
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 25752/2024
23.04.2025. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Gordane Komnenić, predsednika veća, dr Ilije Zindovića, Marije Terzić, Dobrile Strajina i Dragane Mirosavljević, članova veća, u parnici tužioca Zemljoradničke zadruge „Agro-Rača“ iz Rače, čiji je punomoćnik Petar Petrović, advokat iz ..., protiv tuženog AA iz ..., čiji je punomoćnik Predrag Popović, advokat iz ..., radi duga, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Kragujevcu Gž 832/24 od 16.07.2024. godine, u sednici održanoj 23.04.2025. godine, doneo je
R E Š E NJ E
NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Kragujevcu Gž 832/24 od 16.07.2024. godine.
ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tuženog izjavljena protiv presude Višeg suda u Kragujevcu Gž 832/24 od 16.07.2024. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Aranđelovcu, Sudska jedinica u Topoli P 370/23 od 28.09.2023. godine, stavom prvim izreke, usvojen je tužbeni zahtev pa je obavezan tuženi da tužiocu na ime duga po osnovu kredita isplati 2.518,95 evra u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu NBS na dan isplate sa zakonskom zateznom kamatom od 03.03.2010. godine do isplate kao i iznos od 3.000,00 dinara na ime troškova opomene pred tužbu, na račun tužioca br. ...-...-... ... banka a.d. Beograd. Stavom drugim izreke, obavezan je tuženi da tužiocu nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 179.860,00 dinara.
Presudom Višeg suda u Kragujevcu Gž 832/24 od 16.07.2024. godine, odbijena je, kao neosnovana žalba tuženog i potvrđena presuda Osnovnog suda u Aranđelovcu, Sudska jedinica u Topoli P 370/23 od 28.09.2023. godine.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tuženi je izjavio blagovremenu reviziju, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava, pozivajući se na odredbu člana 404. Zakona o parničnom postupku.
Odredbom člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/11... 18/20), u vezi odredbe člana 92. Zakona o uređenju sudova („Službeni glasnik RS“, broj 10/23), propisano je da je revizija izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija).
Po oceni Vrhovnog suda, u konkretnom slučaju nije potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, niti je potrebno ujednačavanje sudske prakse kao ni novo tumačenje prava, pa nisu ispunjeni uslovi propisani odredbom člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku za odlučivanje o posebnoj reviziji tuženog.
Predmet tražene pravne zaštite je ispunjenje ugovorne obaveze iz ugovora o kreditu zaključenog između parničnih stranaka, a odluka o usvajanju tužbenog zahteva tužioca doneta je primenom odgovarajućih odredbi materijalnog prava na utvrđeno činjenično stanje o tome da tuženi tužiocu nije vratio iznos na ime otplate novčanih sredstava dobijenih od strane tužioca po navedenom ugovoru. Materijalno pravo od značaja za ocenu zastarelosti potraživanja prema konkretnom činjeničnom stanju ne zahteva novo tumačenje prava, jer za primenu instituta posebne revizije nije od značaja svaka pogrešna primena materijalnog prava na konkretno utvrđeno činjenično stanje, već samo ona koja je od opšteg značaja za ostvarivanje i zaštitu ljudskih prava i obezbeđenje standarda pravičnog suđenja, što ovde nije slučaj.
Iz tog razloga, Vrhovni sud je odluku kao u stavu prvom izreke doneo primenom odredbe člana 404. stav 2. ZPP.
Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu odredbe člana 410. stav 2. tačka 5, u vezi člana 479. stav 6. ZPP, Vrhovni sud je ocenio da je revizija nedozvoljena.
Odredbom člana 468. stav 1. ZPP, propisano je da se sporovima male vrednosti smatraju sporovi u kojima se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, dok je stavom 4. istog člana propisano da se kao sporovi male vrednosti smatraju i sporovi u kojima predmet tužbenog zahteva nije novčani iznos, a vrednost predmeta spora koju je tužilac u tužbi naveo ne prelazi iznos iz stava 1. ovog člana. Protiv odluke drugostepenog suda kojom je odlučeno u sporu male vrednosti revizija nije dozvoljena, jer je tako propisano odredbom člana 479. stav 6. istog zakona.
Tužbu radi duga tužilac je podneo 20.09.2018. godine, a vrednost predmeta spora je 294.000,00 dinara.
Pobijanom drugostepenom presudom odlučeno u sporu male vrednosti, jer vrednost predmeta spora ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, pa revizija tuženog nije dozvoljena, na osnovu odredbe člana 479. stav 6. Zakona o parničnom postupku.
Iz izloženih razloga, Vrhovni sud je odluku kao u stavu drugom izreke doneo primenom odredbe člana 413. Zakona o parničnom postupku.
Predsednik veća – sudija
Gordana Komnenić, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković

.jpg)
