sednici održanoj 04.06.2025. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 2026/24 od 29.08.2024. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.

ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 2026/24 od 29.08.2024. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Novom Sadu P 4455/23 od 10.04.2024. godine, stavom prvim izreke, delimično je usvojen tužbeni zahtev i tuženi je obavezan da tužiocu isplati 1.288.745,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 10.04.2024. godine, kao dana presuđenja do isplate, kao i da mu naknadi troškove parničnog postupka od 233.113,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od dana izvršnosti do isplate. Stavom drugim izreke, odbijen je tužbeni zahtev tužioca kojim je tražio da se tuženi obaveže da mu isplati zakonsku zateznu kamatu na 1.288.745,00 dinara od 30.05.2023. godine do 09.04.2024. godine.

Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 2026/24 od 29.08.2024. godine, stavom prvim izreke, odbijena je žalba tuženog i potvrđena prvostepena presuda u usvajajućem delu. Stavom drugim izreke, odbijen je zahtev tuženog za naknadu troškova žalbenog postupka.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tuženi je blagovremeno izjavio reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava, sa predlogom da se o reviziji odluči kao o izuzetno dozvoljenoj primenom člana 404. Zakona o parničnom postupku.

Ceneći ispunjenost uslova za odlučivanje o reviziji tuženog kao izuzetno dozvoljenoj, u smislu odredbe člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku - ZPP („Službeni glasnik RS“ br. 72/11... 18/20 i 10/23 – drugi zakon), Vrhovni sud nalazi da ne postoje razlozi za odlučivanje o reviziji kao izuzetno dozvoljenoj. Imajući u vidu sadržinu tražene pravne zaštite, činjenice utvrđene u postupku i način odlučivanja, Vrhovni sud je ocenio da je pobijana presuda u skladu sa praksom i pravnim shvatanjem izraženim u odlukama Vrhovnog suda u kojima je odlučivano o zahtevima sa istim ili sličnim činjeničnim stanjem i pravnim osnovom, u situaciji kada je planskim dokumentom, u konkretnom slučaju to su Plan generalne regulacije prostora u zapadnom delu grada na području Telepa u Novom Sadu, predmetno zemljište namenjeno za površinu javne namene – ulicu i faktički je privedeno nameni i nalazi se u sastavu ulice ... (za koji deo je tužiocu i dosuđena naknada). Revizijom se neosnovano ukazuje na drugačije odluke ovog suda i nižestepenih sudova jer postojanje drugačije odluke ne ukazuje nužno i na drugačiji pravni stav, budući da pravilna primena prava u sporovima sa zahtevom kao u konkretnom slučaju zavisi od utvrđenog činjeničnog stanja, zbog čega ne postoji potreba za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, kao ni potreba ujednačavanja sudske prakse ili novog tumačenja prava. Iz navedenih razloga, odlučeno je kao u stavu prvom izreke.

Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni sud je našao da revizija nije dozvoljena.

Odredbom člana 403. stav 3. ZPP, propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.

Tužba radi isplate podneta je 06.06.2023 godine. Vrednost pobijanog dela pravnosnažne presude je 1.288.745,00 dinara. Ovaj iznos, prema srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe, predstavlja dinarsku protiv-vrednost ispod 40.000 evra.

Imajući u vidu da se radi o imovinskopravnom sporu u kome se tužbeni zahtev odnosi na novčano potraživanje, u kome pobijana vrednost predmeta spora ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra prema srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, to je Vrhovni sud našao da je revizija tuženog nedozvoljena.

Na osnovu člana 413. ZPP, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća-sudija

Mirjana Andrijašević, s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković