
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 25831/2023
30.09.2026. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Gordane Komnenić, predsednika veća, Marije Terzić, Maje Čogurić, Dragane Mirosavljević i Nadežde Vidić, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Sonja Hadži – Borjanović, advokat iz ..., protiv tuženog Udruženje osiguravača Srbije – Garantni fond, Beograd, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 1813/23 od 22.06.2023. godine, u sednici održanoj 30.09.2026. godine, doneo je
R E Š E NJ E
NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 1813/23 od 22.06.2023. godine.
ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužilje izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 1813/23 od 22.06.2023. godine.
ODBIJA SE zahtev tuženog za naknadu troškova revizijskog postupka.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Novom Sadu P 8401/22 od 05.04.2023. godine odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev tužilje da se obaveže tuženi da joj isplati naknadu nematerijalne štete na ime duševnog bola zbog umanjenja životne aktivnosti od 3% u iznosu od 100.000,00 dinara, za pretrpljeni fizički bol u iznosu od 150.000,00 dinara i za pretrpljeni strah iznos od 150.000,00 dinara, ukupno 400.000,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana presuđenja do isplate i na ime naknade za sastav odštetnog zahteva iznos do 9.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 01.09.2022. godine do isplate, kao i da joj naknadi troškove parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom od dana izvršnosti presude do isplate.
Apelacioni sud u Novom Sadu je, presudom Gž 1813/23 od 22.06.2023. godine, stavom prvim izreke, odbio žalbu tužilje kao neosnovanu i potvrdio presudu Osnovnog suda u Novom Sadu P 8401/22 od 05.04.2023. godine. Stavom drugim izreke, odbijen je zahtev tužilje za naknadu troškova žalbenog postupka.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužilja je blagovremeno izjavila reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava, sa predlogom da se o reviziji odluči na osnovu člana 404. Zakona o parničnom postupku.
Odredbom člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku – ZPP („Sl. glasnik RS“, br. 72/11... 10/23) u vezi sa odredbom člana 92. Zakona o uređenju sudova („Sl. glasnik RS“, br. 10/23), propisano je da je revizija izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija).
Po oceni Vrhovnog suda, u konkretnom slučaju nije potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, niti je potrebno ujednačavanje sudske prakse, kao ni novo tumačenje prava, pa nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o posebnoj reviziji tužilje propisani odredbom člana 404. stav 1. ZPP.
Predmet tražene pravne zaštite je naknada štete tužilji. Pobijana odluka, kojom je tužbeni zahtev tužilje odbijen, doneta je primenom odredbi člana 74. stav 1. Zakona o obaveznom osiguranju u saobraćaju, te članova 178. stav 1., 155, 200. stav 1. i 185. stav 1. i 189. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima, na osnovu utvrđenog činjeničnog stanja u konkretnom predmetu. Tužilja u reviziji ne ukazuje na razloge za dozvoljenost posebne revizije na osnovu citirane odredbe, već ukazuje na pogrešnu primenu materijalnog prava. Međutim, za primenu institita posebne revizije nije od značaja svaka pogrešna primena materijalnog prava na konkretno utvrđeno činjenično stanje, već samo ona koja je od opšteg značaja za ostvarivanje i zaštitu ljudskih prava i obezbeđenje standarda pravičnog suđenja, što ovde nije slučaj. Uz to, tužilja uz reviziju ne prilaže drugačije odluke suda donete u parnicama sa istim pravnim osnovom i istim ili bitno istovrsnim činjenim stanjem.
Iz iznetih razloga, na osnovu odredbe člana 404. stav 2. ZPP, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu prvim izreke.
Vrhovni sud je ispitao dozvoljenost revizije na osnovu odredbe člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP i ocenio da revizija nije dozvoljena.
Tužbu radi naknade štete tužilja je podnela 11.10.2022. godine, a vrednost predmeta spora je 409.000,00 dinara.
Odredbom člana 403. stav 3. ZPP, propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.
Imajući u vidu da se radi o imovinskopravnom sporu u kome se tužbeni zahtev odnosi na novčano potraživanje u kom vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, sledi da revizija tužilje nije dozvoljena na osnovu odredbe člana 403. stav 3. ZPP.
Na osnovu odredbe člana 413. ZPP, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.
Tuženom nije priznat trošak sastav odgovora na reviziju budući da se ne radi o trošku potrebnom za vođenje parnice, pa je odlučeno kao u stavu trećem izreke.
Predsednik veća - sudija
Gordana Komnenić, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković

.jpg)
